Pogubno koketiranje

Izborna 2011.- hoće li se sindikati upustiti u političke vode?

Gabrijela Galić

Sastavi li se sindikalna lista, ona će predstavljati definitivnu smrt sindikata u Hrvatskoj, jer je  povjerenje u sindikate odavno poljuljano



Nakon referendumske akcije prikupljanja potpisa, sindikatima su porasla krila. Međutim, na toj su priči pokazali kako nisu dorasli teškim igrama



Dio sindikalnih čelnika, nije tajna, ozbiljno razmišlja o promjeni tabora. Svako malo u javnost puste probne balone, pa kada ih se ozbiljno priupita o mogućem političkom angažmanu krenu u povlačenje. Tvrdeći da je normalno da se i o tome razmišlja, ali to ne znači da će zagristi u politiku. 


Porasla krila


Nakon referendumske akcije prikupljanja potpisa, sindikatima su malo porasla krila. Međutim, na toj su priči pokazali kako još uvijek nisu dorasli teškim igrama.


Ponovo su to potvrdili u studenom najavljujući kako će do kraja godine krenuti u ozbilje razgovore s Vladom o modelima izlaska iz teške gospodarske situacije. Prijetilo se i prosvjedima i štrajkovima, no kako su najavili, tako su i odjavili. Ili, prolongirali cijelu priču u ovu godinu. 


Sjeća li se itko više Gospodarsko-socijalnog vijeća?



 Vilim Ribić uz Ozrena Matijaševića slovi kao najglasniji zagovaratelj stvaranja sindikalne liste





To je savjetodavno tripartitno tijelo iz čijeg su sastava sindikati demonstrativno izišli još pred ljeto prošle godine. Do danas nije proradilo, ali nikom, čini se, niti ne nedostaje. Nakon što su mjesecima sindikati s Vladom pokušavali dogovoriti obrazac ozbiljnijeg rada GSV-a na scenu su stupili poslodavci.


Sada se njima ne sjedi na sjednicama tog tijela te traže da se napokon razriješi pitanje sindikalne reprezentativnosti.


Istina, poslodavci se u to ne bi smjeli petljati.  No, sindikati su im dopustili, pa bi sada do kraja siječnja trebali postići dogovor o kriterijima reprezentativnosti što je zapravo samo jedna u nizu prepreka za sindikalno zajedništvo. A onda bi do ožujka valjalo sjesti i razgovarati s Vladom o nezaposlenosti, nelikvidnosti, neisplati plaća… I pronaći rješenja. Tu je i mogući povratak općeg kolektivnog ugovora, kojeg u zemlji nema petnaestak godina upravo zbog sindikata, jer su od njega odustali. 


No, naznaka da bi taj segment svoga rada uskoro trebali pokrenuti, još nema. I tako, u tom već uobičajenom taljiganju doći će i ljeto. Pa će se sindikati, kao što su najavili angažirati oko pitanja referenduma za ulazak u EU, ali i referenduma o referendumu za koji su se sami izborili. Izgledat će da se nešto radi, a to je valjda najvažnije.


Nisu jedinstveni


I onda će se već pojaviti famozna predizborna kampanja.


U utrci za osvajanje naklonosti biračkog tijela mogla bi se naći i sindikalna lista.


Od pet sindikalnih centrala, kako se može čuti, za taj su iskorak zagrijani Matica hrvatskih sindikata i Hrvatska udruga sindikata, odnosno njihovi čelnici, jer članstvo o tome nije imalo prilike svoje reći.


Savez samostalnih sindikata Hrvatske, pak, u razgovorima o mogućem političkom angažmanu više koketira. Nezavisni hrvatski sindikati, unatoč želji dijela udruženih sindikata da se zakorači na političko tlo, još čvrsto zastupaju stajalište da politiku ne žele blizu sebe i da se ne priklanjaju niti jednoj političkoj opciji.


Udruga radničkih sindikata, pak, vjerojatno će se prikloniti opciji koja bi joj mogla dati dašak života, jer je ipak riječ o centrali koja se odlaskom bivšeg čelnika Borisa Kunsta u politiku potpuno izgubila iz javnosti.  


Ribić i Matijašević  


Još uoči zadnjih predsjedničkih izbora Vilim Ribić, čelnik Matice, iskazao je interes za ulazak u politiku pa je i otvoreno govorio o svom mogućem kandidiranju za predsjedničku poziciju. No, od toga nije bilo ništa.


Sada, pak, uz Ozrena Matijaševića iz HUS-a slovi kao najglasniji zagovaratelj stvaranja sindikalne liste za parlamentarne izbore. Formira li se takva lista, a za sada osim priča konkretnih poteza nema, Matijašević se na njoj ne bi trebao naći iako će je zagovarati. Naime, on je višekratno u javnosti poručio kako nema namjeru ući u političke vode. I te ga izjave, kako se može čuti, koče u mogućem otvorenom angažmanu.


Pa će, da ne pogazi javno izrečeno, vjerojatno figurirati kao siva eminencija moguće sindikalne liste. A dođe uistinu do nje, ona će predstavljati definitivnu smrt sindikata u Hrvatskoj. Već je odavno povjerenje u sindikate poljuljano.


A sve pozitivno što su uspjeli napraviti prošlog ljeta, bilo je kratka vijeka. Vrlo brzo su taj pozitivni naboj rasprodali. Mogući ulazak u politiku značio bi samo kraj sindikata. I oni koji bi ostali po strani političkog angažmana ne bi prošli dobro.