Otkad su topovi utihnuli, a ima tome i više od dobra dva desetljeća, u hrvatskom demokratskom političkom životu rijetko je bilo ovako dramatičnog razdoblja kao ovog u kojemu se upravo nalazimo. Jer, podsjetimo, Hrvatska već više od mjesec dana de facto nema legitimnu Vladu – u čak četiri ministarstva posao vode državni tajnici (natežući tako i pojam legalnosti preko strpljenja i pristojnosti većine ustavnih stručnjaka), a nitko ne zna ima li ekipa u Banskim dvorima uopće većinu u parlamentu.

Na izvanredne izbore tako možemo usred turističke sezone, čemu su se HDZ i najveći dio javnosti žustro lani protivili (a danas gotovo nitko ne dovodi u pitanje), možemo najesen, a možemo i za četiri godine.

Nitko ne zna. Uključujući i premijera Andreja Plenkovića koji upravo ovo stanje u kojem se Hrvatska nalazi naziva »političkom stabilnošću«, te se kune u to da je on taj koji će do kraja ostati na braniku te iste stabilnosti.

Ne, ovo nije »Vodič kroz galaksiju za autostopere«, sjajan roman prepun bizarnog humora, ovo je Hrvatska, danas.

Domaća javnost, međutim, mnogo više se od drame u kojoj se upravo nalazimo bavi igrama prijestolja u SDP-u i medijskim pokušajima da se mogući, pače izgledni, poraz Mosta u Metkoviću prikaže kao kraj te stranke, koja je očito vladajućoj strukturi (a koja je tek dijelom i politički vladajuća struktura) gadan trn u oku.

Stoga bi valjalo, dok čekamo da Plenković razriješi dramu u koju je državu doveo izbacivanjem Mosta iz Vlade za račun ministra bliskog Agrokoru, još jednom malo dublje zaroniti u brojke prvog izbornog kruga da se vidi, zapravo, tko je tu koga.

SDP – licemjerje poraženog

Najčišći i najjasni zaključak od svih je da je SDP – izgubio. Nema tu nikakve nade u preokret u drugom krugu,  ta stranka – teoretski i možda – može obraniti broj županija i županijskih centara koje je imala, ali glasovi koje je dobila za gradske i županijske skupštine jasno ukazuju na rezultat koji je dosta lošiji od onog prije četiri godine.

Pokazuje se, između ostalog, da je raskidanje lokalnih koalicija s HNS-om u nekim sredinama i jednima i drugima donijelo značajno manji broj glasova, što doista nije bilo teško prognozirati. Mjestimično koaliranje s HSS-om, također pak, nije bilo dovoljno da te minuse nadoknadi.

Danak je to, jasno, koji ide »na dušu« ne samo aktualnom vodstvu stranke (Bernardić je izabran u studenom), nego i njegovim prethodnicima, kako Milanoviću, tako i mnogim lokalnim organizacijama koje su podbacile.

I tu dolazimo do nevjerojatnog licemjerja aktualnog predsjednika stranke, koji lakonski za lošiji rezultat okrivljuje svog prethodnika. A tko li je do prije šest mjeseci vodio zagrebački SDP, čiji je rezultat također jasan podbačaj?

Bernardić je kao predsjednik neuvjerljiv i luta, a kako sad stvari stoje nije izvjesno da na bilo kojim budućim izborima stranci može obećati bilo što osim nove havarije.

No, čovjek je izabran prije samo šest mjeseci, glasovima svih SDP-ovaca, i akcija »maknimo Beru« je, ako ništa, krajnje nekoretna prema svim članovima stranke koji su za njega glasali.

Činjenica je da rejting SDP-a (što se potvrdilo na prvom krugu u nedjelju) od Bernardićevog izbora nije rastao, ali nije (ni blizu) istina da ponire: u prosincu, kad se radila prva anketa nakon njegove pobjede, kombinirani rejting SDP-a s dva redovna istraživanja javnog mnijenja bio je 24,2 posto. Sad je 22,9, što je doista minorna razlika.

Stranka koja bi htjela do vlasti, međutim, s tim nikako ne može biti zadovoljna. Ali, pucanj u predsjednika, kakvog je odradio Mirando Mrsić između dva kruga izbora, je nepametan i štetan čin, gotovo izdajnički.

S druge strane, Bernardićeva priča o Milanovićevoj krivnji za rezultat lokalnih izbora je samo otužno izbjegavanje stvarnosti i dolijevanje ulja na usijanu vatru unutastranačkih podjela.

Stoga nije pretjerano reći da je najveća (zapravo, jedina), komparativna prednost HDZ-a u ovom trenutku – rasulo u SDP-u.

HDZ – pobjeda je relativna, a drugi krug opasan

Što, opet, ne znači da je u HDZ-u sjajno. Rezultat te stranke u prvom krugu izbora se može ocijeniti kao pobjednički, ali samo zbog toga što je SDP podbacio. HDZ nije postigao bog zna kakav rezultat u usporedbi s onim kakav je postizao u posljednja dva ciklusa lokalnih izbora. Sad je, kad se gledaju glasovi za županijske skupštine, što je najbliže nekom nacionalnom prosjeku, nešto iznad 31 posto. Prije četiri godine Karamarko je dogurao do 29,5, ali prije osam, HDZ je imao 34,6 posto glasova.

Objektivne analize su rezultate SDP-a i HDZ-a na lokalnim izborima prije četiri, odnosno osam godina uglavnom proglašavale neriješenim, možda s minornom prednošću »plavih«. Stoga je jasno da je nedjeljna pobjeda HDZ-a rezultat isključivo poniranja socijaldemokrata.

Nekog slavlja, međutim, na Trgu žrtava fašizma ne bi trebalo biti. U Zagrebu su ih ponizili Hasanbegović i Esih, a čovjek kojeg je oktrorirao osobno Andrej Plenković ostvario je za desetinku postotoka bolji rezultat od Margarete Mađerić prije četiri godine. Lista HDZ-a je, pak, prošla još gore nego ona 2013. godine.

Nadalje, drugi krug je vrlo neizvjestan u čak tri stranačke tvrđave, velike simboličke važnosti; HDZ bi 4. lipnja mogao izgubiti Gospić, Knin i Vinkovce, gradove u kojima vlada »oduvijek«.

S druge strane, HDZ je blizu, vrlo blizu toga da obrani Dalmaciju, što je, osim Zagreba, bila ključna bitka za Plenkovića. No, prije zadnjeg »sučevog zvižduka«, ipak treba zamisliti moguću situaciju u kojoj bi HDZ ostao bez pobjede u Dubrovniku i Splitu, a pritom izgubio i neku od te dvije županije i to od ruke Mostovih kandidata. Pad Dalmacije HDZ-u i dalje prijeti, makar je danas manje izgledan nego prije tjedan dana, a takav ishod bi značajno promijenio nijansu kojom bi se bojao izborni rezultat trenutno najjače hrvatske stranke.

Most se više ne može »ugušiti« u Metkoviću

Naposlijetku, Most. Rezultat niti jedne stranke nije toliko neopisivo pogrešno interpretiran kao onaj koji je postigla družina Bože Petrova.

Oni su se definitivno etablirali kao značajna politička snaga u Hrvatskoj i prognoze o tome da bi mogli nestati nakon što je u godinu dana propala još jedna Vlada koju su tvorili s HDZ-om su bile potpuni promašaj.

Na posljednjim lokalnim izborima, Most je, podsjetimo, bio endemska pojava u Metkoviću i Omišu. Danas imaju preko sedamdeset zastupnika u  županijskim skupštinama po cijeloj Hrvatskoj, a njihovi ljudi ugrožavaju u drugom krugu HDZ u tri županije u kojima je dosad ova stranka bila neprikosnovena: Dubrovačko-neretvanskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Vukovarsko-srijemskoj.