Donedavni gradonačelnik Jastrebarskog, Mihael Zmajlović, uletio je »naglavačke« u Vladu nakon iznenadne ostavke ministrice zaštite okoliša Mirele Holy i odmah ga je dočekalo brdo problema: velike investicije u energetici kojima se protive i zeleni i stanovništvo, zbog čega je odmah prozvan zaštitnikom korporacija i krupnog kapitala. Zato smo ga pitali kako Ministarstvo zaštite okoliša namjerava pomiriti interese razvoja i ekologije. 

    Vaš dolazak u Ministarstvo bio je iznenadan i buran, jeste li se snašli i sagledali glavne ciljeve dosad?

    – Velika je odgovornost voditi ministarstvo koje je zaduženo za cijelo poglavlje 27 – okoliš, te dio poglavlja 22 – regionalni razvoj. Značaj našeg ministarstva mnogo je veći nego je to percepcija javnosti, jer dojam je da se bavimo samo projektima koji imaju utjecaj na ekologiju, no naša odgovornost je puno veća – mi imamo i odgovornost za razvoj Hrvatske. Nije zadatak ministarstva da odbija projekte nego da kaže kako na najbolji način osigurati razvoj i investicije, a da se pritom maksimalno smanji utjecaj na okoliš. Kod toga u upravama ministarstva inzistiram da se ne postavljamo kao administracija koja samo odbija, već da, ukoliko postoje određena ograničenja za neki projekt, pokažemo kako je problem ipak moguće riješiti. To je teži put. Lakše je reći: ne ide i gotovo. 

   Sačuvati resurse

Dojam je da je vaša prethodnica Holy otišla jer je bila prisiljena na ostavku, jer je bila previše ekolog, a premalo radila u interesu krupnog kapitala. 

    – Percepcija ne mora uvijek odgovarati istini, teško mi je komentirati kolegicu s kojom sam i dalje dobar, koja je stručna i poznaje ovo područje rada jako dobro. No, pogrešna je percepcija da je morala otići zbog pritiska krupnog kapitala, to jednostavno nije točno i siguran sam da je ona danas, a i prije bila svjesna da je Hrvatskoj potreban razvoj. Kao ona, tako i ja smatram: ne razvoj pod svaku cijenu. Moramo osigurati takav razvoj da sačuvamo resurse u kojima danas uživamo i za buduće generacije – to je osnova održivog razvoja. 

    Ipak, smatra se da su mailovi Mirele Holy koje je slala u HŽ bili politički grijeh, no da je zapravo ipak otišla jer nije bila spremna na kompromise oko zaštite okoliša. Je li to opterećenje za vas koji ste je tu naslijedili?

    – Sigurno da jest. Ali nisam tu da bih bio popularan i da vučem poteze koji će možda kratkoročno biti popularni, a dugoročno će se pokazati pogrešnima po javni interes. Tako da jesam svjestan svoje pozicije i odgovornosti, svakako. A što se kompromisa tiče, svaki ministar je dio tima – Vlade, koji ima zajednički cilj, a pretpostavka je da svaki član tima bude respektiran, jer odluka je u konačnici zajednička. Dakle, svaka odluka je dijelom i kompromis, zar ne? Inače tim ne bi ni funkcionirao. 

    Vi ste na kompromise spremni više nego vaša prethodnica?

    – Niti jedan ministar ne smije biti kočnica razvoja! Zadaća ovog ministarstva jest da kaže kako se problem može riješiti, a ne kako se ne može. Naravno, sigurno će biti i projekata koji će dobiti crveno svjetlo od nas, ali temelj je razvoj. 

    Konkretno pitanje: definitivno će se graditi Plomin III na ugljen. Možemo li dobiti objašnjenje zašto ne na plin?

    – Treba poznavati proceduru: odluku o energentu donosi investitor, a to je HEP. Naše ministarstvo ne odlučuje koja će se tehnologija koristiti. Naše savjetodavno stručno povjerenstvo analiziralo je ono što je imalo na raspolaganju, a to je projekt Plomina na ugljen, dakle koje mjere zaštite okoliša implementirati da takav projekt bude prihvatljiv za okoliš, a priroda zaštićena. U toj studiji utjecaja na okoliš nije bila spominjana alternativa, dakle plin. Analizirao se samo projekt na ugljen. 

    Očito će biti ugljen kad prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić kaže da će biti ugljen.

    – Projekt je od starta takav, nema tu ništa novo, nije to od jučer, projekt je takav zatečen.   

HEP-u se ne vjeruje

Kao ministar zaštite okoliša imat ćete dva problema s Plominom III: prvo, sa zelenima koji su apriori protiv ugljena, i drugo s lokalnom vlašću čiji županijski prostorni plan jasno navodi da se Plomin III može graditi samo ako će energent biti plin? Kako Vlada misli suspendirati županijski prostorni plan?

    – Moj načelni stav je da uvijek saslušam argumente nevladinih organizacija, jer oni sigurno iskreno vode računa o zaštiti okoliša. Komunikacija mora biti otvorena i dvosmjerna. U ovom konkretnom slučaju moram se složiti da HEP dosad nije dobro komunicirao s javnošću, kao ni inače – nažalost. Njihova komunikacija s javnošću nije, već tradicionalno, ni pravovremena ni kvalitetna, zato često i dolazi do otpora javnosti za projekte HEP-a u lokalnim sredinama, pa čak i kad su posrijedi projekti koji su u svakom smislu prihvatljivii sukladni europskim standardima. Nisu građani krivi za probleme, nego je krivnja uvijek na onome koji ne zna na vrijeme komunicirati s javnošću. I to je upravo slučaj s HEP-om, koji nije imao baš previše pošten pristup prema javnosti. Nova uprava mora to riješiti. Ljudi nemaju povjeren ja u HEP kao investitora – i to jest problem HEP-a.

    U lokalnoj vlasti Istre, premda iz dana u dan sve više pristaju na ugljen kao tehnologiju, ipak traže barem da pregovarač s druge strane stola bude Vlade, a ne HEP. Tako misle dobiti čvršće garancije zaštite okoliša.

    – Točno, jer ne vjeruju HEP-u. Činjenica je da je ovaj energetski projekt važan za Hrvatsku u cjelini, Hrvatska desetljećima nije imala nove energetske projekte, mi uvozimo više energije nego što proizvodimo, i to moramo mijenjati. Zato je inzistiranje na Plominu III potpuno legitimno, i u interesu je cijele Hrvatske. Ali ne preko koljena: treba uložiti dodatni napor u komunikaciji s javnošću, upoznati je i s nedostacima i rizicima, i vjerujem da će onda javnost prihvatiti projekt. I na koncu, lokalnoj zajednici treba osigurati određenu kompenzaciju jer ipak je interes za Plomin III općehrvatski, a rizici lokalni.   

Previše politiziranja

U kom obliku? Pa ekološka renta ne postoji u hrvatskom zakonodavstvu?

    – Treba vidjeti, svakako očekujemo društveno odgovorno ponašanje HEP-a. 

    Koliko znamo, HEP je i za Plomin II Istri trebao kompenzaciju »platiti« gradnjom trajektne luke, ribogojilišta i drugim projektima, koji nikad nisu izgrađeni?

    – Tako je, to jest problem, zato i postoji nepovjerenje. Uostalom, aktivnosti HEP-a koordinirat će se s različitim ministarstvima, i Vlada će brinuti o tome. Imamo naizgled dva suprotstavljena interesa, no pomirit ćemo ih i zato je logično da lokalna zajednica traži posebne garancije jer ima negativna iskustva iz prošlosti. 

    No, dobro, da se ne zavaravamo, odluka o tehnologiji je politička odluka.

    – Ma sve se previše politizira, pa se gleda je li nešto HNS-ovo, IDS-ovo… Cilj ostaje izvan fokusa. Ali, nema toga. Bitno je da se radi. Pa pogledajte kako stojimo sa zbrinjavanjem otpada: 15 godina tapkamo u mjestu, samo su dva zrela projekta – Marišćina i Kaštjun, a što je s drugima? Na vječnom čekanju zbog politiziranja. Nemamo više vremena za jeftine političke bodove. Tehnologije se mijenjaju, u ovih deset godina sve se promijenilo dok smo se mi svađali… Moramo krenuti naprijed, jer svaki korak je bolji nego da ostanemo gdje smo sad. Tako je i s Plominom. Stalne revizije proizvode kašnjenja i nitko nema koristi, pa ni građani. 

    Zeleni će sigurno reći da na ugljenu inzistirate zbog pritiska jakih kompanija, da je u pozadini pritisak Njemačke i RWE-a.

    – Zar mislite da iza plina ne stoji nijedna velika korporacija? Da je plin, opet bi bilo pritisaka, odnosno govorilo bi se o njima. Idemo ostvariti projekt! A naše ministarstvo će analizirati i kontrolirati sve. Pa mi tražimo oštre dodatne mjere zaštite okoliša: viši dimnjak od planiranog, dodatna mjerenja kvalitete zraka, temperature mora itd. Inzistiramo da se te mjere ugrade u projektnu dokumentaciju – ako ne, HEP neće dobiti dozvolu! To je posao našeg ministarstva, i mi ćemo ga ostvariti. A na investitoru je da iskomunicira s građanima po europskim standardima, da svatko ima pravo na javni uvid. Kao društvo smo nedovoljno iskusni u tome, ali mi mijenjamo stvari. Iz jednog jednostavnog razloga: želimo provesti što više projekata u svim sektorima.   

Povjerenje građana

Hoće li se ili neće graditi HE Ombla? U kojoj je sad fazi taj sporni projekt? Bivša ministrica Holy tražila je stalno dodatne revizije, jer su sve pokazivale da je projekt ekološki rizičan?

    – To nije točno. Formalno pravno taj projekt ima lokacijsku dozvolu, za koju je preduvjet bila studija utjecaja na okoliš iz 1999. godine, te su izdane čak i dvije od sedam građevinskih dozvola. Priča je stajala iz financijskih razloga, a motiv kolegice Holy da traži nova mišljenja bio je u činjenici da su ekološke udruge ovaj projekt prijavile Europskoj komisiji, koja je zatražila dodatna istraživanja. Kako je u tom trenutku komunikacija kolegice Holy s HEP-om bila loša, u ministarstvu nisu znali da je i HEP naručio dvije dodatne studije na zahtjev EBRD-a – jedna će biti dovršena u kolovozu, druga u studenome. Dakle, niti jedna revizija nije rekla da se ne može graditi Ombla nego da standardi moraju biti sukladni Direktivi o staništima, te se rade dodatna istraživanja. Pokaže li se da će projekt i nakon toga ostati isplativ za HEP, gradit će se. To je cijela filozofija. Dakle, nema formalno pravne prepreke za gradnju ni danas. No, za nas je bitno da se poštuju svi standardi zaštite okoliša i prije nego postanemo članica EU, dakle odmah. 

    Zeleni jako »vole« kad su naručitelji istraživanja sami investitori, dakle u ovom slučaju HEP. Sigurno ste svjesni da to odmah budi skepsu, da je to područje korupcije i tko zna čega?

    – Nije to HEP-ova studija nego je rade ovlaštene kuće. Bilo je raznih incidenata u prošlosti i ja razumijem skepsu. Ali, bit ćemo vrlo drastični: ako se pokaže da studije nekih izrađivača nekoliko puta zaredom padnu ili se pokažu nekvalitetnima, mi ćemo oduzimati ovlaštenja za rad. Bit ćemo rigorozni, jer je prioritet povjerenje građana u institucije.   

Država kasni

Kako surađujete s Radimirom Čačićem?

    – U ovo kratko vrijeme koliko sam ministar, vrlo dobro. Još nismo došli ni do kakvog konflikta, iako to ne znači da se u svemu slažemo. 

    Što će biti kad Čačić jednog dana nazove i kaže: čuj, stari, nemoj zezati s tim dozvolama…

    – To se neće dogoditi. Ja ne pristajem na takav razgovor. 

    Naime, svjedočili smo kakva je bila komunikacija potpredsjednika Čačića i ministrice Holy.

    – U to ne želim ulaziti, niti sakupljati političke bodove na tome da ulazim u konflikt s nekim tko je u ovom trenutku nepopularan. 

    Aha, sad smo dakle ipak u fazi kad je oportuno »opaliti« po Čačiću?

    – Naprosto takve stvari nisu u interesu građana. Nisu nas zato izabrali, da bildamo svoj rejting na dnevnoj razini na fabriciranim konfliktima. Imamo previše posla. Uostalom, nijedan ozbiljan posao ne može se odraditi u par mjeseci. 

    Onda padaju u vodu i sve teze neimenovanih SDP-ovih izvora o tome da je Čačić previše spor? Onda prvi potpredsjednik nije ni mogao učiniti na projektima više nego je učinio?

    – Pazite, pa mi kao država kasnimo osam godina u svemu. Za ozbiljan energetski projekt treba tri godine pripreme i tri godine gradnje. Da bi sad gradili neku elektranu, netko je pripremu trebao odraditi 2008. No, država se vodila neodgovorno. Mi imamo dva energetska projekta, doslovno – Plomin i Omblu. Točka. Zato nam je želja da to što prije realiziramo. Mada, ponavljam, ne pod svaku cijenu. Građani legitimno i opravdano očekuju maksimalnu efikasnost, no u šest mjeseci trendove se ne može okrenuti. Kola jure nizbrdo osam godina. Građanima se to sigurno ne sviđa. 

    Zacijelo im se ne sviđaju ni cinične Čačićeve izjave o tome da će se ekološka slika Plomina dvostruko popraviti kad bude izgrađena TE na ugljen. Nije li to ruganje?

    – Ne bih komentirao Čačićev stil, on sam nosi teret tog stila. Ali, da je situacija u Plominu sad lošija nego će biti u budućnosti, to je sigurno. Pa šljaka je sad na otvorenom, bit će tretirana ubuduće u silosima, kao i sam ugljen koji će se skladištiti na drugi način. Dakle, stvarno će biti slika bolja. Vjerujem da je Čačić govorio u tom kontekstu. 

    Eko Kvarner je poslao otvoreno pismo javnosti i vama, u kojemu vas nazivaju poslušnikom krupnog kapitala. Kako mislite surađivati, ako vas ne prihvaćaju dionici u resoru u kojem djelujete?

    – Zabrinutost nevladinih udruga je uvijek legitimna, to je smisao njihova postojanja. No, naš posao nije da se apriori borimo protiv kapitala jer on osigurava radna mjesta! Naš je posao samo da onemogućimo da se investicije odvijaju pod svaku cijenu. Zaštita okoliša, utoliko, po nama nije trošak, ona je sastavni dio investicije. Nemojmo stvari dovoditi do apsurda, nemojmo biti protiv kapitala, nemojmo biti protiv razvoja. Ali, nećemo dopustiti ni kapitalu da radi što želi. Taj balans je naš posao.

_________________________________________________________

LJUDE NE TREBA SUDITI PO  GODINAMA VEĆ SPOSOBNOSTIMA

  – Malo je vremena, puno, puno manje nego prije. Ali sigurno ja i on nismo bliski samo zbog vina. Povezali smo se na zajedničkom stranačkom radu. 

   Na mjesto ministra došli ste s funkcije gradonačelnika Jastrebarskog, a tek su vam 34 godine. No, još je zanimljivije da ste s 22 godine već bili direktor komunalnog poduzeća, kako je to moguće?

    – Pa to jest relativno rano, ali ništa se ne postiže preko noći. Nije to stvar lutrije, pa ja sam osam godina bio na čelu gradske tvrtke prije nego sam postao neposredno birani gradonačelnik. Moji rezultati nisu bili verificirani u nekom komitetu nego od građana. Moj politički put nije privilegija nekog mladca koji ne ulaže u sebe, nego rezultat rada. 

    Cijela Vlada je jako mlada. Čak i neki njezini stariji članovi znaju koristiti izraz »dječji vrtić«.

    – Ljude ne treba suditi po njihovim godinama, već po sposobnostima i rezultatima. U Vladi imamo spoj mladosti i iskustva. Osim toga, dobro je da se mladi odlučuju preuzeti odgovornost za društvo. Politika se smatra jako kompromitiranom – pa nije li onda bolje da je u njoj što više mladih i sposobnih  ljudi?

_________________________________________________________

ZAŠTO BI SE TKO  TREBAO SRAMITI  STRANAČKOG ČLANSTVA

    Zašto niste uspjeli izabrati novog direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost? Nije bilo stranački podobnih iz SDP-a ili HNS-a među kandidatima?

    – Ne bih o spekulacijama nego o činjenicama. U natječaju se sigurno nije tražilo da se napiše tko pripada kojoj stranci. Tražimo stručnost, menadžerske sposobnosti i iskustvo. A predsjednik Upravnog odbora Fonda, koji donosi odluku, bio je pomoćnik ministrice Holy koji je usred postupka dao ostavku te nije imao tko donijeti odluku i natječaj je poništen. No, na kraju krajeva, ne znam zašto bi se tko i trebao sramiti ako je član neke stranke? Pa direktor Fonda bira se na mandat od četiri godine, on ima i političku odgovornost prema Vladi da ostvari sve zadatke i nije ništa sporno u tome da to bude netko od članova stranaka, no to nije najvažnija referenca