Program »Zaželi – prevencija institucionalizacije«, jedan od najvidljivijih socijalnih projekata u Hrvatskoj posljednjih godina, nalazi se na prekretnici između političke podrške i administrativne neizvjesnosti.

I dok je nakon Uskrsa ministar Alen Ružić u saborskoj raspravi poslao optimistične poruke o nastavku i širenju programa, koji se nalazi pri kraju trogodišnje faze, službeni odgovori njegova ministarstva imaju oprezniji ton – onaj u kojem budućnost još nije definirana.

Pokrenut 2017. godine s ciljem da istovremeno odgovori na dva goruća problema – nedostatak skrbi za starije i osobe s invaliditetom te nezaposlenost teško zapošljivih skupina, program je do danas obuhvatio više od 74.000 korisnika, uz ulaganja od oko 460 milijuna eura iz europskih i nacionalnih izvora.

Njegova posebna vrijednost leži u lokalnom dosegu, jer u ruralnim i izoliranim sredinama, gdje institucionalna skrb često nije dostupna, »Zaželi« je za mnoge korisnike postao jedina veza s vanjskim svijetom.

Još nema odluke

Saborska rasprava otvorila je dileme koje se već neko vrijeme prepoznaju na terenu, kao što su prekidi između projektnih faza, nesigurni ugovori o radu i niske plaće gerontodomaćica, ali i pitanje može li se socijalna usluga od tako velikog značaja i dalje temeljiti na privremenim projektnim ciklusima.

Ružićev odgovor sugerira smjer u kojem Vlada želi ići. Program opisuje kao »iznimno koristan« i najavljuje njegovu transformaciju iz projektnog modela u trajni dio sustava socijalnih usluga.

Spominje i pregovore na razini Europske unije, osiguravanje kontinuiteta financiranja te čak širenje koncepta na nove skupine, uključujući djecu kroz inicijativu »Dječji Zaželi«. Njegova je poruka politički jasna – program treba opstati i razvijati se.

No kada se isti upit postavi Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, retorika se mijenja. Umjesto najava, pojavljuju se formulacije poput »razmatraju se mogući modaliteti«, »cilj je osigurati« i »sukladno raspoloživim proračunskim sredstvima«. Naglasak se pritom pomiče s konkretnog programa na širi sustav – mrežu socijalnih usluga, županijske planove i postojeće pružatelje pomoći u kući.

Dok politička razina komunicira namjeru i smjer, administrativna razina otkriva stvarno stanje, a to je da odluka o budućnosti programa još nije konačno donesena.

Posebno je indikativno to što se u odgovoru Ministarstva govori o »kontinuitetu usluga«, ali ne nužno i o kontinuitetu samog programa. Drugim riječima, pomoć starijima i osobama s invaliditetom trebala bi se nastaviti – no nije sigurno hoće li to biti kroz »Zaželi« u sadašnjem obliku.

Kao ključni iskorak u daljnjem razvoju programa »Zaželi« saborska zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov, koja je Ružića i upitala u Saboru o aktualnom stanju i budućnosti tog programa, istaknula je upravo njegovo osnaživanje i stabilizaciju, kako bi iz projektnog prerastao u trajnu i pouzdanu socijalnu uslugu.

– Nakon nekoliko godina provedbe i s odmakom pred završetak aktualne trogodišnje faze, jasno je da »Zaželi« ima značajne pozitivne učinke. Program istodobno osigurava prijeko potrebnu pomoć starijim osobama i osobama s invaliditetom te omogućuje zapošljavanje teže zapošljivih skupina, najprije žena starijih od 50 godina.

Posebna vrijednost programa dolazi do izražaja u ruralnim i teško dostupnim područjima, gdje je često riječ o jedinoj poveznici korisnika s vanjskim svijetom.

U sredinama s lošom prometnom povezanošću i nedostatkom smještajnih kapaciteta za starije, ovakav oblik skrbi ima još veći značaj, jer izravno doprinosi prevenciji institucionalizacije, rekla nam je Jeckov.

Najveći problem programa, kako je više puta istaknuto, jest prekid kontinuiteta između pojedinih faza. Višemjesečne pauze ostavljaju korisnike bez osnovne pomoći i socijalnog kontakta, što se negativno odražava na njihovo zdravstveno i psihičko stanje.

Pomoć najranjivijima

U takvim okolnostima posebno dolazi do izražaja angažman zaposlenica, koje su u pojedinim slučajevima nastavile pomagati korisnicima i bez naknade.

– Poznajem slučajeve u kojima su žene potpuno besplatno nastavile obilaziti svoje korisnike i brinuti o njima jer to nije imao tko drugi. Ne treba posebno naglašavati da je potreba za takvim projektima u sredinama bez domova za starije, ili ondje gdje su oni popunjeni, još izraženija, a upravo se ovim programom to nastoji prevenirati, naglasila je.

Da program »Zaželi« ima veliku važnost za lokalnu zajednicu, posebno u ruralnim područjima gdje prevladavaju samačka kućanstva, a osnovna infrastruktura često je nedostatna, znaju i u Općini Viškovci.

Na njihovom se području u sklopi »Zaželi« provodi projekt »Solidarnost u zajednici« u koji je uključeno 90 korisnika iz naselja Viškovci, Forkuševci i Vučevci, dok 15 zaposlenih radnica svakodnevno skrbi o njihovim potrebama i pruža im podršku.

– U pojedinim naseljima nema ni trgovina, što dodatno otežava svakodnevni život i opskrbu stanovnika. Problem predstavlja i slaba prometna povezanost, osobito rijetke autobusne linije, što najviše pogađa starije osobe i osobe s invaliditetom, ograničavajući im pristup uslugama i kretanje.

U takvim okolnostima program ima ključnu ulogu jer pruža prijeko potrebnu pomoć najranjivijim skupinama, poboljšava njihovu kvalitetu života i potiče socijalnu uključenost.

Istodobno ima i važan gospodarski učinak jer otvara mogućnosti zapošljavanja lokalnog stanovništva, čime doprinosi smanjenju nezaposlenosti i jačanju zajednice, rekli su nam iz Viškovaca.

Korisnici programa ističu ga kao iznimno vrijedan u svakodnevnom životu. Pomoć obuhvaća kućanske poslove, dostavu namirnica i plaćanje računa.

– Budući da je riječ uglavnom o samačkim kućanstvima, druženje i razgovor s radnicama imaju veliku važnost te pridonose osjećaju pripadnosti i smanjenju socijalne izolacije, istaknuli su iz te općine.

Niska primanja i nesigurnost

Niska primanja, često na razini minimalne plaće, te nesigurnost ugovora na određeno vrijeme dodatno otežavaju ionako zahtjevan posao zbog čega je, kako ističe Dragana Jeckov, nužno unaprijediti radne uvjete.

Program »Zaželi« je, poručila je, dokazao svoju društvenu vrijednost, no njegov puni potencijal može se ostvariti jedino kroz sustavno jačanje, stabilizaciju i institucionalnu podršku.

– Smatram da program treba postati trajna socijalna usluga, a ne projektno rješenje te da je nužno napraviti iskorak i omogućiti ozbiljniju medicinsku i socijalnu skrb, a ne samo obavljanje osnovnih kućanskih poslova.

Također smatram da treba proširiti krug korisnika na onkološke bolesnike i djecu s posebnim potrebama kako bi se olakšala skrb djeci i roditeljima, navela je Jeckov.