Danas je zakazano prvo ročište prve tužbe koju je Medikol podigao protiv saborske zastupnice Ivane Kekin zbog izjava o poslovanju ove tvrtke.

Dok je Medikol objavio svoju istinu o optužbama Ivane Kekin protiv Medikola, saborska zastupnica ističe da ulažu puno truda i novca kako bi ju zastrašili, ušutkali i financijski iscrpili.

– Danas je prvo ročište. Prvo ročište prve tužbe. Od njih sedam. Naime, Medikol me tužio čak sedam puta. Ulažu puno truda i novca kako bi me zastrašili, ušutkali i financijski iscrpili.

Doduše, pare nisu problem, s obzirom na to da je samo prošle godine više od polovice Medikolovih prihoda došlo iz državnog proračuna, od novca koji građani plaćaju upravo za PET/CT.

Dakle, novac građana koriste kako bi ušutkali one koji pitaju kamo ide novac građana.

HDZ i Medikol igraju istu igru.

HDZ je odbio istražno povjerenstvo o Medikolu. Medikol je podigao sedam tužbi. Sve kako bih prestala postavljati pitanja koja su im neugodna, a pitanje svih pitanja glasi: Kako je moguće da država skoro 20 godina nije osigurala ključnu onkološku dijagnostiku u javnom sustavu, a za to vrijeme svake godine plaća puste milijune Medikolu?

Poruka i Medikolu i HDZ-u jest: Nema šanse da nas ušutkate.

50.000 vas je potpisalo peticiju. Držite mi leđa i zato znam da nisam sama. U tome je moja hrabrost i moja snaga!, poručila je Ivana Kekin u objavi na svojim društvenim mrežama.

Istog dana Medikol je objavio “Istinu o optužbama Ivane Kekin protiv Medikola”, tvrdeći da ovaj dokument donosi deset tvrdnji iz kampanje Ivane Kekin protiv Medikola i argumente koji ih osporavaju. Njihov dokument prenosimo ispod:

– Saborska zastupnica stranke Možemo Ivana Kekin posljednjih je godinu dana sustavno iznosila optužbe protiv Medikola, privatne zdravstvene ustanove koja pruža dijagnostičke preglede i specijalističke zdravstvene usluge.

Zbog tih optužbi protiv nje se vodi sudski postupak.

Prva dva ročišta sazvana su za 23.10. i 26.10.2026.

Analizirali smo deset optužbi Ivane Kekin na račun Medikola:

1. Tvrdnja Ivane Kekin da je Medikol dokaz privatizacije hrvatskog zdravstva

Treba razlikovati privatizaciju hrvatskog zdravstva od privatnog pružanja javno financiranih zdravstvenih usluga.
Ivana Kekin optuživala je Medikol zbog toga što mu HZZO plaća preglede pacijenata, posebno PET/CT dijagnostiku.

Međutim, privatno vlasništvo zdravstvene ustanove samo po sebi ne znači da je zdravstvena usluga privatizirana ili nedostupna osiguranicima.

Medikol obavlja preglede koje građani s obveznim zdravstvenim osiguranjem, kada ih pokriva HZZO, ne moraju dodatno plaćati, jednako kao ni u javnim zdravstvenim ustanovama.

Nazivati takav model privatizacijom zdravstva znači poistovjećivati dvije različite stvari: privatno vlasništvo ustanove i javno financiranje zdravstvene usluge u privatnoj zdravstvenoj ustanovi.

Kekin pritom prešućuje da HZZO na isti način plaća i 3.222 druge privatne zdravstvene ustanove koje pružaju zdravstvene usluge. Izdvajanjem Medikola i izostavljanjem tog podatka Kekin obmanjuje javnost i daje pogrešnu sliku o načinu funkcioniranja sustava dovodeći javnost u zabludu.

2. Tvrdnja Ivane Kekin da privatnike treba izbaciti iz mreže HZZO-a

HZZO plaća 3.222 privatne zdravstvene ustanove za pružanje pojedinih zdravstvenih usluga građanima koji imaju obvezno zdravstveno osiguranje.

Kekin zagovara da HZZO plaća samo usluge javnih zdravstvenih ustanova i da pacijenti te usluge mogu ostvarivati samo u njima.

Isključivanjem privatnih pružatelja iz mreže HZZO-a pacijenti bi izgubili mogućnost da njihove usluge koriste na teret obveznog zdravstvenog osiguranja. Postojeći privatni kapaciteti tako bi prestali biti dostupni osiguranicima preko HZZO-a.

Takav zahtjev izravno smanjuje dostupnost zdravstvenih usluga i protivan je interesu pacijenata.

3. Tvrdnja Ivane Kekin da bi isključivanje privatnika povećalo socijalnu pravednost

Ako privatni uređaji izađu iz sustava HZZO-a, pregledi na njima ostaju dostupni samo ljudima koji ih mogu platiti. Ostali bi ovisili isključivo o javnim kapacitetima, na kojima bi se produljile liste čekanja.

Time bi se povećale razlike između pacijenata koji imaju dovoljno novca za privatni pregled i onih koji ovise o javno financiranim uslugama.

Ono što Kekin predstavlja kao obranu javnog zdravstva dovelo bi do manje dostupnosti pregleda za pacijente slabijeg imovinskog stanja. Isključivanje privatnih kapaciteta iz javnog financiranja zato ne povećava socijalnu pravednost, nego produbljuje nejednakost među pacijentima.

4. Tvrdnja Ivane Kekin da je privatna dobit iz javnog novca neprihvatljiva

U svojoj je kampanji Ivana Kekin uvjeravala građane da je dobit privatnih pružatelja iz javnog novca neprihvatljiva. Nazivala ju je prelijevanje javnog novca u privatne džepove.

HZZO već desetljećima ugovara zdravstvene usluge s brojnim privatnim ordinacijama, laboratorijima, ljekarnama i drugim pružateljima.

Ključno je što javni sustav dobiva za plaćeni novac i izvršava li pružatelj svoje ugovorne obveze.

Privatna dobit može biti predmet javne rasprave, ali sama po sebi nije dokaz štete ili nepravilnosti.

5. Tvrdnja Ivane Kekin da je potpuno javni model očito bolji i jeftiniji

Kekin nije pokazala kako bi javni sustav financijski, kadrovski i operativno zamijenio postojeće privatne kapacitete, u kojem roku i bez produljenja čekanja.

Potpuno javni model može biti politički cilj, ali nije dovoljno proglasiti ga boljim bez plana prijelaza, izračuna troškova i osiguranih stručnih timova.

Prve analize pokazuju da je korištenje privatnih kapaciteta za javno financirane zdravstvene usluge državi isplativije od korištenja javnih kapaciteta, pod uvjetom da HZZO istu uslugu jednako plaća privatnim i javnim ustanovama.

Gotovo sve europske zemlje koriste privatne kapacitete za zdravstvene usluge i te privatne kapacitete financiraju javnim novcem.

6. Tvrdnja Ivane Kekin da je država Medikolu platila višestruki iznos u odnosu na cijenu uređaja

Ovom se usporedbom javnost dovodi u zabludu jer se uspoređuju dvije različite kategorije: jednokratna nabavna cijena uređaja i vrijednost zdravstvenih usluga pruženih tijekom gotovo dva desetljeća.

HZZO nije Medikolu otplaćivao skupe medicinske uređaje, nego plaćao izvršene PET/CT postupke. Ti postupci uključuju troškove stručnog osoblja, radiofarmaka, prostora, režija, servisa, osiguranja i edukacije.

HZZO, dakle, plaća obavljanje pregleda. PET/CT uređaje i opremu privatna ustanova kupuje sama.

Medikol taj pregled obavlja po istoj cijeni po kojoj ga HZZO plaća i u javnoj zdravstvenoj ustanovi, za osiguranike kojima je pregled propisan i odobren na teret HZZO-a.

7. Tvrdnja Ivane Kekin da bi država kupnjom vlastitih uređaja sigurno uštedjela stotine milijuna eura

Za takav je zaključak potreban izračun punog troška javnog modela: uređaja, prostora, osoblja, radiofarmaka, održavanja, amortizacije, tehnološke obnove i iskorištenosti kapaciteta. Takva usporedna analiza nije predstavljena.

Grubi izračuni upućuju na suprotno: državi je isplativije pojedine usluge plaćati po istoj cijeni u privatnim ustanovama jer ne mora izravno financirati kupnju skupih uređaja i njihovo održavanje.

Ta ulaganja preuzima privatni pružatelj, a država sredstva koja bi potrošila na nabavu i održavanje može usmjeriti u druge nužne zdravstvene potrebe.

8. Tvrdnja Ivane Kekin da javni sustav može jednostavno i brzo zamijeniti Medikol i ostale privatnike

Medicinski uređaj nije isto što i operativni zdravstveni kapacitet.

Za funkcionalnu dijagnostičku službu potrebni su specijalizirani liječnici, tehnolozi, organizirane smjene, odgovarajući prostori, zaštita od zračenja, radiofarmaci, servis, osiguranje i logistika.

Kupnja uređaja može biti relativno brza. Stvaranje specijaliziranog tima i funkcionalnog centra nije. Tvrdnja o jednostavnoj i brzoj zamjeni postojećih kapaciteta zanemaruje sve što je potrebno da bi se na uređaju doista mogli obavljati pregledi.

9. Tvrdnja Ivane Kekin da je država već odavno mogla sama izgraditi potrebne PET/CT kapacitete

Postojeći je model nastao u razdoblju znatno slabijeg državnog investicijskog kapaciteta, neposredno prije globalne financijske krize i šestogodišnje hrvatske recesije.

Privatni pružatelj preuzeo je početno ulaganje i investicijski rizik, dok je država kupovala potrebne usluge.

Legitimno je pitati zašto država nakon gospodarskog oporavka nije brže gradila vlastite kapacitete: zbog drugih prioriteta ili zato što je korištenje privatnih kapaciteta procijenila isplativijim.

To pitanje, međutim, ne potvrđuje tvrdnju da je država od početka mogla bez teškoća financirati potrebne javne kapacitete.

10. Tvrdnja Ivane Kekin da Medikol ima monopol i da visina ugovora dokazuje političko pogodovanje ili korupciju

U mreži pružatelja zdravstvenih usluga financiranih javnim novcem, uz Medikol postoje i drugi pružatelji istih usluga. HZZO odgovarajuće postupke plaća po istoj cijeni javnim i privatnim ustanovama.

Godišnje isplate Medikolu čine 0,297 posto ukupnih sredstava HZZO-a.

Paušalne optužbe, izostavljanje konkretnih podataka i zanemarivanje konteksta dovode javnost u zabludu.
Medikol kontinuirano prolazi različite oblike nadzora poslovanja, koji su potvrdili poštovanje zakonskih, poslovnih i profesionalnih standarda.

Vode li prijedlozi i aktivnosti Ivane Kekin općem dobru?

Iz ove kratke analize vidljivo je da su optužbe Ivane Kekin na račun Medikola lažne i da je cilj obmanjivanje javnosti, zbog čega se Ivana Kekin danas i nalazi na sudu.

Zašto onda Ivana Kekin vodi ovakvu kampanju?

Nije nepoznata ambicija Ivane Kekin da postane ministrica zdravstva u nekoj budućoj vladi. Pritom je njezin glavni adut kritika javnog zdravstva.

Liste čekanja najveći su problem javnog zdravstva, a ujedno i najveći politički potencijal oporbe za njegovu kritiku. Istodobno privatni pružatelji zdravstvenih usluga skraćuju liste čekanja.

Zato je potrebno kampanjom punom obmana i laži korištenje privatne mreže pružatelja javnih usluga prikazati kao model prelijevanja javnog novca u privatne džepove i za to optužiti trenutačnu vlast.

Istina je potpuno obrnuta: državi ostaje više novca kada pacijenti dijagnostiku obavljaju kod privatnika, a liste čekanja su kraće. U slučaju PET/CT dijagnostike, koju obavlja, između ostalih, i Medikol, liste čekanja ne postoje.

Kada privatne dijagnostike ne bi bilo, liste čekanja bile bi duge ili bi pacijenti te skupe preglede morali obavljati u inozemstvu.

Kampanja Ivane Kekin i Možemo ne vodi općem dobru, nego njihovim osobnim i stranačkim političkim interesima.
S druge strane, niz je primjera u kojima Grad Zagreb, u kojem je na vlasti stranka Možemo, čija je Ivana Kekin saborska zastupnica, privatne pružatelje pojedinih javnih usluga plaća novcem iz gradskog proračuna.

To ne priječi Možemo i Ivanu Kekin da provode kampanju protiv privatnih pružatelja javnih usluga u zdravstvu, dok se u Gradu Zagrebu potpisuje sve više ugovora s privatnim pružateljima javnih usluga, poručuju iz Medikola.