Anonimna Riječanka, majka trinaestogodišnjaka, u svojem je poduzeću organizirala i prikupljanje novca za kupnju opreme i lijekova potrebnih bolesnom Leonu Lapašu
ZAGREB Nakon što smo jučer objavili priču o Leonu Lapašu, šestogodišnjaku iz Sesveta, čiju je majku država odbila kad je zatražila novi respirator za Leonovo disanje, našem se listu javila jedna majka iz Rijeke, čiji 13-godišnji sin respirator više ne treba, i voljna ga je donirati Leonu u Sesvete. Majka, koja je željela ostati anonimna, i u svojem je poduzeću u Rijeci organizirala prikupljanje sredstava za kupnju ostale opreme i lijekova potrebnih malom Leonu.
– Sad bi nam već trebalo biti jasno koliko, kad su teško oboljela djeca u pitanju, možemo računati na državni aparat, i zato, ako sami ne budemo pomagali jedni drugima, pomoći neće niti biti, kazala je našem listu majka iz Rijeke, čiji je sin sada dobro. Respirator vrijedi oko 120.000 kuna, i teško oboljela djeca na njega imaju pravo preko HZZO-a, no kako je već ispričala Leonova majka, Leonela Pomper, to se pravo ostvaruje svakih sedam godina, zbog čega joj je, nakon što je Leonov stari respirator počeo otkazivati, drugi poslala majka Dijana Aničić iz Splita, čiji je sin Duje stabilan. Zatreba li i Duji aparat, kaže Dijana velika srca, »bit će kako bude, jer jedni drugima moramo pomagati«.
Majke Leona i Duje kažu da sva teško oboljela djeca trebaju imati i jedan rezervni koncentrator kisika, kojeg roditelji kupuju vlastitim sredstvima, za oko 3.700 kuna. Iako je riječ o spravi koja otkazuje nakon, recimo, tri godine konstantnog rada, kao u Leonovom slučaju, Leon na nju, preko doznake, ima pravo svakih sedam godina! Potreban mu je, osim toga, i rezervni aspirator, koji također košta oko 3.500 kuna, dok jedan adapter za aspirator ne traje niti godinu dana, i stoji 1.250 kuna.
Za njegu 8.400 kuna
Dijaninom Duji svakog mjeseca, izračunali smo zajedno, treba za njegu i lijekove 8.400 kuna, ne računajući pelene, koje s 800 kuna plaća HZZO, ne računajući trošak hrane, kao ni ostalu, veliku opremu potrebnu za tako teško bolesno dijete – krevet, poseban madrac i jastuk, kolica, sve ostalo. Dijana, baš kao i Leonela, mjesečno raspolažu s 2.500 kuna naknade za njegu djeteta, invalidninom od 1.250 kuna, čije su prepolovljavanje spriječile, i dječjim doplatkom od oko 800 kuna. Ukupno, oko 4.500 kuna, odnosno pedesetak posto od sredstava potrebnih samo za osnovno, bez hrane, visokih režijskih troškova i velike opreme.
Dijaninom Duji mjesečno, redom, treba antiepileptika u vrijednosti tisuću kuna, a kako HZZO pokriva polovicu tog troška, sama namiri lijek s 500 kuna. Za otopinu koja potiče probavu, jer je dijete potpuno nepokretno, treba joj još 500 kuna, no HZZO, iako je riječ o djetetu koje mora uzimati sredstva za poticanje probave, ne pokriva apsolutno ništa, već daje samo oko 2.500 kuna za kateterizaciju za mokrenje. Tako, Dijani ostaje trošak za klizmu za stolicu od 480 kuna mjesečno, a za katetere, od kojih svaki košta 17,50 kuna, i Duje ih treba pet dnevno, Dijani je potrebno preko 2.600 kuna na mjesec. Za vitamine, koje terapije crpe iz djetetovog tijela, plaća oko 160 kuna na mjesec, dok joj za višenamjensku fiziološku otopinu mjesečno treba još tristotinjak kuna. Treba li dijete infuziju, može ga voditi u bolnicu, otprilike osam puta mjesečno, ili platiti dolazak medicinske sestre, što košta još oko 1.200 kuna. Injekcije stoje minimalno 250 kuna svakog mjeseca, klistir još tristotinjak kuna.
Skupa oprema
Krema za dekubitus stoji 300 kuna, i nju Dijana također plaća sama, dok za troškove prijevoza djeteta, za čija je kolica potreban cijeli kombi, izdvojiti treba još oko 1.400 kuna. Ostale higijenske potrepštine – tetra pelene, maramice, gaze, sterilne rukavice i slično, koštaju, konačno, oko 400 kuna.
Kad je u pitanju nabavka veće opreme, za specijalna neurološka kolica, za koja HZZO pokriva tek manji dio troška, nadoplatiti treba još oko sedam tisuća kuna, antidekubitalni madrac i jastuk, za koje država daje 3.375 kuna, još toliko. Poseban neurološki krevet košta oko deset tisuća kuna, i HZZO tu tom trošku uopće ne sudjeluje. Leonov krevet koštao je, kaže njegova majka, daleko više, 23.000 kuna. Leonu je, uz sve navedeno, potrebna i boca za kisik, koju HZZO pokriva s oko 1.600 kuna, no svako punjenje Leonelu košta dodatnih 70 kuna. Dodatne baterije za respirator stoje pet tisuća kuna, a nosač boce kisika za šetnju kolicima stoji nevjerojatnih devet tisuća kuna! Svaku kvačicu za pulsni oksimetar, jer jedna preko HZZO-a nije dovoljna, Leonela plaća tisuću kuna. Katetera za Leona dobije oko 3.600 komada na godinu, kupiti ih mora još oko 400 na mjesec, za nešto malo više od tisuću kuna.
