Premda se čini kako je najopasniji val krize prošao, mirna luka još nije na vidiku. I dalje su mogući najrazličitiji, pa i radikalni raspleti. Svjetski mediji spominju dva oprečna: raspad ili federalizaciju unije
ZAGREB »Zbog ušteda u proračunu, ugasili smo svjetlo na kraju tunela«, jedna je od dosjetki kojima se ovih dana komentira sveobuhvatna kriza Europske unije. U takvu EU ulazi Hrvatska, pa odavna već nije tajna da je vjerojatno najnepovoljniji trenutak za učlanjenje. Zemlja koja se dva desetljeća bori s naročito teškim nasljeđem, i koja se nadala da će joj članstvo zajamčiti novu stabilnost, nužnu za miran i predvidiv napredak, postaje članicom u vrijeme kada i sama unija gubi stabilnost i predvidivost, sve do zlogukih predviđanja da bi i sam mir mogao postati ugrožen.
Sudbina Europe ovisi o obnovi socijaldemokracije, tvrdi Tonino Picula, novoizabrani hrvatski eurozastupnik-socijaldemokrat. Ističe kako su europski socijaldemokrati osvijestili da su im konzervativci oduzeli gospodarske teme, liberali teme ljudskih prava, a zeleni teme ekologije. »Nužno je te elemente integrirati u novu socijaldemokratsku alternativu, i to zbog vlastite dugoročne vjerodostojnosti, pa i zbog sudbine EU«, kaže Picula. »Socijaldemokracija ne smije završiti s dvadesetim stoljećem«, kaže, pa dodaje kako socijaldemokrati moraju osmisliti Europu proizvodnje, »ali ovaj put ne s visokim pećima, nego s novim tehnologijama, inovacijama i kreativnošću«. »Nezaposleni mladi, kojih je u Španjolskoj i do pedeset posto, zasigurno nisu poklonici EU, za razliku od njihovih roditelja, kojima je EU osigurala blagostanje. Socijaldemokracija mora iznova zadobiti te mlade ljude«, kaže Tonino Picula
Opća zaduženost
Želeći zaliječiti opću zaduženost, EU je članicama nametnula rigoroznu štednju, koja je neke od njih srozala duboko u siromaštvo, s Grčkom kao oglednim primjerom. Posljedice krize razorne su: gotovo dvadeset milijuna ljudi u članicama EU nezaposleno je, nezaposlenost mladih u nekim članicama dosiže vrtoglavih četrdesetak posto, a životni je standard dramatično pogoršan. Europska unija prestala je biti simbolom blagostanja, i sve više postaje sinonim besperspektivnosti i životne nesigurnosti, čak siromaštva i beznađa. »Europljani danas očekuju da će sljedeća generacija imati nesigurnije i manje kvalitetne poslove, nesigurnije mirovine, da će manje zarađivati i manje vremena provoditi s obiteljima, te da će živjeti u neudobnijim domovima od svojih roditelja«, jedan je od pesimističnih zaključaka s portala »debatingeurope.com«, posvećenome budućnosti EU.
Moj je posao u Europskome parlamentu zastupati hrvatske nacionalne interese. Kako ću to postići, ne znam još točno. Nisam dovoljno obaviještena što smo pregovarali i kakve smo uvjete ostvarili. Moja stranačka skupina Europskih konzervativaca i reformista (ECR) predložit će me u neke odbore, pa kad vidim gdje sam i proučim materijale, moći ću vam reći više, kazala je za naš list eurozastupnica HSP AS Ruža Tomašić. Po njezinom mišljenju, EU je danas »nesigurna zajednica podijeljena na velike, srednje i male«. »Za mene, EU je dobra onoliko koliko je dobra za Hrvatsku. A je li dobra za Hrvatsku, još ne mogu reći. Moći ću kada prikupim osnovna iskustva i donesem zaključke«, otvoreno nam je kazala. Nije spremna još ni decidirano kazati bi li za Hrvatsku bila bolja čvršća, federaliziranija Europa, ili slabiji savez sve više nezavisnih država. »To ćemo s vremenom vidjeti. U svakom slučaju, hrvatsku ću javnost redovito obavještavati o svojim stavovima, ili tako što ću iz Bruxellesa dolaziti u Hrvatsku, ili tako što ću slati redovita priopćenja«, najavila je eurozastupnica.
Nije zato čudno da je rapidno ekonomsko strmoglavljivanje uzdrmalo političke, pa i svjetonazorske temelje pažljivo i mukotrpno građene unije. Tomu je pridonio i biološki odlazak naraštaja koji se sjećao Drugoga svjetskog rata: političare koji su ujedinjenje kontinenta smatrali nužnim uvjetom za njegov opstanak odmijenili su političari koji mir u Europi uzimaju zdravo za gotovo. Izbjegavanje rata prestalo je biti glavnim razlogom za ujedinjenje kontinenta, a na njegovo mjesto stupilo je blagostanje. Kada njega nema, i ujedinjena Europa kao da gubi smisao, a na oba politička pola otvara se politički prostor ekstremizmu. U proteklih nekoliko godina, stranke ekstremne protueuropske desnice ušle su u parlament u Grčkoj, Mađarskoj i Francuskoj, a u Velikoj Britaniji protueuropska desnica nedavno je pobijedila na lokalnim izborima. Na cijelome kontinentu jača i izvanparlamentarna ljevica, koja se zasad samo u Grčkoj uspjela organizirati u snažnu političku stranku. Za radikalnu europsku ljevicu nije još posve jasno želi li razbiti EU ili je samo radikalno promijeniti, no činjenica jest da na oba pola jačaju ideje koje srednju struju europske politike stavlja na veliku kušnju.
Nove politike
Budućnost Europe zato je posve neizvjesna. Premda se čini kako je najopasniji val krize prošao, mirna luka još nije na vidiku. I dalje su mogući najrazličitiji, pa i radikalni raspleti. Svjetski mediji najčešće spominju dva oprečna: raspad ili federalizacija unije. Ne počne li se kriza uskoro ublažavati, protueuropski će radikalizam vjerojatno jačati; a ako Velika Britanija, primjerice, u sljedećih nekoliko godina napusti EU, mogao bi to biti početak kraja cijeloga projekta. S druge strane, ako europski vođe uspiju zauzdati krizu, spasiti euro, oporaviti proračun i »upaliti svjetlo na kraju tunela«, bit će to snažan argument da je Europa vitalna, te da je njezino čvršće povezivanje u interesu svih Europljana. To je povezivanje, uostalom, već počelo, usvajanjem odredbi o nadzoru poslovanja najvećih banaka. Te nove financijske politike, koje bi se u sljedećim mjesecima trebale početi primjenjivati, planirane su kao prvi korak prema zajedničkoj europskoj financijskoj politici. Što o takvome razvoju misle hrvatski građani, ne znamo još pouzdano: javnost najmlađe članice tek će se morati oporaviti od šoka pregovora, potom procijeniti koristi i štete od članstva, pa se tek potom ravnopravno uključiti u raspravu o budućnosti svoje nove europske kuće.
