Bude li Ina prisiljena u Siriji zaustaviti poslovanje to će značiti velike gubitke, budući da je upravo ove godine tamošnja proizvodnja plina trebala biti značajno povećana
Ina, kako doznajemo, priprema plan evakuacije za slučaj da njenih 150 radnika u Siriji, zbog, eventualno, još većeg pogoršanja stanja u toj državi, mora otići. Za sada govora o evakuaciji nema, no plan za postupanje u kriznoj situaciji Ina mora imati, i na njemu se radi. U sirijskoj pustinji radi ukupno 150 radnika, pri čemu 35 dana provode u Siriji, a narednih 35 kod kuće, u Hrvatskoj. U Siriji se Ina nalazi od 1998. godine i tamo radi na šest polja u bloku Hayan – Jihar, Al Mahr, Jazal, Palmyra, Mustadyra i Mazrur, na kojima se nalaze značajne količine nafte, plina i kondenzata. Osim radnika, zbivanja u Siriji ozbiljno bi, zato, mogla ugroziti i tamošnju Ininu, do sada najprofitabilniju inozemnu investiciju.
Naime, već su krajem prošle godine, kad je počinjao burzovni rat između Ine i MOL-a, burzovni analitičari naglašavali kako cijena Inine dionice od tadašnjih 2.830 kuna, koliko su dioničarima ponudili mirovinski fondovi, natječući se s MOL-om, nije niti približna, njena prava vrijednost. Bude li Ina prisiljena u Siriji zaustaviti svoje poslovanje, i daljnja istraživanja, to će značiti velike gubitke, budući da je upravo ove godine tamošnja proizvodnja plina trebala biti značajno povećana u odnosu na dosadašnje razdoblje, dok su se najbolji rezultati, maksimalna proizvodnja na sirijskim poljima, najavljivali za 2012. godinu.
Ina je jučer obavijestila Zagrebačku burzu da je njen nadzorni odbor »amenovao« prijedlog uprave da se čitava prošlogodišnja neto dobit od 958 milijuna kuna, nakon gubitka od 392 milijuna kuna u 2009. godini, rasporedi u zakonske rezerve i zadržanu dobit. To znači da, barem za sada, neće biti isplate dividende dioničarima – Vladi, MOL-u, mirovinskim fondovima, nepoznatom ulagaču za kojim traga HANFA i zbog kojeg je, najvjerojatnije, do kraja tjedna obustavljen promet Ininim dionicama, te pojedinačnim i institucionalnim dioničarima koji drže još nešto malo manje od preostalih dva posto Ine.
Inina koncesija u Siriji traje do 2018. godine, pri čemu je već ove godine Ina tamo trebala utrostručiti svoju proizvodnju. Prema MOL-ovim podacima, na razini cijele MOL grupe, dakle i Ine, lani je 3,5 posto ugljikovodika dolazilo iz Sirije, odnosno bilježio se prihod od 16 do 20 milijuna dolara mjesečno, pri čemu su i ulaganja sve manja. Za ovu se godinu pak najavljivao prihod od 48 milijuna dolara mjesečno, osim ukoliko ga ne pokvare tamošnja politička događanja.
Sadašnja odluka uprave, odnosno nadzornog odbora, ne isključuje isplatu dividende kasnije, no za sada nitko neće dobiti ni lipe. Primjerice, 2007. godine, kad je neto dobit Ine bila slična prošlogodišnjoj, od tadašnjih je 990 milijuna kuna 150 milijuna odvojeno za dividende, zahvaljujući kojima je Vlada tada zaradila 67,25 milijuna kuna, a MOL, tada sa 25 posto Ine, 37 milijuna kuna. Sada, s neto dobiti od 958 milijuna kuna u 2010. godini, a nakon velikih gubitaka u 2008. i 2009. godini, dividende neće biti. Velik zalogaj za Inu su, dakako, i rafinerije u Sisku i Rijeci, u čiju je modernizaciju do kraja prošle godine uloženo četiri milijarde kuna, pa se dioničari ovaj put ne trebaju nadati niti dividendi od 15-tak kuna po dionici, koliko su dobivali prije krize, 2007.
