Kad već nije dobila Pelješki most, Dubrovačko-neretvanska županija inzistirala je da se teretni promet prema jugu Hrvatske, zaobilazivši Neum, uputi najdužom i najskupljom relacijom Ploče – Trpanj – Ston
RIJEKA Od 1. srpnja iduće godine veliki dio teretnog prometa više neće ići kroz Neum na putu do krajnjeg juga Hrvatske.
Bit će to duplo duže i višestruko skuplje putovanje, jer je na inzistiranje vlasti u Dubrovačko-neretvanskoj županiji odabran najduži mogući zaobilazni put, trajektna linija Ploče-Trpanj na kojoj će putovanje trajati oko sat vremena, nakon čega ima uslijediti još sat vremena putovanja cestom po Pelješcu.
Razlike u cijeni
Veliki dio problema nastao je prije nešto više od mjesec dana kad su HDZ-ove vlasti u Dubrovačko-neretvanskoj županiji odlučile odbaciti prijedlog SDP-ovog ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića da se u prostorni plan uvede točkasta izmjena na lokaciji Pelješkog mosta kako bi se makar privremeno omogućilo uspostavljanje najracionalnije, najkraće i najbrže trajektne linije između Komarne i Pelješca.
Ta linija duga je svega 1,8 nautičkih milja, pa bi putovanje do Pelješca i obratno trajalo manje od 15 minuta, što znači da bi samo jedan trajekt mogao učestalo voziti u razmacima od 30 do maksimalno 60 minuta ukoliko bi se radile duže pauze pri iskrcaju i ukrcaju.
Skupi tereti
Ta cijena je i manje važna od izračuna po toni tereta, jer će linijom Ploče-Trpanj najviše putovati teretna vozila, odnosno svi oni koji će to morati nakon stupanja na snagu shengenskih uvjeta u Neumu, gdje više neće smjeti prolaziti određene vrste tereta.
Cijena svake tone na trajektu iznosi 44 kune, čemu treba pridodati još 44 kune subvencije države za svaku tonu, što znači da je komercijalna cijena oko 88 kuna.
Prema podacima Porezne uprave na putu prema jugu Hrvatske i obrnuto prosječno svakog dana prolazi oko 300 teretnih vozila od čega je oko 30 posto praznih vozila. Unatoč tom podatku troškove državnog proračuna za subvencije na liniji Ploče-Trpanj teško je preciznije izračunati, jer je neophodno ući u strukturu tereta.
Međutim, izvjesno je da će država morati izdvajati barem dvadesetak milijuna kuna godišnje za subvenciju linije. Sličan trošak morat će podnijeti i prijevoznici, koji su nezadovoljni ovakvim rješenjem, jer imaju brinuti i o drugim dodatnim troškovima, a tu se misli na gotovo 70 kilometara duže putovanje do Ploča i zatim od Trpnja do Stona i spoja s magistralom.
Na posebnim su mukama u HC-u, koji mora u najkraćem roku osigurati koliko-toliko normalno odvijanje prometa na Pelješcu. Tamo je prvi i najveći problem dovršetak 1,5 kilometara duge obilaznice Trpnja, koja će koštati oko 5,5 milijuna kuna, a trebala bi biti završena do 1. srpnja iduće godine ukoliko se namjerava pustiti teretnjake na Pelješac.
Otegotne okolnosti su i maleno pristanište u Trpnju, kao i činjenica da će teretnjaci ići kroz centar tog malog turističkog mjesta. Od Trpnja do Stona cesta je duga oko 53 kilometra, a tome treba pridodati i oko 5 kilometara dionice do spoja s jadranskom magistralom, pa je jasno da je i u cestovnom dijelu buduće obilaznice Neuma izabrana duplo duža varijanta.
Naime od točke prelaska na Pelješac kod Brijeste cesta je do Stona duga oko 32 kilometra. Pritom je obnova, dogradnja ili rekonstrukcija dionica ceste između Trpnja i Stona također skuplja i iznosi oko 110 milijuna kuna, što je oko 32 milijuna kuna više od procijenjenih troškova uređenja cesta ukoliko bi se išlo na varijantu uvođenja trajekata između upornjaka mosta.
