Bez roka

Milanović odugovlači s odlukom o pomilovanju starih udbaša. Pričali smo o tome s Nobilom i Rojsom

Dražen Ciglenečki

Foto Reuters

Foto Reuters

Najesen ćemo biti pametniji, a ako predsjednik o molbama ne odluči do kraja godine, onda niti neće, kaže odvjetnik Anto Nobilo.



Odvjetnik Anto Nobilo je 19. travnja Ministarstvu pravosuđa i uprave predao molbe za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, dvojice visokih dužnosnika Službe državne sigurnosti koji služe stroge zatvorske kazne zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.


Ministar Ivan Malenica je te molbe, nakon što su u njegovom resoru prikupili sve zakonom propisane podatke, 25. svibnja proslijedio Uredu predsjednika.


Prošlo je od tada, dakle, skoro mjesec i pol dana, a predsjednik Zoran Milanović nije još donio odluku. Novinari ga čak više i nisu pitali što će biti s tim.




U petak je nakon duljeg vremena, i to zato što je sam počeo pričati nešto o udbašima, upitan o statusu molbi za pomilovanje koje su dodatno pogoršale predsjednikove odnose s premijerom Andrejom Plenkovićem.


Relikt prošlosti


– O tome uopće neću govoriti, kao što ne govorim niti o jednom pomilovanju. Niti o kontekstu bilo koje molbe. Pomilovanje je kulturološki, monarhistički čin milosti, koji je nekim čudom ostao u hrvatskom Ustavu. Rekao sam što sam imao o tome, izjavio je predsjednik prije četiri dana.


Milanović je, znači, malo toga kazao, ali on zapravo postupa na jednak način kao prema ostalim molbama, u skladu sa svojom najavom iz predizborne kampanje da neće nikoga pomilovati jer je taj institut relikt prošlosti.


U trenutku kada mu je Malenica dostavio molbe Perkovića i Mustača, ukupno ih je predsjednik u svom mandatu dobio 284. I niti o jednoj nije donio nikakvu odluku, ni pozitivnu ni negativnu.


Naprosto ih je zanemario. Nobilu se stoga čini da bi tako mogle proći i dvije molbe koje su podigle daleko najviše prašine.


– Jedino što smo mi mogli, napravili smo. Ja sam uime mojih klijenata predao molbe i više nemam nikakav utjecaj na to. Rokova nema i možemo samo čekati. Ono što znamo je da ih nije odbio, što je već mogao učiniti da je htio.


No, može predsjednik i ne donijeti odluku, kao što nije niti o jednoj molbi prije Perkovićeve i Mustačeve.


On dosad formalno nije odbio niti jednu molbu koja mu je došla, sve su one prošle potrebnu proceduru i nalaze se i dalje u Uredu predsjednika, otvorene su. Moguće je da će tako biti i s ovom molbom, rekao nam je jučer Nobilo.


Ipak, s obzirom na to da ta molba nije kao svaka druga, a jedan je razlog i taj što su je pismom poduprli umirovljeni generali Ante Gotovina, Ivan Čermak, Pavao Miljavac, Davor Domazet Lošo i Ljubo Ćesić Rojs, odvjetnik Nobilo smatra da bi logično bilo da predsjednik o njoj »zauzme neki stav«.


– Te su molbe izazvale veliku pažnju javnosti i mislim da ih predsjednik Republike zato ipak neće ignorirati. S tim da preko ljeta ne očekujem ništa, dolazi proslava Oluje i vjerujem da predsjednik neće ništa napraviti što bi prije toga moglo izazvati nekakav politički potres.


Do rujna, odnosno do povratka s godišnjeg odmora, ne vjerujem da će se bilo što dogoditi u vezi s molbama za pomilovanje. Najesen ćemo biti pametniji, a ako predsjednik o molbama ne odluči do kraja godine, onda niti neće, prognozira Nobilo.


Politička šteta


Dvojac koji zastupa je, ističe, »vrlo strpljiv«.


– Perković i Mustač itekako razumiju cijelu ovu situaciju i bez nervoze čekaju što će biti, zaključuje Nobilo.


S Pantovčaka su ranije u medije stizale informacije da će Milanović razgovarati s generalima koji su se založili za Perkovića i Mustača, ali jedan od njih tvrdi da je to zasad izostalo.


– Sa mnom predsjednik nije razgovaro o molbi za pomilovanje, a znam da nije ni s drugim generalima koji su potpisali ono pismo. Nije ni trebao, pomilovanje je isključivo u nadležnosti predsjednika Republike i on može, bez da kontaktira s bilo kim, odlučiti na ovaj ili onaj način, rekao nam je Ćesić Rojs.


Njegovo je mišljenje da Milanović neće pomilovati samo Perkovića i Mustača.


– Ako pomiluje njih, u tom će slučaju prihvatiti i molbe drugih branitelja koji su mu se obratili. Ne bi imalo smisla da ostale branitelje odbije i pomiluje samo Perkovića i Mustača.


Premda je Josip, kojeg dobro poznajem, u ratu puno zadužio Hrvatsku, otvarao nam je tada brojna vrata i omogućio da se u uvjetima embarga ipak naoružamo.


Mustača ne znam, ali ako će se progoniti udbaše, ne može se to svesti samo na njega i Perkovića, treba onda sve njih, upozorava Rojs.


On nam je kazao i da je na Milanoviću da »procijeni što bi mu politički štetilo«. Pomilovanjem Perkovića i Mustača sigurno bi navukao bijes HDZ-a i općenito desnice.


Napadali bi ga s te strane da je još jednom, nakon glasovitog lex Perković, dokazao da je zaštitnik starih udbaških struktura.


Kada bi, pak, odbacio molbe Perkovića i Mustača, zamjerio bi se njihovim zagovornicima. Možda stoga doista posegne za solomonskim rješenjem, ne donese nikakvu odluku i tako ostane dosljedan kad je riječ o molbama za pomilovanje.