»Zaboravite demokraciju. Umjesto nje, brinite se o slobodi i pravdi.«, tako počinje poglavlje »Umorni marš slobode«. Ako budemo imali sreće, imat ćemo rajsku e-vladu a država će se brinuti za naše potrebe. Ili, ako ne budemo imali sreće, završit ćemo negdje između Italije Silvija Berlusconija i Rusije Vladimira Putina, na čelu s ciničnim insajderima vještima u manipuliranju javnim mišljenjem i potkupljivanju svojih kritičara.

Autori procjenjuju da će godišnji porast, od gotovo 78 milijuna ljudi u razdoblju između 2010. i 2015. pasti na 52 milijuna do kraja 2030-ih i na otprilike 30 milijuna sredinom 2050-ih. Do tada će godišnja stopa rasta svjetske populacije biti ispod 0,5 posto, prvi put od 1800. godine.

Azija će i dalje biti najnapučeniji kontinent na kojem će živjeti više od polovine svjetskog stanovništva. No, 2000. u Aziji je živjelo čak dvije trećine svjetskog stanovništva.

Kina će biti na vrhuncu 2025. s 1,4 milijarde stanovnika. Indija će 2050. biti najnapučenija zemlja svijeta a ona će biti na vrhuncu oko 2060., kada dosegne 1,7 milijardi stanovnika, nakon čega bi taj broj, smatraju autori, trebao padati. Afrika će do 2050. biti gotovo trostruko brojnija od Europe.

Od 2010. do 2050. populacija će se povećati za 2,4 milijarde a polovina tog povećanja dogodit će se u Africi.

Ali, naravno, stanovništvo će biti znatno starije, broj stanovnika, ukupno u svijetu, starijih od 65 godina udvostručit će se s manje od 8 posto 2010. na više od 16 posto 2050. godine. Dok je danas prosječna starost ljudskog bića 28 godina, 2050. taj će prosjek iznositi 38 godina, dok će očekivana prosječna životna dob u svijetu prijeći 70 godina.

Oko 70 posto čovječanstva živjet će u gradovima, na planetu će biti više od 400 megagradova s više od 10 milijuna stanovnika.

Autori The Economista prognoziraju da će sljedećih 40 godina populacija najviše porasti u zemljama koje najmanje pridonose emisiji stakleničkih plinova. No, u kojoj će mjeri brzorastuće zemlje pridonijeti globalnom zagrijavanju ovisit će više o obrascu gospodarskog rasta nego o obrascima populacije.

Manje razlike između bogatih i siromašnih

Svjetska radna snaga (ljudi u dobi od 20 do 64 godine) mogla bi se povećati s 3,9 milijardi 2010. na 5,3 milijardi 2050. prema srednjem scenariju UN-a. Od te 5,3 milijardi radnika, gotovo je 70 posto u tzv. nastajućim gospodarstvima u širokom smislu riječi.

Kineska radna snaga opast će za 15 posto a indijske će se mase popeti sa 670 milijuna na 1,03 milijardu, s današnjih 77 posto na 141 posto kineske radne snage u 2050. godini.

Novinari The Economista prognoziraju smanjivanje razlika između bogatih i siromašnih zemalja. Udio industrije (i poljoprivrede) u BDP-u će pasti. Kako ljudi postaju bogatiji, tako manji dio svojih prihoda troše na hranu a veći dio na usluge. To je djelomice stoga što proizvedena dobra postaju sve jeftinija u odnosu na usluge.

Autori »Megapromjene« prognoziraju da će dobiti više demokracije oni koji je danas nemaju a u visoko demokratskim zemljama će se ona smanjivati. Napredovat će u autoritarnim državama, ali će se povlačiti u slobodnima. Pišu da su slobodni izbori nužan uvjet za promjenu, ali samo oni nisu dovoljni. Oni mogu biti prioritet kada nema ničega što bi tvorilo osjetljivu, učinkovitu modernu državu – kao na primjer antimonopolističke agencije, financijski regulatori, tijela za zaštitu potrošača, nadzor državnih sigurnosnih službi i vladavina prava. Slobodni izbori stvaraju uvjete u kojima bi se to moglo izgraditi, ali ne daju nikakvo jamstvo.

Napredak zdravstvene skrbi

Jer, demokracija može biti i krinka za lošu vlast. Vladari mogu odvratiti pozornost od svojih nedostataka, naglašavajući izborni ciklus. Prva Ahilova peta demokracije je – novac, odnosno korupcija. Financiranje po političkoj i stranačkoj osnovi hara i američkom i politikom drugih zemalja a možda najspektakularnije u Indiji. Kažu autori ono što i mi dobro znamo – zbog biznisa ima smisla kupovati političare, političke stranke, medije, trustove mozgova…

Države troše sve više, od vremena financijske krize 2007. godine i recesije koja je uslijedila. Porasla je potrošnja, porezi se smanjili, što je dovelo do rekordnih proračunskih deficita i porasta javnog duga. I to je za autore naznaka onoga što bi se moglo dogoditi kako populacija postaje sve starija. Oni navode projekcije Standard and Poor’s-a za 2050. za 30 najnaprednijih zemalja – u tipičnoj naprednoj zemlji izdaci vezani uz starost porast će za otprilike 10 posto BDP-a. Kažu da pod pretpostavkom da će porezi ostati nepromijenjeni, baloni neto državnog duga skočit će sa 65 posto BDP-a 2010. na 329 posto 2050. godine i svesti državne obveznice na status smeća.

Naravno, zdravstvo bi pojelo veliki dio državnih proračuna a autori The Economista predviđaju u idućim desetljećima velik napredak u zdravstvenoj skrbi. Kompanije razvijaju nove tehnologije koje bi zdravstvenu skrb trebale učiniti jeftinijom i pristupačnijom. Vjerojatno će biti pronađeno cjepivo protiv HIV-a, a mnogo bolesti od kojih danas masovno umiru u siromašnim zemljama, trebale bi biti iskorijenjene. Ali, svake godine pojavi se neka nova smrtonosna bolest, postoji opasnost da će neka od takvih zaraznih bolest postati pandemična.

Slika čovjeka i svijeta za 35 godina je relativno, pa i prilično optimistična. Nema najava propasti ili katastrofa. Kad saberemo projekcije, društvo bi trebalo ići u daljnji progres, a čak bi se razlike između siromašnih i bogatih društava i država trebale smanjivati što se ipak čini nevjerojatnim kad znamo da sve manji broj ljudi posjeduje sve više. »Occupy« pokret bi rekao da jedan posto ljudi posjeduje 99 posto bogatstava. Sigurno to nije baš tako ali da su se od razdoblja poslije Drugog svjetskog rata razlike rapidno povećavale to je sigurno.

Novinari »The Economista« tradicionalno imaju neoliberalni pogled na svijet, a takvo je stajalište da svijet ide u dobrom pravcu progresa i da je bilo koja (prije svih) politička alternativa gora i opasnija od neoliberalne. Zapravo, megapromjena i nije ovdje neka velika promjena – nisu predviđene prave revolucije niti u društvu pa čak niti u znanosti.