DORH je davno mogao tražiti od Srbije da dostavi kopiju spisa protiv hrvatskog državljanina, te provesti istragu i ispitati Purdu
ZAGREB - Zbog višegodišnje indolencije hrvatskih vlasti, sudbina Tihomira Purde definitivno je otišla van domašaja hrvatske politike i pravosudnih organa.
Odlukom Suda BiH kojom je dopušteno izručenje Purde Srbiji, vukovarski branitelj ostao je na milosti je tužitelja iz Srbije Vladimira Vukčevića, te ministra pravde BiH Bariše Čolaka. Ali unatoč dojmu da će za eventualno Purdino izručenje biti zaslužni tek BiH i Srbija, vlasti u Hrvatskoj neće moći izbjeći svoj dio odgovornosti.Procjena vrijednosti priznanja iznuđenog batinama u logoru bila je ključno za odluku vodi li Srbija politički postupak.
Ovako, Purdina sudbina ovisit će o dobroj volji ministra pravde BiH, koji može zabraniti izručenje unatoč sudskim odlukama
No, Sud BiH je, linijom manjeg otpora, odlučio prepustiti drugima rješavanje neugodnog pitanja.Istina, Purda i njegovi branitelji još mogu pokušati oboriti tu odluku pred prizivnim vijećem Suda BiH, no već sad je jasno da je krajnje licemjerna prvostupanjska odluka prema kojoj je procijenjeno da Srbija ne provodi politički postupak protiv Purde, a da se pritom nije niti ušlo u ocjenu Purdinog priznanja iznuđenog batinama.
Ovako, Purdina sudbina ovisit će o dobroj volji ministra pravde BiH, koji može zabraniti izručenje unatoč sudskim odlukama, te o tužitelju za ratne zločine iz Srbije Vladimiru Vukčeviću koji će u ponedjeljak osobno ispitati Purdu i možda potom povući zahtjev za izručenjem.
No, je li do ovakve situacije uopće trebalo doći?Da je Sud BiH ocjenio da se radi o političkom progonu i odbio zahtjev za izručenjem, to ne bi bio prvi put da je Srbija ostala kratkih rukava. Kao što smo već izvještavali, lani je Engleska odbila Srbiji izručiti Ejupa Ganića, također optuženog za ratni zločin, procjenivši da je postupak protiv Ganića političkog karaktera i da služi isključivo amortizaciji Srebreničke deklaracije.
– Uvjeren sam u iskaz Damira Arnauta, da su tijekom ekstradicijskog postupka poduzeti postupci, kojima se je željelo osigurati prihvaćanje Srebreničke deklaracije o strane bošnjačke Vlade, navodi se u odluci suda u Londonu kojom je zapriječeno izručenje Ganića Srbiji.
Dakle, sudovi u Zapadnoj Europi doista mogu preispitivati kvalitetu dokaza pojedine zemlje koja traži izručenje, a ne samo razmatrati formalne pretpostavke koje proistječu iz zakonskih paragrafa.
Bilo je potrebno nepuna tri tjedna da osječko tužiteljstvo ispita tridesetak svjedoka i ustanovi da optužbe protiv Purde ne zavrijeđuju ni otvaranje sudske istrage
Vrijedi primjetiti, međutim, da je protiv Ejupa Ganića već bila provedena istraga pred Haškim tribunalom i pred posebnim tužiteljstvom BiH za ratne zločine, te da je u oba navrata utvrđeno da ne postoje dokazi za kazneni progon. U Purdinom slučaju, pak, istragu je u Srbiji provodilo jedino vojno tužiteljstvo, a u Hrvatskoj se reagiralo tek nakon što je vukovarski branitelj 5. siječnja uhićen u BiH.
Bilo je potrebno nepuna tri tjedna da osječko tužiteljstvo ispita tridesetak svjedoka i ustanovi da optužbe protiv Purde ne zavrijeđuju ni otvaranje sudske istrage. Međutim, hrvatske vlasti još od 2007. godine znaju za tjeralicu protiv Tihomira Purde i za spis kojim raspolaže specijalno tužiteljstvo za ratne zločine u Srbiji. A sporazum DORH-a i specijalnog tužiteljstva koji dozvoljava lakšu razmjenu spisa za ratne zločine potpisan je još 2006. godine.
Dakle, najkasnije od raspisivanja tjeralice DORH je mogao tražiti od Srbije da dostavi kopiju spisa protiv hrvatskog državljanina, te na temelju kopije provesti istragu, a na koncu i ispitati i samog Purdu.
I o svemu, na koncu, izvijestiti i specijalno tužiteljstvo Srbije za ratne zločine, koje bi tako steklo realniju sliku o cijeloj stvari, umjesto da Purdu danas ispituje u pritvoru u BiH. Zašto se sve to nije napravilo? To je pitanje na koje hrvatske vlasti, policija i tužiteljstvo ne daju uvjerljiv odgovor.
