Bujica je nosila je sve pred sobom. Doslovce smo u posljednji trenutak izvlačili ljude. Jednu obitelj s dvoje male djece izvukli smo u čamac pola sata prije no što se kuća potpuno urušila zbog potkopanih temelja, prisjeća se Tomislav Bogojević, pročelnik HGSS stanice Novska . Upravo su spasioci HGSS-a među prvima koji su još prošlog petka počeli izvlačiti ljude iz vodene stihije
Dok vodostaj na poplavljenim područjima polako opada, a pravi razmjeri katastrofe tek izabijaju na površinu, teško je još uvijek bar približno pobrojati koliko je heroja posljednjih desetak dana zaslužno da posljedice nevjerojatnih poplava u Hrvatskoj, BiH i Srbiji nisu veće. Iako se već sada, iz razgovora s ljudima koji su izbliza svedočili situaciji, da naslutiti da su herojski rezultati truda stotina spasioca bili plod prvenstveno vještine, uigranosti i instinkta ljudi iz pojedine službe, a manje koordiniranosti na razini države, upravo je nevjerojatan broj policajaca, vojnika, pripadnika DUZS-a, civilne zaštite i općenito volontera danima davao sve od sebe da spasi tuđe živote. O kojim brojkama je riječi možda dobro ilustrira činjenica da je početkom tjedna na terenu bilo angažirano više od 1000 pripadnika Oružanih snaga RH, te da su helikopteri Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane do petka prevezli oko 500 osoba i 100 tona tereta.
Apokalipsa
Među prvima koji su još prošlog petka počeli izvlačiti ljude iz vodene stihije bili su pripadnici jedne posve volonterske službe – HGSS-a koji su još jednom dokazali da njihove brojne i neprekidne specijalizacije za koje odvajaju sate i sate svog slobodnog vremena nisu bile uzalud. HGSS-ovih timovi specijalizirani za spašavanje na divljim vodama beskompromisno su ulijetali u najveće bujice podivljale vode i doslovce vadili ljude u posljednji trenutak iz kuća.
Nakon što su u prva dva dana prioritet bili ljudski životi, spasilačke službe dobar su dio ovog tjedna neumorno spašavali životinje, unatoč tome što je voda sad već sadržavala ogromnu količinu fekalija i pesticida i općenito predstavljala ogromnu epidemiološku opasnost. Od cijelog malog zoološkog vrta, kako je pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić nazvao tavan na kojoj su bile zmija, vijetnamsko prase i cijeli niz drugih kućnih ljubimaca, pa sve do krupne stoke, spasioci iz svih dijelova Hrvatske, pa tako i Rijeke, su marljivo obilazili poplavljene kuće u Slavoniji, prevozeći čamcima životinje do punktova na kojima su ih čekale veterinarske službe i volonteri.
Prva četiri tima HGSS-a sa četiri čamca upućena su još u četvrtak na područje BiH. Kako se nisu mogli probiti do Maglaja, upućeni su u Odžak, Prud i Modrički lug. Kad su u petak ujutro došli na odredište, prizor je, prisjeća se Tomislav Bogojević, pročelnik HGSS stanice Novska, već tada bio apokaliptičan.
– U Modričkom lugu glavna bujica bila je široka je 500 metara, s valovima visokim preko metra i nosila je sve pred sobom. Doslovce smo u posljednji trenutak izvlačili ljude. Jednu obitelj s dvoje male djece izvukli smo u čamac pola sata prije no što se kuća potpuno urušila zbog potkopanih temelja. Nekim objektima nije se više ni moglo prići, prisjeća se Tomislav još uvijek živih slika, potvrdivši na naš upit da su u tom trenutku, pored nešto lokalaca, bili jedini koji su spašavali ljude.
Nitko od stanovnika nije se stigao snaći – voda je tijekom noći narasla do rekordne razine. Do 23 sata tog dana izvukli su na suho više od 200 ljudi.
– Sve je bilo kao u nekom filmu katastrofe. Ljudi su bili užasno prestrašeni. Čuli smo ih kako vrište. Voda je tada, u petak, dolazila otprilike do prvih katova, no bujica je bila vrlo jaka i nosila je sve pred sobom. U jednom trenutku kraj nas je prošao cijeli jedan zid kuće s pričvršćenim kuhinjskim elementima. Kako je tamo konfiguracija terena dosta različita, iz kuća koje nisu bile najviše ugrožene najprije smo vadili žene i djecu i starije, a iz kuće koje su bili gotovo cijele pod vodom vadili smo svih po redu. Najgora situacija je bila kod jedne kuće do koje naprosto nismo mogli prići čamcem. S jedne i druge strane kuće bujica je bila užasno jaka, a unutra smo čuli ljude kako zapomažu. Padala je noć i zbog toga više nije mogao intervenirati ni helikopter. Na sreću, do jutra su izdržali i onda su ih evakulirali, priča nam Tomislav s kojim su se u BiH nalazili i GSS-ovci iz Ogulina, Novske i Orebića i Zagreba. Da bi došli do ljudi »zarobljenih« u kućama, GSS-ovci su često i sami morali skočiti u vodu. Ponekad je brzina vode uvjetovala da se najprije osiguraju užetom, a tek onda skoče i otplivaju do kuće. Djecu, stare i nemoćne trebalo je nositi u rukama, paziti da se ne smoče i pothlade, jer nitko tada nije znao kad će dobiti suhu odjeću. Prilikom jedne od improvizacija nastala je sada već poznata fotografija kada četvorica GSS-ovaca održavajući se u vodi na svojim ramenima drže vrata kako bi tako napravili most između kuće i čamca i spasili dvoje starijih mještana.
Očaj na licima
Ljudi su, kaže Tomislav, iz kuća u čamce iskakali najčešće bez ičega, samo s odjećom koju su imali na sebi. Na licima im se, tvrdi, najčešće vidio očaj. Mnogi od njih izgubili su sve ili skoro sve u ratu, a sad su ponovo u nekoliko sati ostali bez ičega. U tom dijelu BiH blizu granice s Hrvatskom, priča nam on, tijekom najgoreg naleta vode gotovu svu profesionalnu pomoć pružile su hrvatske službe, a samo su timovi HGSS-a do nedjelje evakuirali oko 500 ljudi.
A iako je i sam bio iznenađen razmjerima vodene stihije, naš sugovornik iznimno je zadovoljan uigranošću HGSS-ovih timova iz različitih stanica s kojima je radio. Živci kaže, nisu popustili ni kad je jedan od čamaca naletio na jednu od brojnih prepreka prekrivenih vodom i prevrnuo se. Iako, naime, u gotovo svim drugim zemljama svijeta biti gorski spasioc ponajviše podrazumijeva planinski ambijent, Tomislav i njegovi kolege ove su godine proveli već 22 dana intervenirajući u poplavama na području Siska.
Vodene bujice
Vodene bujice uža su specijalnost i Ivana Šafradina iz splitske stanice HGSS-a, jednog od instruktora spašavanja na divljim vodama. Dok su njihovi kolege već intervenirali u BiH, dva specijalistička HGSS tima iz splitske stanice u pripravnosti su bila još u petak ujutro da im priteknu u pomoć. U pripremi je bila i ekipa za helikoptersko spašavanje, no zbog nedostatne komunikacije, kaže Šafradin, helikopteri su u BiH otišli bez njih. Kad su u petak predvečer čuli da se stanje pogoršava i u Slavoniji, HGSS-ovci su odlučili u subotu rano ujutro za svaki slučaj krenuti na lice mjesta. To se pokazalo kao životno važna odluka, jer su u trenutku pucanja nasipa kod Rajevog sela i Gunje, njihovi timovi bili na samo pet kilometara od mjesta događaja.
Veliki obol spašavanju u BiH i Srbiji dali su i pripadnici hrvatske vojske i policije. Do petka su letačke posade HRZ i PZO-a na području BiH sveukupno imale 180 letova s ostvarenim 71 satom leta, pri čemu je prevezeno, točnije spašeno 285 osoba i 94 tone različitog materijala. Osim u BiH na području Odžaka i Orašja gdje je od 18. svibnja u spašavanju pomagalo osmero interventnih policajaca, djelatnici hrvatske policije danima su spašavali ljude i na području Obrenovca u Srbiji, gdje su još od 17. svibnja bile upućena dva interventna policajca s čamcem, te četiri ronioca i dva voditelja brodice iz specijalnih jedinica policije Osijek i Rijeka, te Antiterorističke jedinice Lučko.
– Jaka struja već je prolazila kroz selo i praktički ga »podijelila« na dvije strane. Voda se digla otprilike metar i pol, što nam je stvaralo probleme jer su nam ograde oko kuća, skrivene pod vodom, stalno oštećivale gumene čamce. Ljudi su zvali sa svih strana, bojali su se da nećemo doći po njih, no bilo je i onih koji naprosto nisu htjeli biti evakuirani. Mi bi »odradili« jednu ulicu, orijentirajući se po stupovima rasvjete, a onda bi se voda još digla i oni koji prije nisu htjeli ići sad bi nas zvali natrag. Ubrzo je bujica bila toliko jaka da smo s motorom od 30 konja na čamcu uz pun gas jedva uspjeli proći preko nje. Ljudi bi se penjali na gornji kat, a oni koji ga nisu imali penjali su se na tavan. Mi bi onda micali crijepove ili bi čak i razbili dio krova da ih izvučemo van, priča nam Šafradin prisjećajući se kako veliki broj njih nije na nogama imao ni cipele, već papuče, jer im je sve naprosto ostalo na donjem katu.
Moje krave su moj život
– Kakva je to tuga, vidjeti te ljude u njihovoj nevolji. Sjećam se jednog starijeg gospodina kojeg smo smjestili u čamac. Ništa nije govorio, samo je gledao za tom svojom kućom. Vidio si mu po rukama da nije imao lagan život, i sad si mu vidio u pogledu da naprosto ne može vjerovati da se to događa. Jedan drugi gospodin nikako nije htio s nama. Pitao nas je da ga pustimo da ide do štale otvoriti vrata da se krave i svinje mogu spasiti. Rekao sam mu da sad mora pustiti životinje, da je trenutno pitanje toga da spasi svoj život. A on mi je na to odgovorio: »Moje krave su moj život«. Nismo ga mogli nagovoriti. Poslije kad smo se vratili nije ga više bilo tamo, nadam se da je sve bilo u redu, reći će Šafra, kako ga od milja zovu njegovi prijatelji, hvaleći solidarnost stanovništva koje se uglavnom nije odavalo panici, već su svi pomogali spasiocima koliko su mogli i slali djecu, starije i nemoćne prve u čamce.
Oko njih prizori su bili kaotični – voda je bila puno fekalija, gnojiva, posvuda naokolo mrtve životinje i žive životinje koje se bore za život. Gdje god pogledaš, kaže Šafra – kaos.
Bježi van
Na pitanje koliko često je sam iz čamca ulazio u ledenu i zagađenu vodu koja nosi sve pred sobom, prepričava nam situaciju koja najbolje opisuje razinu opasnosti kojoj su se izlagali spasioci.
– Kolega Ante i ja dobili smo dojavu da je u jednoj kući na donjem katu ostala žena. Dolazimo do kuće, a donji kat cijeli poplavljen. Voda je doslovno do razine štoka na ulaznim vratima. Ante je krenuo na krov da vidi je li se žena uspjela skloniti na tavan, a ja sam naprosto skočio, zaronio i ušao kroz vodu u prizemlje kuće. Unutra mi je glava bila na 30 centimetara od stropa – toliko je sve bilo pod vodom. Oko mene plutaju komadi namještaja, sve i svašta, a ja poluroneći ulazim iz sobe u sobu. Gospođu nisam nigdje pronašao. Ta je kuća bila u sredini bujice i unutar četiri zida mogao sam osjetiti koliko je jaka struja. U jednom trenutku kraj mene je isplivala boca s plinom koja se otkačila sa crijeva i odmah nakon toga je zasmrdio je i plin. To mi je bilo previše, pomislio sam sam za sebe – bježi van.
Do te subotnje večeri, HGSS, vojska i lokalni volonteri sa svojim čamcima izvukli su sa područja Rajevog sela i dijela Gunje više od tisuću ljudi. Tijekom noći voda se počela previše dizati, gotovo 2 centimentra u minuti, pa su se i spasioci naprosto morali povući da ne ostanu zarobljeni u tom području. U nedjeljno jutro evakuacija se nastavila. Došla je vojska s amfibijskim vozilima i kuće su napuštali i oni najtvrdoglaviji. Kad se vratio kući nakon nekoliko dana, Šafradinu su se svi izvještaji na vijestima činili daleko od realnosti.
– Sve to na televiziji je tek neka »light« verzija stvarnosti. Tamo oko Gunje i Rajevog sela, posebno subotu popodne, dogodila se prava kataklizma, ustvrdit će Šafra.
