STAKLENI STROP

Josip Burazer: ‘Plaće muškaraca i žena, ne promijene li se trendovi, neće se izjednačiti ni za stotinu godina’

Ante Peričić

Prema podacima Eurostata, razlika u plaćama između muškaraca i žena u Hrvatskoj iznosi 11 posto, dok je anketa koju je proveo portal Josipa Burazera pokazala da je ona oko 23 posto



Deset je godina prošlo od prvog prijedloga tzv. Direktive o ženama u upravnim odborima koja je tek ovoga tjedna usvojena u Europskom parlamentu. Direktiva predviđa da do sredine 2026. najmanje 40 posto neizvršnih direktorskih mjesta ili 33 posto svih direktorskih mjesta zauzmu žene. U Hrvatskoj bi ta direktiva trebala obuhvatiti nešto više od šest stotina tvrtki koje broje više od 250 djelatnika. Indeks rodne jednakosti za 2022. pokazuje da je Hrvatska, u odnosu na 2019., najveći iskorak napravila upravo u položaju žena u strukturama moći, odnosno u području gospodarskog i političkog odlučivanja, ali žene su i dalje, za iste poslove, manje plaćene nego što su to muškarci.


Siva zona


Poražavajuće je tako rezultate po pitanju plaća u Hrvatskoj donijelo i istraživanje platforme za zapošljavanje Adorio.hr, započeto u rujnu ove godine. Istraživanje je obuhvatilo više od 30 tisuća osoba, a cilj je bio istražiti plaće prema radnom mjestu, spolu, stručnoj spremi, radnom iskustvu i obrazovanju…


– U anketi smo, između ostalog, istraživali jesu li ispitanici zadovoljni plaćom i mogu li plaćom pokriti svoje troškove života. U istraživanju je sudjelovao veći postotak žena (62 posto) nego muškaraca (38 posto) i sudionici su bili nešto mlađi, odnosno medijan ispitanika je 33 godine, što je malo više od 10 godina manje nego što je prosječna dob zaposlenih u Hrvatskoj. Također, postotak ispitanika koji ima visoku ili višu stručnu spremu iznosio je 43 posto, od čega 61 posto posjeduje magisterij, kazao je Josip Burazer, osnivač platforme Adorio.hr.




Rezultati istraživanja su porazni jer je tek 21 posto ispitanika zadovoljno plaćom, a razlika u plaćama između muškaraca i žena (Gender Pay Gap) je oko 23 posto. To je zanimljiv podatak jer Eurostat tvrdi kako je razlika u plaćama između muškaraca i žena u Hrvatskoj 11 posto.


– Eurostat prilikom izračuna ne uzima u obzir da siva ekonomija utječe na službene statistike. Siva ekonomija ima velik udio u BDP-u svih zemalja koje imaju manji jaz u plaćama između muškaraca i žena, osim Luxembourga. Što je veći udio sive ekonomije, to je prikazana manja razlika u plaćama. Tako je prikazano da je razlika u plaćama u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj oko 18 posto, dok je u zemljama koje imaju velik udio sive ekonomije, poput Rumunjske i Italije, prikazano da razlika iznosi između 2 posto i 4 posto. DZS za izračun koristi plaće koje su samo prijavljene poreznoj upravi, a muškarci češće rade u djelatnostima u kojima je uobičajeno određeni dio plaće dobiti »na ruke«, a preko računa ide minimalac. Takve djelatnosti su, primjerice, građevinarstvo i zanatska zanimanja. Dok žene uobičajeno rade u djelatnostima gdje se plaće vrlo rijetko isplaćuju »na crno«. To su najčešće javni sektor ili kompanije s velikim brojem zaposlenih. Takve djelatnosti su obrazovanje, medicina, financije i maloprodaja. Iz toga razloga naše je mišljenje da službeni podaci DZS-a netočno prikazuju razliku u plaći između muškaraca i žena, jer je prosječna plaća za muškarce prikazana nižom nego što zapravo jest, tvrdi Burazer.


Josip Burazer, privatna arhiva


Propuštena promaknuća


Osim direktora i menadžera, istraživanje je pokazalo kako najbolje plaće imaju kontrolori leta, piloti, razvojni inženjeri, liječnici, suci, farmaceuti, pirotehničari, specijalisti za financije, specijalisti za rizike, inženjeri elektrotehnike i automatizacije. Očekivano, plaća raste s brojem godina radnog iskustva, a plaće najbrže rastu u prvih 4 do 6 godina iskustva, odnosno osoba s isključivo srednjom stručnom spremom ima povećanje za 12, a s visokom stručnom spremom plaća se u tom razdoblju povećava za 42 posto. Kada se analiziraju plaće prema dobi, istraživanje otkriva da se prosječna plaća stalno povećava između 18. i 44. godine. Međutim, osobe sa srednjom stručnom spremom u dobi od 45 i više godina suočavaju se s težim radnim uvjetima, pri čemu započinje smanjenje plaće, dok kod osoba s visokom stručnom spremom plaća nastavlja rasti. Kada je riječ o razlici između plaća muškaraca i žena, mnogo je čimbenika koji na te razlike utječu.


– Veliki utjecaj na ukupnu razliku u plaćama može se objasniti i velikom zastupljenošću žena u sektorima s nižim plaćama i bavljenjem poslovima vezanim uz njegu. Takve djelatnosti su najčešće obrazovanje, zdravstvo, administracija i maloprodaja. Dakle, odabir zanimanja značajno utječe na razlike u plaćama. Iz istraživanja se također može zaključiti da se razlika u plaćama dodatno poveća nakon rođenja prvog djeteta. Moguće objašnjenje je da žene zbog poroda posljedično propuštaju promaknuća i da jednostavno skupljaju manje iskustva na tržištu rada. Obično majke duže ostaju na porodiljnom dopustu nego očevi. Rodne razlike kod pregovora o plaćama također mogu biti važna značajka postojećih razlika. Tijekom posljednja dva desetljeća, istraživanja sugeriraju da će muškarci znatno vjerojatnije sudjelovati u pregovorima o plaćama nego žene. Zanimljivo je da takva istraživanja, između ostalog, upućuju da su žene, kada pregovaraju u ime druge osobe, jednako uspješne kao i muškarci. Iz toga razloga se smatra da se čak i plaće razlikuju kada se uspoređuju plaće oba spola s istim radnim mjestom, obrazovanjem i radnim iskustvom, iako je tada razlika nešto manja, tvrdi naš sugovornik.


Moralni cilj


Ako se trendovi u razlikama plaćanja za rad muškaraca i žena ovako nastave, onda se plaće na međunarodnom planu neće izjednačiti ni za stotinu godina.


– Nažalost, ne primamo plaću koju zaslužujemo, nego koju ispregovaramo. Iz toga razloga smatram da je važno kao prvi korak uvesti neku vrstu transparentnosti kod plaća prema radnom mjestu. Nije potrebno znati koliko zarađuje svaka pojedina osoba u kompaniji, ali bilo bi dobro imati više informacija o plaćama za pojedina radna mjesta. Dakle, nešto slično na čemu mi radimo. Ako imaš te informacije, onda ćeš moći bolje pregovarati jer podaci očito upućuju da ćeš negdje drugdje moći imati višu plaću, ako te trenutačni poslodavac nije spreman platiti koliko tražiš. Takve informacije o plaćama mogu biti korisne kod boljih odabira karijera i obrazovanja. Ulaganje u vrtiće bi također bio dobar prijedlog. To se, u drugim državama, pokazalo kao izrazito korisno. Pogotovo kada je vrtić bio besplatan, odnosno financirano iz državnog proračuna. Postoji preporuka i da se uvede obvezni porodiljni dopust za oba roditelja. To možda i nije loše rješenje, međutim mislim da tako nešto ne bi trebalo biti nametnuto od zakonodavca, nego bi se roditelji ipak trebali međusobno dogovoriti što njima najviše odgovora, kaže Burazer. On, između ostalog, smatra i da bi plaća koja pokriva cijenu života trebala biti i moralni, a ne samo ekonomski cilj. Međutim, 64 posto ispitanika smatra da ne može samostalno svojom plaćom pokriti troškove života u mjestu u kojem živi, a većina smatra da tek s 8.000 kuna mogu pokriti vlastite troškove života.


– Nažalost, samo oko 30 posto zaposlenih u Hrvatskoj ima više od te plaće, a medijalna neto plaća u Hrvatskoj za rujan ove godine bila je 6.500 kuna. Pretpostavljam da je to jedan od glavnih čimbenika zbog kojeg u Hrvatskoj velik udio mladih osoba još uvijek živi s roditeljima. U Zagrebu najviše osoba smatra da s plaćom može pokriti troškove života – njih 44 posto. Slijede Međimurje s 41 posto i Istra s 39 posto, dok najmanje osoba može pokriti svoje troškove u Vukovaru (26 posto) i Dubrovniku (27 posto). Smatram da taj udio dosta dobro odražava i standard građana, zaključio je Josip Burazer koji se iz Austrije vratio u Hrvatsku i pokrenuo vlastitu platformu s ciljem ostvarivanja veće transparentnosti na našem tržištu rada. Kada bismo imali više takvih inicijativa možda bi nam plaće postale dostatnima za pokrivanje, ako ičega, onda barem esencijalnih životnih troškova i možda bismo konačno prekinuli tu nečuvenu i besmislenu nepravdu gdje žene, za ista radna mjesta, zarađuju manje od muškaraca.


Suzbijanje neprijavljenog rada

Naš sugovornik kaže kako mnogi stručnjaci smatraju kako su upravo visoke porezne stope razlog velikog udjela sive ekonomije u hrvatskom gospodarstvu.


– No, vjerujem da bi naši ljudi izbjegavali plaćati poreze i kada bi stope bile puno niže. Sve bivše socijalističke zemlje imaju velik udio sive ekonomije i građani su u tim državama nepovjerljivi prema javnim institucijama. I to, vjerojatno, utječe na udio sive ekonomije. Kazne u Hrvatskoj, također, nisu bile dovoljno velike kako bi spriječile pojavu rada na crno. Do kraja godine očekuje se donošenje posebnog zakona o suzbijanju neprijavljenog rada i taj će zakon omogućiti veću kontrolu poslodavaca i strože kazne. Mnogi poslodavci čak i pozdravljaju prijedlog zakona, jer trenutačna situacija stvara veliku štetu. Tvrtke koje poštuju zakone i kolektivne ugovore gube poslove i otpuštaju radnike jer su izložene nelojalnoj konkurenciji niskih cijena protiv kojih nemaju šansu, kaže Burazer.

Islandski certifikat za korektnost

Zanimljivo je i to da nijedna zemlja nije postigla u potpunosti smanjiti razliku u plaćama prema rodu. Prvih deset s ljestvice uklonilo je najmanje osamdeset posto svojih razlika u plaćama, a Island vodi na globalnoj ljestvici.


– Island je 2018. čak uveo obvezu, za kompanije koje imaju više od 25 zaposlenika, dokazivanja da jednako plaćaju muškarce i žene za isto radno mjesto jednake vrijednosti. Ako tvrtke pokažu da plaćaju jednako za iste pozicije, dobivaju certifikat. Štoviše, takav sustav je potaknuo rasprave unutar kompanija i društva o tome kako se radna mjesta vrednuju, na temelju kojih kriterija i jesu li ti kriteriji još uvijek relevantni u sadašnjem društvu i tržištu rada, govori Burazer.


Druge skandinavske zemlje, poput Finske, Norveške i Švedske nalaze se u prvih pet, s dodatnim europskim zemljama kao što su Irska i Njemačka na devetom, tj. desetom mjestu.