Nacionalna prvakinja

Kristina Kolar uoči premijere “Cavallerie rusticane”: ‘Santuzza je obilježila moju umjetničku karijeru’

Kim Cuculić

Foto Dražen Šokčević

Foto Dražen Šokčević

Budući da mi je ova produkcija »Cavallerije« treća po redu, mogu reći da imam veliko iskustvo s ulogom Santuzze. Likovi u ovoj operi su punokrvni, vatreni, neposredni, a takva je i Santuzza



RIJEKA – Nacionalna prvakinja Kristina Kolar sutra će nastupiti u ulozi Santuzze na premijernoj izvedbi »Cavallerije rusticane« Pietra Mascagnija.


Operu režira Dražen Siriščević, a Riječkim simfonijskim orkestrom dirigirat će Paolo Bressan. Uz Kristinu Kolar u »Cavalleriji« Turiddua pjeva Domagoj Dorotić, Luciju će pjevati Ivanica Vunić i Sofija Cingula, Alfio je Robert Kolar, Lola Emilia Rukavina, a plaćenike će utjeloviti glumci Jasmin Mekić i Giuseppe Nicodemo. Scenograf je Alan Vukelić, kostimografkinja Sandra Dekanić, a oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić. Sudjeluje i Riječki operni zbor. Ovim povodom razgovaramo s Kristinom Kolar.


Na pozornicu »Zajca« vraćate se ulogom Santuzze u »Cavalleriji rusticani«. Za tu ulogu dobili ste Nagradu »Milka Trnina« i to je jedna od uloga koja je obilježila vašu karijeru. Što vama osobno znači Santuzza? Kako ste doživjeli taj lik?




– Uloga Santuzze je obilježila moju umjetničku karijeru i vrlo mi je prirasla srcu. Kada sam je prvi put pjevala, prije deset godina na Trgu Grivica u sklopu Riječkih ljetnih noći, nisam ni sanjala koliko će utjecati na moj daljnji rad i smjer u kojem će se moj glas razvijati. Naime, u pitanju je uloga koju pjevaju visoki mezzosoprani i dramski soprani, a zahtijeva ogroman opseg glasa i koncentrirani ton u svim registrima, koji je u mogućnosti nadglasati moćni orkestar u svakom trenutku.


S obzirom na to da je u pitanju takozvana veristička opera, a »Cavalleria« je jedna od prvih skladana na taj način, u predstavi je naglašen realizam likova. Oni su punokrvni, vatreni, neposredni, a takva je i Santuzza, uloga koja zahtijeva potpunu tehničku, pjevačku spremnost, majstorstvo, potpuno predavanje i stapanje s likom, koja na taj način postaje živa, pa se emocije prelijevaju kroz prostor do zadnjeg kuta gledališta. Potvrda moga rada došla je u obliku najvažnije strukovne nagrade »Milka Trnina«, na koju sam posebno ponosna.


Orkestar i dirigent iza leđa


Kako ste sada pristupili Santuzzi, u novoj produkciji koju režira Dražen Siriščević?


– Budući da mi je ova produkcija »Cavallerije rusticane« treća po redu (osim prije spomenute u Rijeci, pjevala sam i jednu produkciju u Splitu, u režiji Gorana Golovka i pod dirigentskim vodstvom maestra Lorisa Voltolinija), mogu reći da imam veliko iskustvo s ulogom Santuzze.


Situacija je takva da su nam orkestar i dirigent iza leđa, a cijelu predstavu igramo dobrim dijelom na prosceniju, nemamo pomoć scenografije i rekvizite, pa tu dolazi do izražaja profesionalnost pojedinog pjevača, tehnička spremnost, mogu reći i talent da svojom pojavom ispunimo prostor i privučemo potrebnu pažnju. Dražen Siriščević nam je puno pomogao u tom smislu, što nam je dopustio dovoljno slobode da likovi proizlaze iz nas samih, iz našeg instinkta. Kako sam već surađivala s njim na Splitskom ljetu u »Aidi«, suradnja, razumijevanje i obostrano poštovanje su na visokom nivou, pa je s takvim suradnikom divno raditi.


Moram još spomenuti jako važnu kariku u stvaranju operne predstave, a to je iskusni dirigent Paolo Bressan. Radi se o visoko profesionalnom dirigentu, koji nam je u tijeku proba pružio pogled na notni sadržaj iz jedne drukčije perspektive, pa mogu reći da smo zaista svi uživali u pripremi ovog naslova.


Kod kuće učimo nove naslove


Zbog mjera vezanih za pandemiju koronavirusa riječka Opera neko vrijeme nije mogla nastupati na pozornici. Kako se to odrazilo na vas operne pjevače?


– Mjere koje su vezane za koronavirus su nužne za očuvanje našeg zdravlja i zdravlja naše cijenjene publike. Na operne pjevače se to odrazilo na isti način kao i na sve ljude koji u ovo vrijeme ne mogu raditi svoj posao. Nužno je prije svega ostati u dobroj formi, a kod kuće učimo nove naslove i nadamo se nekim boljim vremenima.


Održavanje forme


Pretpostavljam da ste imali neke planove, pozive, nastupe… koji su odgođeni zbog pandemije?


– U posljednjih deset mjeseci otkazani su mi nastupi u Zagrebu, Češkoj, Italiji i Njemačkoj. U nekoliko navrata su se odgađali i selili na druge datume, ali nažalost još nisu realizirani pa svi čekamo da se na europskom nivou nešto promijeni. Doduše, neki teatri izvode predstave (poput Teatro Real Madrid), pa i u Italiji ih je nekoliko koji djeluju u smanjenom kapacitetu, pa nam preostaje samo čekati i održavati formu do prve prilike za nastup.


Važno priznanje


Ovih dana stiglo je još jedno važno priznanje. Žiri Međunarodne nagrade za klasičnu glazbu – International Classical Music Award objavio je dobitnike nagrada za 2021. Među nagrađenima je i izdanje s djelima »Hrvatski glagoljaški rekvijem« Igora Kuljerića i »Himna slobodi« Jakova Gotovca u izvedbi Kristine Kolar, Erica Laportea, Annike Schlicht i Ljubomira Puškarića, uz Zbor bavarskog radija i Orkestar minhenskog radija pod dirigentskim vodstvom Ivana Repušića (nakladnik BR Klassik, 900331).


Predsjednik ICMA-e Remy Franck i glavni tajnik Nicola Catto izjavili su: »Pandemija će vjerojatno više utjecati na izdavačke kuće i njihova izdanja u nastupajućem razdoblju, međutim žiri ICMA-e koji se sastoji od članova 20 medija koji prate klasičnu glazbu iz 16 zemalja – ove je godine odabrao 365 nominacija između doista velikog broja izdanja, rezultat čega je izvanredan međunarodni popis pobjednika, s produkcijama 17 etiketa/nakladnika iz 8 različitih zemalja. To ponovo dokazuje da žiri ICMA-e ima globalni pregled tržišta i dodjeljuje godišnje nagrade nakladnicima i glazbenicima širom svijeta koji su dokazali izvanredna dostignća u svom specifičnom području…«


Biografija


Kristina Kolar od 1996. zaposlena je u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci u statusu prvakinje Opere, a od 2019. godine nosi titulu nacionalne prvakinje. Kao solistica ostvarila je više od 50 uloga u nizu glazbeno-scenskih djela, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu. Tijekom svoje bogate karijere stalna je gošća inozemnih opernih scena (Japan, Finska, Njemačka, Češka, Poljska, Mađarska, Italija, Slovenija…).


Koncertno nastupa kao solistica u izvedbama brojnih skladatelja, poput Verdija, Pergolesija, Mozarta, Beethovena, Rossinija, Kolba i drugih.
Dobitnica je Nagrade »Milka Trnina« za ulogu Santuzze, Nagrade hrvatskog glumišta za ulogu Mettele i dva puta Nagrade »Štefanija Lenković« HNK-a Ivana pl. Zajca za najbolje ostvarenu opernu ulogu; u sezonama 2012/13. i 2013/14. za ulogu Aide te u sezoni 2014/15. za uloge Donne Elvire i Tosce, te Nagrade publike HNK-a Ivana pl. Zajca za ulogu Lady Macbeth u operi »Macbeth« i ulogu Aide u istoimenoj operi u sezoni 2018./2019.


Snimila je nosače zvuka »Sakralna glazba riječkih skladatelja«, »Hrvatska solo popijevka« i »Hrvatska duhovna glazba«, »Frano Parać: Misa Maruliana«.


Dirigent Paolo Bressan


Talijanski dirigent Paolo Bressan jedan je od najvećih talenata klasične glazbe. Surađivao je s najvažnijim imenima opernog svijeta današnjice – od Jonasa Kaufmanna, Diane Damrau i Josepha Calleija do Christiana Thielemanna.


Školovao se na Konzervatoriju »Giuseppe Verdi« u Milanu, na Hochschule für Musik »Franz Liszt« u Weimaru, a klavir je studirao s Louisom Lortieom. Mentori su mu bili Daniele Gatti, Christian Thielemann i Emmanuel Villaume. Talijan s berlinskom adresom velik dio svoje karijere proveo je u Njemačkoj.