Svjetska dužnička drama se produbljuje unatoč mnogobrojnim protumjerama

Na putu prema dolje: I EU, i Balkan, i Hrvatska tonu u nerješivu krizu

Ivo Jakovljević

EU će povećati zaostajanje za Amerikom i Kinom, a Balkan za ostatkom Europe, dok će depresijska Hrvatska povećati zaostajanje za EU, a smanjiti još znatnu prednost pred većinom balkanskih ekonomija



Najteža ekonomska kriza od Velike depresije iz davnih 1930-ih, koja je sredinom 2008. izbila u Americi i zatim zahvatila većinu europskih zemalja i njihovih najbližih trgovinskih i financijskih partnera širom svijeta, još ne vidi svoje drugo dno.


Jer, nakon što je – i u Hrvatskoj, i širom Balkana, i u cjelokupnoj EU – prvo dno dotaknula prije tri godine, a zatim se, tijekom 2010. i prve polovine 2011. godine, preobrazila u kratkotrajan oporavak na račun mnogobrojnih protumjera, unazad 12 mjeseci se ponovo produbljuje, poprimajući obrise nerješive krize.  

Iako ta najnovija ekonomska kriza i prema uzrocima, i prema razmjerima ima zajednički samo neoliberalni okvir, unutar kojeg vrvi neusporedivim nacionalnim i regionalnim posebnostima, istovjetan joj je smjer prema dolje: dok Hrvatska i većina balkanskih zemalja, i onih koje su u Uniji i onih koje su izvan Unije, tonu u sve dublju gospodarsku depresiju, cjelokupna je EU u novoj, ali podjednako teško rješivoj recesiji.


Iako je – za razliku od depresije (koju obilježavaju velik pad BDP-a i enormna nezaposlenost na dulji rok) – recesija usporavanje rasta ili smanjivanje BDP-a za najviše jedan-dva posto godišnje, najnovija europska kriza svjedoči o znatno složenijem recesijskom i dužničkom slučaju.  

 


 


Europska koračnica




Statistički, i u Europskoj uniji, i na Balkanu (na kojem su uz Hrvatsku, BiH, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Makedoniju, i Albanija, Grčka, Bugarska i Rumunjska), i u Hrvatskoj, najnovija ekonomska kriza traje pune četiri godine, započevši otprilike potkraj kolovoza 2008. godine, kad se preko globaliziranog financijskog tržišta prelila iz svog američkog veleizvora u Europu sve do Rusije. Ali, korijenski, riječ je o posve različitim ekonomskim filmovima.


  Uzroci depresije u Hrvatskoj u gospodarskoj su i privatizacijskoj politici, kojima je od ratne 1993. godine većina najkvalitetnijih potencijala predavana velikim zapadnim bankama i kompanijama, a gotovo sve uvozno – preko precijenjenog tečaja – postalo jeftinije od domaćeg, da bi se prekomjerna domaća potrošnja – u nedostatku izvoznih prihoda – financirala prekomjernim zaduživanjem u inozemstvu.


Uzroci depresije širom Balkana prošarani su dodatnim posljedicama ratova iz 1990-ih, kroničnom tehnološkom i obrazovnom zaostalošću i presječenim komunikacijama. Nasuprot tome, uzroci recesije i dužničke krize u Europskoj uniji su u konstrukcijskim greškama i nedostacima Unije i eurozone: jer je unazad deset godina stvorena parcijalna umjesto pune monetarne unije, a kao takva još u kombinaciji s 27 nacionalnih fiskalnih politika umjesto s jedinstvenom fiskalnom unijom i klasičnom vladom u Bruxellesu.


  Riječ je, dakle, o tri skupine zasebnih kriznih uzroka, za čije je rješavanje potreban visok opći konsenzus na nacionalnoj, regionalnoj i europskoj razini, koji u postojećim političkim, ekonomskim i sigurnosnim okolnostima nije ostvariv u dogledno vrijeme niti u najmaštovitijoj bajci.  

 


Balkanski nokturno


Prema najnovijim podacima Eurostata, Svjetske banke i Državnog zavoda za statistiku, zbog velike europske krize sve je izrazitije i kočenje razvoja širom svijeta. Tako je u drugom tromjesečju 2012. godine u još ekonomski liderskoj Americi bruto-proizvod povećan samo 1,7 posto u odnosu na isto razdoblje lani, dok je u Europskoj uniji smanjen za 0,8 posto, na Balkanu za 3,1 i u Hrvatskoj za 2,1 posto. Do stagnacije bruto-proizvoda došlo je i u donedavno vrlo dinamičnom Brazilu, dok je u još tigrastoj Indiji rast usporen s visokih osam na manje visokih 5,5 posto godišnje, a u Kini s 8,8 na 7,6 posto. Kao rezultanta tih preslagivanja stopa rasta i pada vodećih ekonomskih sila, svjetski je proizvod u drugom kvartalu ove godine povećan samo 2,8 posto u odnosu na ostvaren u istom tromjesečju lani. A još je 2010. povećan više od pet posto!


  Iz tih gospodarskih trendova, a u okviru krajnjih uzroka europske krize na svim razinama, analitičari Eurostata i londonskog Economista izvode i prognoze za cijelu 2012. godinu: prema najnovijim projekcijama, Europska će unija najvjerojatnije smanjiti svoj bruto-proizvod za najmanje 0,8 posto, Balkan u cjelini za 3,3 posto, a Hrvatska za dva posto. Time će Europska unija povećati svoje višegodišnje zaostajanje i za Amerikom, i za Kinom, a Balkan za ostatkom velike Europe, dok će depresijska Hrvatska dodatno povećati zaostajanje za Europskom unijom, a smanjiti još znatnu prednost pred većinom balkanskih ekonomija.



 » konstrukcijske greške i nedostaci Unije i eurozone   » unazad deset godina stvorena parcijalna umjesto pune monetarne unije   » 27 nacionalnih fiskalnih politika umjesto jedinstvene unije


» dodatne posljedice ratova iz 1990-ih   » kronična tehnološka i obrazovna zaostalost   » presječene komunikacije 


» od 1993. najkvalitetniji potencijali predavani zapadnim kompanijama i bankama   » gotovo sve uvozno postalo jeftinije od domaćeg zbog precijenjenog tečaja   » prekomjerna domaća potrošnja financira se prekomjernim zaduživanjem u inozemstvu 


Zemlja


2009.


2010.


2011.


2012.


Hrvatska


-6,9


-1,2


0,0


-2,0


Balkan


-7,5


-1,5


+1,7


-3,3


EU


-1,7


+1,8


+1,4


-0,8


Svijet


-2,5


+5,3


+3,9


+2,5


                         Izvori: Svjetska banka, MMF, Economist, Eurostat, DZS – kolovoz, 2012.