Kaos! Ova riječ najbolje opisuje ostavštinu dviju neuspješnih suradnji HDZ-a i Mosta u državnim tvrtkama. Zvuči pomalo bizarno da je danas teško naći među državnim menadžerima, koji upravljaju i odlučuju o milijardama kuna, bilo koga tko konzumira uobičajen mandat u trajanju od četiri godine.

Osim toga u dijelu tvrtki uprave su samo dijelom popunjene i sada je realno govoriti o dubokoj krizi upravljanja, koja je direktna posljedica sukoba unutar HDZ-a i Mosta, kako u onoj bivšoj Oreškovićevoj Vladi, tako i u ovoj današnjoj Andreja Plenkovića. Pritom se valja prisjetiti onoga o čemu su govorili Božo Petrov, Tihomir Orešković i Tomislav Karamarko kad su preuzimali vlast početkom prošle godine.

Vijeće za suradnju – paravladajuće tijelo 

Svi državni direktori trebali su se birati na javnom natječaju, obećavalo se kako se politika neće upletati u izbor, govorilo o model angažmana nezavisnih »head hunting« agencija kako bi posao dobili oni najbolji, najkompetentniji i najiskusniji državni menadžeri, koji će se vrednovati po rezultatima svog rada, a ne pripadnosti ovoj ili onoj političkoj opciji. To se naravno nije dogodilo. Rezultat je upravo obrnut. U posljednjih 17 mjeseci dvije hrvatske vlade nisu bile sposobne u većini tvrtki popuniti uprave niti ljude imenovati na puni mandat, a javne natječaje izlišno je i spominjati.

Valja se prisjetiti da je, otprilike u ovo doba prošle godine, osnovano Vijeće za suradnju HDZ-a i Mosta kao svojevrsno paravladajuće tijelo s jednim od osnovnih i najvažnijih zadataka – postizanja dogovora o kadroviranju. Održan je svega jedan sastanak, Vijeće za (ne) suradnju brzo se prokazalo kao beskorisno i suvišno tijelo, čiju je blokadu nedugo potom potvrdio i raspad Vlade te prijevremeni izbori. Dijelu državnih direktora tada je isticao mandat, pa se krenulo u vatrogasna rješenje imenovanja privremenih direktora, uglavnom na rok od tri ili šest mjeseci, ovisno o kojoj je tvrtki bila riječ. Plan je trebao biti jednostavan, zvučao je donekle i razumno, a svodio se na pokušaj da o Upravama nakon prošlogodišnjih prijevremenih parlamentarnih izbora, odlučuje nova Vlada. No, premijer Plenković, Božo Petrov i njihova ekipa ponovo su se našli u suprotstavljenim pozicijama. Dogovoriti se nisu mogli čak niti o razrješavanju niza direktora Zorana Milanovića. Aktualna Vlada je tako dva puta mijenjala Uredbu o kriterijima za provedbu postupaka odabira i imenovanja kandidata za predsjednike i članove uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za RH. Ministarstvo državne imovine dobilo je ulogu svojevrsnog arbitra iznad javnog natječaja, arbitra sa ovlastima za nova vatrogasna rješenja imenovanja uprava na rok od najduže šest mjeseci.

Svi se nalaze u nezavidnoj situaciji 

Ne ulazeći u procjenu kvalitete rada bilo kojeg aktualnog čelnika uprave u državnim poduzećima i institucijama, očito je kako se svi oni nalaze u nezavidnoj poziciji. Blago rečeno, nije im lako, jer ni sami ne znaju hoće li raditi još mjesec, tri, šest ili možda duže. U istoj su situaciji i nadzorni odbori, jer je i njima danas teško ili nemoguće detektirati tko uopće donosi političku odluku, ne samo o kadroviranju, već o eventualnom raspisivanju javnih natječaja ako se oni uopće dogode u bližoj budućnosti. Ukoliko se aktualna kriza vlasti produbi i završi novim prijevremenim izborima izvjesno je kako najmanje do kraja ove godine, dakle pune dvije godine u kontinuitetu, javnih natječaja neće biti, kao i da će se uprave određivati po voluntarističkom principu – potvrdi onoga tko se zatekao u fotelji ili postavi novog bez punog mandata. Logično je da će menadžeri koji moraju odlučivati o dugoročnim poslovnim strategijama i istovremeno voditi poslovanje na dnevnoj razini, triput dobro razmisliti prije negoli preuzmu odgovornost za neke dubinske i strateški važne odluke, koje bi se prije ili poslije ipak morale donijeti. Hrvatska je u kaosu.

Umjesto političkog kadroviranja dobili smo još gore rješenje. »Vatrogasne« državne direktore s mandatom od najviše šest mjeseci, koji odlučuju o milijardama kuna. Dobili smo stanje trajne nestabilnosti, nesigurnosti i kaosa, kao ultimativni dokaz da kriza vlasti u Hrvatskoj nipošto ne traje zadnjih desetak dana već pune dvije godine ukoliko se uračuna i razdoblje tehničke Oreškovićeve vlade iz prošle godine. Šteta u državnim tvrtkama nastala zbog ratova HDZ-a i Mosta je već sada velika. I kako stvari stoje bit će sve veća.