Dok priča o kamionima broševa, šef HDZ-a priprema i Kujundžićevu eliminaciju. Sve demokratski: Kujundžić je izjavio da je članstvo u strahu i da se ogranci raspuštaju metodama iz razdoblja komunizma, a Središnjicu zatrpavaju zahtjevi za intervenciju
Jadranku Kosor, u principu, ne bi trebalo žaliti. Političarku koja »nije znala« da se stranačke kampanje – uključujući i njenu predsjedničku iz 2005. godine – financiraju neprijavljenim novcem, koja je rado prihvatila nedemokratsko imenovanje za nasljednicu Ive Sanadera i koja je, naposlijetku, iz stranke bez mnogo razmišljanja eliminirala one koji nisu bili na njenoj liniji – danas sustiže slična sudbina. Aktualni vrh HDZ-a kao da se dvoumi da li da joj pokaže vrata ili provokacijama natjera da sama izađe van, zamjerajući joj javno kamione broševa i – verbalni delikt. A on je za HDZ najgora stvar u svemiru.
Pritom se Karamarkova ekipa u priči oko Jadranke Kosor uplela u takvu vlastitu mrežu da je doista legitimno zapitati se kako ikog mogu uvjeriti da bi mogli biti, jednom, u stanju voditi zemlju. Sve što su, naime, trebali napraviti oko Jadranke Kosor, ako su je se već odlučili riješiti – jest ignorirati je. S vremenom bi medijima i građanima bivša premijerka jednostavno prestala biti zanimljiva i prepoznavali bi je isključivo kao jednu od zastupnica HDZ-a i šeficu Odbora za obitelj, a bilo koja eventualno nova Kosoričina stranačka ambicija brzo bi zgasnula samo prisjećanjem na rezultate prosinačkih izbora.
Brošgate
Ali, ne. Ekipa s Trga žrtava fašizma očito je alergična na bivšu predsjednicu. Pa je tako pukla priča o tome da Kosor ide na sastanak EPP-a u Rim na račun stranke – i to biznis klasom i u hotel s pet zvjezdica. Kad se o tome počelo šuškati, Kosor je sve otkazala, a tko je pustio prvu informaciju ostat će tajna. No, zato se zna da su se iz vrha HDZ-a žalili na – broševe. Štoviše, novinarima su dostavili račun iz zagrebačke zlatarnice na pet tisuća kuna za broš koji je Kosor dobila od stranke za završetak pregovora s EU i tako pokrenuli »brošgate«, o kojem su nekoliko dana brujali mediji. A onda Karamaro ‘ladno u Dnevniku javne televizije izjavi da im je tema o broševima – nametnuta…
No, zbrka oko Kosor možda nije tek još jedan u nizu političkih posrtaja »novog« HDZ-a. Možda Karamarka ipak ne bi trebalo baš toliko politički podcijeniti (makar sam prečesto odaje dojam da se u tome ne može pretjerati). Jer su možda nespretni udari na bivšu premijerku tek dimna zavjesa za mnogo važniju stranačku eliminaciju, onu Milana Kujundžića.
Jer, Kosor, kao što smo već ustanovili, Karamarku nije nikakva politička prijetnja. Kujundžić jest.
Ovaj zagrebački liječnik je, naime, u svibanjskom drugom krugu izbora za šefa stranke tek tijesno poražen od sadašnjeg predsjednika HDZ-a. Karamarko je dobio 971, a Kujundžić 860 glasova. S takvom podrškom, Kujundžić je taj koji čeka na prvoj krivini. Koja će doći jako, jako brzo, već u svibnju naredne godine.
Tanak led Suda časti
Stoga, dok priča o kamionima broševa, šef HDZ-a priprema i Kujundžićevu eliminaciju. Sve demokratski: Kujundžić je izjavio da je stranačko članstvo u strahu i da se ogranci raspuštaju metodama poznatim u razdoblju komunizma, a Središnjicu su krenuli zatrpavati zahtjevi da stranka intervenira. Doktor 2, dakle, vjerojatno broji zadnje dane u HDZ-u.
No, time se Karamarko neće potpuno riješiti problema: naime, njegov zamjenik, Drago Prgomet, inače čovjek iz ekipe Milana Kujundžića, sve je samo ne presretan sa zbivanjima u stranci – i spreman je to javno reći. Ali, pritom i uviti u diplomatske rukavice, kako ne bi i on naletio na tanak led stranačkog Suda časti. Što će, međutim, biti ako se s proljeća u HDZ-u budu zbrajali – gubitci?
Uglavnom, sve što se događa u toj nekad vladajućoj hrvatskoj stranci prilično je tužno. Diferencijacija po lojalnosti i dalje je modus vivendi, Veliki vođa i dalje ima biti nedodirljiv, a pokornost potpuna. Novi HDZ je još desniji i još više sekta od dosadašnjih.
Žuti karton s vrha
Dakle, Kosor ne da nije glasala suprotno od stava stranke (glasanja još nije bilo), nego nije ni izrazila stav koji je oprečan onome kojeg zastupaju Karamarko i jurišnici. Samo je o sporazumu s BiH govorila s nešto manje negativnog naboja od njih. I to je dovoljno da dobije žuti karton od vrha stranke. I da se potpuno besmislenom pokaže teza da saborski zastupnici predstavljaju građane koji su ih izabrali. Ne, u većini slučajeva i većini stranaka oni slobodno mogu biti tek broj glasova na tabli s kojom maše partijski paša.
Kad se političar previše puta nađe u takvoj situaciji – da svoje mišljenje zbog stranačke stege ne smije javno izreći – ostaju mu dva puta. Da, kao većina, proguta govna i pogne glavu, ili da sve pošalje kvragu, osnuje svoju stranku i razvali svoje bivše šefove. Nemoguće? Pitajte nešto o tome Dragutina Lesara.
Izborni model
A HDZ? Hoće li na toj listi tada biti Jadranke Kosor, Milana Kujundžića, Drage Prgometa? Tomislava Karamarka? Situacija je tamo toliko fluidna da je teško prognozirati i što nosi prosinac ove godine, a kamoli onaj na kraju daleke 2015.-e. No, kako voze kroz ovu 2012.-u, sva je prilika da će se raditi tek o nadmetanju za imena budućih lidera – oporbe.
