Tek oko 15 posto liječnika traži stručnu pomoć zbog problema s mentalnim zdravljem / Foto PEXELS
Tragični događaji duboko ih pogađaju i ukazuju da sa zaštitom mentalnog zdravlja medicinskog osoblja nešto "ne štima"
povezane vijesti
O liječničkoj struci najčešće se govori u kontekstu prekovremenih sati i visine plaća, odnosno javno-privatnog rada. Ali mentalno zdravlje i burnout liječnika su tabu-tema, čak i u liječničkim krugovima, kao da profesionalac koji liječi druge nema pravo i sam »pregorjeti«.
Mladi liječnici, ali i ostali zdravstveni djelatnici, često nailaze na nerazumijevanje vlastitih kolega i nadređenih.
Rečenice poput »šuti i trpi« ili »nama je bilo gore« nisu rijetkost. Stvara se kultura u kojoj se očekuje emocionalna nepokolebljivost, a svaka ranjivost doživljava se kao slabost, svjedoče u Udruzi za promicanje mentalnog zdravlja liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika Sentinel uma.
Sram i potiskivanje
– U takvom okruženju, posljedica je sram i potiskivanje emocija, što dugoročno može dovesti do izgaranja ili čak depresije, upozorava Karla Zekulić, predstavnica Udruge Sentinel uma.
Zdravstveni djelatnici suočavaju se visokom razinom stresa, depresijom, anksioznosti i nesanicom, sindromom sagorijevanja… Tragični događaji, poput gubitka kolega uslijed suicida, duboko pogađaju medicinsku zajednicu i ukazuju da sa zaštitom mentalnog zdravlja medicinskog osoblja nešto »ne štima«.
Projekt Sentinel uma nastao je prije dvije godine kao odgovor na takvu situaciju, i to iz vrlo osobnog i iskrenog razgovora Petre Sertić, tada specijalizantice onkologije, i Lee Murn, specijalizantice psihijatrije, koje su na jednoj kavi otvoreno progovorile o svemu što proživljavaju radeći u zdravstvenom sustavu i shvatile koliko je mentalno zdravlje u zdravstvenom sustavu zanemarena tema.
Ubrzo im se pridružila skupina istomišljenika – Ivan Remaj, Matea Bingula i Karla Zekulić – mladi liječnici koji su i sami osjetili težinu sustava i poželjeli promjenu.
– Krenuli smo s psihoedukativnim sadržajima i webinarima, a snažan odjek u zajednici potvrdio nam je da radimo nešto važno. Zato smo osnovali udrugu, pomažu nam brojni volonteri, a djelovanje smo proširili na medicinske sestre i tehničare, farmaceute, doktore veterine, sve medicinske djelatnike koji su zainteresirani za otvaranje dijaloga i destigmatizaciju mentalnog zdravlja u profesiji u kojoj se o tome dugo šutjelo, veli Zekulić.
Ozbiljan problem i prijetnjaNi studij ni poslodavac ne pripremaju mlade liječnike na teške emocionalne situacije poput smrti pacijenta. Tijekom studija nisu imali sustavnu edukaciju o suočavanju sa stresom, gubitkom i emocionalnim opterećenjem. Upravo zato pokrenuli su simpozij posvećen mentalnom zdravlju studenata, koji se već drugu godinu održava na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. – Nemamo precizne podatke o praksi u drugim državama, no jasno je da sve više stručnih društava u Europi prepoznaje burnout kao ozbiljan problem i prijetnju održivosti zdravstvenog sustava. Neke su organizacije već izdale smjernice za njegovo smanjenje, upozoravaju u Udruzi za promicanje mentalnog zdravlja liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika Sentinel uma i podsjećaju da briga o mentalnom zdravlju zdravstvenih djelatnika nije luksuz, nego preduvjet kvalitetne zdravstvene skrbi. |
Posebno su, kaže, ponosni na projekt dežUBER, kojim su u suradnji s platformom Uber omogućili subvencionirane vožnje za medicinske djelatnike nakon noćnih smjena.
– Istraživanje koje smo proveli pokazalo je zabrinjavajuće podatke o prometnim nesrećama i situacijama blizu nesreće nakon dežurstava. Ovim projektom želimo povećati sigurnost i zdravstvenih radnika i svih sudionika u prometu, ističe.
Jaz između ideala i stvarnosti
Anonimna anketa koju su proveli među 169 zdravstvenih djelatnika, većinom liječnika, pokazala je zabrinjavajuće trendove. Oko 50 posto liječnika doživljava simptome burnouta, a gotovo četvrtina pokazuje znakove depresije.
Posebno zabrinjava podatak da tek oko 15 posto njih traži stručnu pomoć jer se to i dalje, čak i među liječnicima, doživljava kao slabost.
Putem društvenih mreža dijele psihoedukativne sadržaje, organiziraju webinare dostupne na YouTubeu, a ove godine krenuli su s tematskim radionicama za ciljane skupine medicinara. Dugoročni cilj im je osigurati sredstva za besplatno psihološko savjetovanje zdravstvenih djelatnika.
Za sada sve rade volonterski, između dežurstava i obiteljskih obaveza, pa će za ostvarenje tog cilja, kažu, trebati vremena.
Na pitanje gdje su korijeni stresa u medicini, u preopterećenosti, teškim situacijama, visokoj razini odgovornosti, mladi liječnici objašnjavaju kako medicinu često biraju izrazito odgovorne i perfekcionističke osobe.
– Tijekom školovanja učimo težiti izvrsnosti, no realnost sustava često nam to onemogućuje. Kada u istom vremenu umjesto osam pacijenata morate pregledati njih četrdeset, nemoguće je pružiti razinu skrbi kakvu smatrate ispravnom.
Taj jaz između ideala i stvarnosti stvara snažan osjećaj krivnje i nemoći koji liječnici nose kući, otkriva Karla Zekulić.
U hitnim službama situacije su još intenzivnije – nakon reanimacije i gubitka pacijenta nema vremena za obradu emocija, jer već čeka sljedeći bolesnik. Dugoročno, takvi uvjeti vode prema emocionalnoj iscrpljenosti ili potpunoj otupjelosti, ističu.
