RIJEKA  SDP-ov saborski zastupnik prof. dr. Josip Kregar, koji je u parlament ušao kao nestranačka osoba, a onda se nedavno odlučio na napuštanje klupa u SDP-ovoj kvoti, objasnio je još jednom na društvenoj mreži Facebook svoje poteze, rekavši da ne odlazi ni zbog bolesti, ni zbog lošeg odnosa kluba zastupnika prema njemu, niti zbog bilo kakvih neispunjenih materijalnih obveza SDP-a prema njemu, a niti zbog svađe sa šefom stranke Zoranom Milanovićem.

No, Kregar je višekratno, a zadnji put na skupu SDP-a u Tuhelju prije mjesec dana, oštro kritizirao način na koji Milanović vodi stranku, a time i Vladu, i te je stavove i sada na Facebooku ponovio.

Naravno, najzanimljiviji je njegov odnos prema Milanoviću, za kojega očito smatra da nije dovoljno zainteresiran i koncentriran.

“Ne povlačim se jer sam nezadovoljan odnosom Kluba prema meni ili osobnom marginalizacijom. Suprotno, odnos smatram vrlo korektnim. Ne povlačim se ni jer nisam dobio neku materijalnu zadovoljštinu ili obećanje. U politiku i na listu nisam došao radi kalkulacije o mogućem položaju niti s obećanjem ili očekivanjem neke funkcije. Moj pravi motiv je idejni, štoviše idealistički. I znao sam što je politika. A ne povlačim se ni radi svađe s Zoranom Milanovićem, niti sam ljut radi toga što ne podržava moje inicijative. On je prvi, izložen više od drugih kritikama, opterećen odgovornostima i ima pravo i na grešku. Ne smatram da me ignorira i ne mislim da je prema meni osoran. Suprotno, on je ugodan sugovornik, jakog političkog instinkta. Ako je i griješio u odnosu prema drugima, i krivo istupao, njegove procjene su argumentirane. I on ima pravo na svoje mišljenje. Ponekad, nema pozornost slušati, zato mu treba govoriti slobodno i izravno. I reći kad griješi. Uzeo sam si slobodu biti izravan i otvoren pa i po cijenu psihološkog nesporazuma. No otvorenost razlika ne treba smatrati sukobom ili nesporazumom”, kaže u svom otvorenom pismu profesor Kregar.

Na kraju, objašnjava i da ne odlazi u drugi klub niti osniva stranku. “Što se mene tiče ostaje kao do sada, ali moram imati pravo i slobodu vlastitog mišljenja. To nije moj uvjet već logična konzekvenca: ako povjerenja i razumijevanja nema, neka me zamjeni drugi. Pogodilo me razmišljanje da odlazim s broda koji tone. Suprotno, ja sam mornar koji viče da brod pušta vodu, ali to ne radim iz straha, panike ili kalkulacije, već radi tog što je to istina. Ne vjerujem da znam cilj niti razumijem smjer puta”, piše razočarano Kregar.

Kaže kako je u zadnja dva tjedna čuo i pročitao niz drukčijih objašnjenja za sebe: da odlazi u drugu stranku, za voditelja izbornog stožera, da se kandidira za rektora, Ministarstvo znanosti…, no stvar je puno jednostavnija: “Ne mislim da su političke odluke koje se donose dobre, mislim da je taktika šeprtljava, a strategije nema. Vlada i stranka su u strateškoj defanzivi. Mislim da je program djelovanja Vlade nejasan, da ciljeva nema, a stil ne odgovara visokoj političkoj odgovornosti, da je javna prezentacija loša, da se vjerodostojnost gubi, koalicija rastače. Ako tako mislim, to ne smijem skrivati, a ako ne smijem skrivati, mogu štetiti – sebi šutnjom, a zajedničkom poduhvatu kritikom koju će drugi koristiti. Dakle, ne mogu drukčije i ne mogu biti za nešto što ne prihvaćam ni razumom ni srcem, ne smatram ispravnim. Za mene ne vrijedi fraza da će o povjerenju jednom i nekako odlučiti birači, već savjest. Možda griješim, no ne mogu drukčije”, završava Kregar.

Poznato je da je blizak krugu lijevih intelektualaca koji su, međutim, sada odmaknuti od SDP-a, poput Vjerana Zuppe, Dražena Lalića i drugih koji su danas razočarani politikom SDP-a i Vlade, a blizak je predsjedniku Ivi Josipoviću, s obzirom da obojica dolaze s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Koliko je poznato, Kregarovo razočaranje funkcioniranjem SDP-a nije mnogo dirnulo njegove kolege, što se vidjelo i na skupu u Tuhelju gdje su odšutjeli njegovo izlaganje, a time vjerojatno ni vrh stranke, koji je uvjeren u dobro vođenje Vlade i države.