Prosvjetna inspekcija ponovno je odbila postupiti po pravomoćnim i ovršnim presudama hrvatskih sudova te Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i vratiti na radno mjesto dr. Zvonka Šundova, nezakonito otpuštenog s posla još 1991. godine
Unatoč pismenom upozorenju Ministarstva uprave, Prosvjetna inspekcija Ministarstva znanosti ponovno je odbila postupiti po pravomoćnim i ovršnim presudama hrvatskih sudova te Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i vratiti na radno mjesto dr. Zvonka Šundova u Elektrotehničku školu u Zagrebu (ETŠ), bivšeg predavača, nezakonito otpuštenog s posla još 1991. godine!
Na rubu znanosti
Unatoč jasnom zakonskom uporištu Ministarstvo znanosti ima neku drugu priču:
– Gospodin Šundov je u više navrata obaviješten da prosvjetna inspekcija nije ovlaštena izvršavati sudsku presudu i temeljem nje naređivati školi vraćanje radnika na rad niti može provoditi inspekcijski postupak u stvari koja je okončana pravomoćnom sudskom presudom. Pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu (Posl.br: XXXIII Gž-6683/96- 2 od 25. veljače 1997. godine) potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Zagrebu (broj I-2059/96 od 8. listopada 1996. godine) kojim je odbačen prijedlog za izvršenje koji je gospodin Šundov podnio tom sudu i to zbog propusta samog gospodina Šundova da podnese prijedlog za izvršenje pravomoćne sudske presude u propisanom roku – uvjeravaju nas iz Ministarstva ne precizirajući koji je to rok i o kakvom to izvršenju govore nakon pravomoćne i izvršne presude iz 1994. godine. Zanimljivo je da u svom odgovoru ni jednom riječju ne spominju onu konačnu presudu – presudu Europskog suda za ljudska prava o ništavnosti otkaza.
O ovom dugotrajnom kršenju ljudskih prava i zakona za što još nitko nije kazneno odgovarao pisali smo još u svibnju 2013. godine, no, otada pa do danas malo toga se promijenilo – nadležna inspekcija iz samo njima poznatih razloga odbija provesti inspekcijski nadzor nad spornom školom. Unatoč opetovanim dopisima Hrvatskog helsinškog odbora(HHO) i najnovijeg dopisa iz Ministarstva uprave, dr. Šundovu i dalje škola nezakonito zabranjuje pristup radnom mjestu a time i ostvarenje prava na mirovinu, kao i svih neisplaćenih plaća!
Činjenica je da je pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskom suda u Zagrebu Pr-5272/91 od 10. listopada 1994. na koju se u svom dopisu poziva Upravna inspekcija otkaz proglašen ništavnim a da je dr. Šundov, formalno, i dalje zaposlenik iste škole – sa svim pravima i obavezama. No, fizički mu je pristup školskoj ustanovi svih ovih godina zabranjivao ondašnji ravnatelj Ivo Klarić a sada i aktualni, Renato Matejaš. Da ne bi bilo dvojbe, Sud u Strasbourgu 2006. potvrdio je odluku hrvatskog suda iz 1994. o ništavnosti otkaza poslodavca iz 1991.!
Dugogodišnja lakrdija
Zbog ove dugodišnje lakrdije i činjenice da Sud proziva jednu hrvatsku srednju školu zbog izigravanja zakona RH i EU izravan upit uputili smo i nadležnom Ministarstvu znanosti i na znanje ministra Vedrana Mornara te pokušali doznati u čemu je problem. No, dobili smo jedan neobičan odgovor iz tamošnje Službe za informiranje:
– Upravnoj inspekciji Ministarstva Uprave već je u dva navrata obrazlagano zbog čega prosvjetna inspekcija ne može poduzimati nikakve radnje u vezi sa slučajem Šundov pa nije jasno zašto Upravna inspekcija ponovljeno upućuje predmet Šundov u nadležno postupanje prosvjetnoj inspekciji – začudili su se iz Ministarstva znanosti. U dopisu Ministarstva uprave od 2. travnja 2015. izrijekom se navodi da je dr. Šundov još 7. prosinca 1995. podnio prijedlog za izvršenje pravomoćne sudske presude dok se drugo ministarstvo čudi i propituje pravomoćni i izvršni akt sudbene vlasti za nadležno postupanje, istovremeno, nazivajući ga »slučaj Šundov«. Presudom supremacijskog Suda u Strasbourgu iz 2006. godine svi su pravni mehanizmi iscrpljeni i ostaje samo jedna bitna stvar za podsjetiti – prema odredbama Kaznenog zakona RH neizvršavanje pravomoćne odluke o vraćanju radnika na posao kazneno je djelo za što je predviđena kazna do tri godine zatvora.
Obmana datumima
Presuda GŽ – 6683/96 koju Ministarstvo znanosti stavlja u prvi plan a ne objašnjava konkretan sadržaj stoji i sljedeće: »Temeljem rješenja dužnika od 15.11.1991 i 13.12.1991(rješenja Škole o otkazu, op.a.) koja su presudom Pr-5272/91 poništena kao nezakonita, tužitelju a ovdje vjerovniku nije ni prestao radni odnos kod dužnika a niti mu je promijenjen dotadašnji status neraspoređenog radnika«. Ova konstatacija vraća nas u samu srž problema – 24 godine agonije danas 63-godišnjeg profesora. Nadalje, u još jednoj presudi koju Ministarstvo spominje I-2059/96 stoji i ovaj prešućeni navod: »Navedeni prijedlog (izvršenja presude op.a.) podnesen je ovom sudu 7.prosinca 1995.godine te je imenovani podneskom suda od 11.siječnja 1996. pozvan na ispravak svog prijedloga«. Spomenuti ispravak rješenja tiče se netočno utvrđenog datuma koji ruši tvrdnju Ministarstva da je Šundov zakasnio s prijedlogom za izvršenje presude a time i ishođenje pravde u svoju korist. U presudi GŽ- 3160/96 od 9. srpnja 1996. koju pak Ministarstvo uopće ne navodi, ističe se ključna opaska: »Ako se radi o ispravku prijedloga za izvršenje onda se pod uvjetima iz članka 109.Zakon o parničnom postupku smatra onog dana kada je prvi put podnesen.« Ključno je što je potonjom presudom ukinuto jedno drugo sudsko rješenje I- 903/96 od 25. ožujka 1996. u kojem se pogrešno tvrdilo da je tužitelj zakasnio s podnošenjem prijedloga za izvršenje presude predavši zahtjev tek 7. ožujka 1996. Naime, skrećemo pažnju da je činjenično utvrđeno kako je Šundov predao prijedlog za izvršenje presude 7. prosinca 1995. kako je i navedeno – unutar zakonskog roka od šest mjeseci. Presuda Pr-5272/91 postala je pravomoćna 6.lipnja 1995. a izvršna 7. srpnja 1995. Jednostavna računica kaže da je Šundov na vrijeme podnio izvršni prijedlog, a da je istaknuti »zakašnjeli« datum 7. ožujka 1996. na koji aludira Ministarstvo znanosti bespredmetan jer je ta presuda ionako ukinuta zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Zaključno, Ministarstvo se poziva na ukinutu presudu a zanemaruje postojeću pravovaljanu na koju upozorava Upravna inspekcija.
Zapanjuje i jedan detalj iz odgovora Ministarstva znanosti, tvrdnja »da im nije jasno« zašto drugo ministarstvo navedeno traži. U tom istom dopisu Inspekcija Ministarstva uprave podsjeća Prosvjetnu inspekciju na seriju članaka Zakona o prosvjetnoj inspekciji (čl.3.,11.,i 23. prema kojima Prosvjetna inspekcija provodi inspekcijski nadzor vezan uz primjenu zakona i drugih propisa, zasnivanje i prestanak radnog odnosa te ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, nadzor obavlja li se u skladu sa zakonom utvrđivanje prestanka potrebe za radom radnika, osiguravanje njegovih prava, otkazivanje ugovora o radu i prestanak radnog odnosa, otkazni rok i otpremnina, te ispunjava li ravnatelj svoje dužnosti i obveze.
Najviši stupanj obrazovanja
Nadalje, Ministarstvo uprave podsjeća ih na čl. 23. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva prema kojem Ministarstvo znanosti obavlja i poslove poput inspekcijskog nadzora zakonitosti rada škola. I sad, što tu nije jasno? Vrijedi podsjetiti da dr. Šundovu onemogućen povratak u radni odnos na nezavidno mjesto tzv. neraspoređenog radnika.
Čovjek koji je 1991. bio u naponu snaga na pragu svojih 40-ih godina života, škola je 1991. proglasila »tehnološkim viškom« nakon što ga je degradirala s mjesta redovitog predavača. Kao mladi profesor krajem 80-ih godina prošlog stoljeća počeo je predavati predmet »Osnove marksizma« koji je uvođenjem višestranačkog sustava zamijenjen drugim društvenim predmetima. Šundov ih je s lakoćom mogao predavati. U to doba dr. Šundov bio je u školi kadar s najvišim stupnjem obrazovanja među kolegama. Na Filozofskom fakultetu doktorirao je filozofiju i intenzivno se bavio proučavanjem klasične njemačke filozofije i društva. Umjesto toga, bacili su ga na ulicu. Ivo Klarić, tadašnji ravnatelj čiji je potpis osvanuo na rješenju o otkazu, nikad nije pozvan na odgovornost. Redoviti je predavač u istoj školi a uskoro će u mirovinu.
