Švedska ima cijeli niz veleposlanika koji sjede u Stockholmu i otamo pokrivaju zemlje poput Eritreje, Obale Bjelokosti, Libije ili Senegala, što će uskoro biti i hrvatska praksa
Prije tri tjedna ministrica Vesna Pusić je izjavila da je diplomatskoj službi voda, praktički, došla do grla pa je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova ponovo aktualizirana ideja da se, radi ušteda, ukinu pojedina diplomatsko-konzularna predstavništva. »Otvaranje predstavništva uvijek je teško, skupo i sporo. Ali, tek je zatvaranje prava neugodnost«, prokomentirao je ovu ideju za naš list jedan iskusni hrvatski diplomat, aludirajući na činjenicu da ni jedna zemlja primateljica neće s oduševljenjem dočekati vijest o zatvaranju veleposlanstva na njezinu teritoriju. Jer veleposlanstvima se, obično, stavlja ključ u bravu kada se želi poslati neka politička poruka – i to, sasvim sigurno, nimalo ugodna.
U idućih nekoliko mjeseci diplomaciju očekuju i kadrovske promjene – stari veleposlanici vraćaju se u Hrvatsku, novi odlaze na njihove destinacije. O nekim potencijalnim imenovanjima već smo pisali:
Ta su kadrovska rješenja naišla na oštre kritike oporbe.
– Kako kadroviraju u javnim poduzećima i policiji, tako kadroviraju i u diplomaciji, smatra bivši HDZ-ov ministar vanjskih poslova
To se dogodilo s namjerom, tvrdi Jandroković, da se otvori prostor za ljude iz Kukuriku koalicije. Jandroković je, podsjetimo, za Pariz predlagao tadašnju HDZ-ovu zastupnicu
Ipak, ako je vjerovati neslužebnim informacijama, jedna osoba s Jandrokovićeve liste »preseljena« je i na novi popis. Navodno će
Svjesni su toga i na Zrinjevcu pa zato novo vodstvo MVEP-a gura drugačiju ideju: umjesto veleposlanstava, zatvarat će – konzulate.
– Prednost s ukidanjem konzulata je u tome da to ne predstavlja ukidanje samog predstavništva u nekoj zemlji i zato nije politički osjetljivo, ističe naš sugovornik iz Ministarstva.
Stoga će prvi korak u reorganizaciji diplomatske mreže biti upravo smanjenje broja konzulata. O kojim je konzulatima riječ, znat će se nakon podrobne analize njihovog poslovanja, i to ne samo financijskog, nego će se utvrditi i, primjerice, koliko se ljudi obraća pojedinom konzulatu te kolika je zemljopisna udaljenost do drugog hrvatskog predstavništva u istoj zemlji.
Naši sugovornici bliski diplomaciji smatraju da je smanjenje diplomatske mreže u ovom trenutku jedini preostali način za štednju u sustavu vanjskih poslova, odnosno za preraspodjelu značajno ograničene svote novca koja je diplomaciji na raspolaganju u proračunu.
– Kad bih racionalizirao sustav, ukinuo bih veleposlanstva u Maroku te u Maleziji ili Indoneziji. U te zemlje ne izvozimo puno, niti ima puno turista. Što se tiče konzulata, u Australiji bi se, recimo, mogao smanjiti njihov broj s tri na dva, no primjerice u Njemačkoj je situacija drugačija. Tamo toliko zarađuju od konzularnih pristojbi da ne samo da se pokrivaju, nego su i u plusu, komentirao je jedan naš sugovornik blizak diplomatskim krugovima.
Trošak veći od zarade
Podaci MVEP-a potkrepljuju njegove izjave. Godišnji trošak pet hrvatskih generalnih konzulata u Njemačkoj iznosi oko 17,7 milijuna kuna, a prihod od konzularnih pristojbi 20,6 milijuna kuna. Pritom jedino konzulat u Hamburgu ne pokriva troškove prihodom od konzularnih poslova. Za razliku od Njemačke, na tri konzulata u Australiji godišnje se potroši šest puta više novca nego što ih oni prikupe od konzularnih pristojbi. U Sjedinjenim Američkim Državama ta razlika iznosi i do deset puta: konzulati u Chicagu, Los Angelesu i New Yorku godišnje potroše oko 13 milijuna kuna, a od pristojbi prikupe oko 1,3 milijuna kuna.
Dok se s jedne strane govori o smanjenju diplomatske mreže, s druge se najavljuje otvaranje novog veleposlanstva, onog u Kataru. Odluka o njegovu osnivanju stupila je na snagu još u listopadu 2011. godine, no još se uvijek čeka da bude formalno otvoreno i da profunkcionira. Ono će Hrvatsku, barem na papiru, koštati 2,1 milijun kuna godišnje, ali u prve dvije godine Država Katar bi sufinancirala dio troškova u iznosu od 600.000 katarskih rijala (oko milijun kuna), kažu na Zrinjevcu. Vlastima u Dohi očito je stalo do otvaranja hrvatskog predstavništva jer je to, tvrde naši sugovornici, stvar prestiža.
Jedan od diplomata s kojima smo razgovarali podsjetio je da se Katar jako zalagao da hrvatsko veleposlanstvo bude baš tamo, a ne u Omanu ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima koji su također razmatrani kao moguća destinacija. No, nakon podrobne analize, odluka je pala na Katar, među ostalim i zbog toga što je u to vrijeme tvrtka Konstruktor imala unosne poslove u toj državi.
Švedska škola
Ipak, ne misle svi da je sufinanciranje veleposlanstva najbolje rješenje. »I Kuvajt nam je jednom nudio da će plaćati smještaj veleposlanstva i veleposlanika, ali mi smo na kraju odbili jer je to vrlo nezgodna situacija – kao zemlja, nađeš se u podređenom položaju«, smatra naš sugovornik iz diplomatskih krugova.
No, zato će jedna druga ideja, o takozvanim putujućim ambasadorima, vrlo vjerojatno naići na šire odobravanje. I bivši ministar Gordan Jandroković bavio se mišlju da u vanjske poslove uvede taj koncept koji su usavršili Šveđani. Švedska ima cijeli niz veleposlanika koji sjede u Stockholmu i otamo pokrivaju zemlje poput Eritreje, Obale Bjelokosti, Libije, Senegala, Tunisa i tako dalje. Ti veleposlanici povremeno putuju u regiju za koju su zaduženi, a ostatak vremena provode u glavnom gradu gdje pri ministarstvu vanjskih poslova imaju i zaseban ured koji im pruža podršku u radu.
Nešto slično u skoroj budućnosti dobit će i Hrvatska – putujuće ambasadore koji će iz Zagreba brinuti za neke velike dijelove svijeta, poput subsaharske Afrike, u kojima Hrvatska danas uopće nije prisutna.
