Najnoviji izvještaj ekološko-aktivističke organizacije WWF (World Wildlife Fund), objavljen prošli mjesec, potvrdio je strahovanja od rastuće opasnosti koju za livade morskih cvjetnica u Mediteranu, tako i jadranskom akvatoriju, predstavlja nautičko sidrenje. A te biljke presudne su za kvalitetu života u podmorju, s obzirom na proizvodnju kisika i pružanje utočišta brojnim ribljim vrstama. Hrvatska pritom zauzima poražavajuće visoko peto mjesto na popisu zemalja najugroženijih intenzivnim te nereguliranim sidrenjem na području Sredozemnog mora, piše  Deutsche Welle  pozivajući se na  WWF.

Ispred nje, naime, samo su Italija, Španjolska, Turska i Grčka, bilo po gustoći sidrenja ili po veličini zahvaćenih staništa posidonije (Posidonia oceanica), mediteranskog endema. Posrijedi je ekološki najvažnija morska cvjetnica i za Jadran, a inače je poznata po nazivu – voga. No posidonija još je poznatija kao lažina, iako većina javnosti taj pojam zna ponajprije iz najpoznatije pjesme Olivera Dragojevića, „Moj galebe“. Lažina, dakle, jest uvenula posidonija koju more nanosi po plažama, a mnogima ona tad biva i odbojna, pa ih treba podsjećati da je riječ o sasvim prirodnoj pojavi.

Naslage morske trave nakon olujnog juga, prirodna pojava; motiv sa splitskih Bačvica. Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Livada morske cvjetnice posidonije / Foto: Udruga Sunce

Ne pomažu table s upozorenjima

Među bizarnije reakcije te vrste spada jedna donedavna redovna intervencija na čuvenoj plaži Sakarun na Dugom otoku, gdje se radi turista lažina sezonski uklanjala. I tako sve dok nije došlo do vidne erozije plaže, jer upravo naslage lažine održavaju njezinu formu, a ne samo da plićaku dotične uvale posidonija daje njegovu iznimno atraktivnu boju.

Uvala Sakarun prije nego su ljudi počeli “čistiti” travu s podmorja / Hrvatsko geografsko društvo

Uvala Sakarun nakon erozije i ljudske intervencije / Foto: Hrvatsko geografsko društvo

U razgovoru s prof. dr. Ljiljanom Ivešom, voditeljicom Laboratorija za ekologiju bentosa u rovinjskom Centru za istraživanje mora, koji je dio Instituta „Ruđer Bošković“ u Zagrebu, pak, saznali smo detalje o krajnje problematičnom stanju podmorja.

„Vršili smo monitoring na Sjevernom Jadranu“, posvjedočila je ona, „a nema bitne razlike ni južno, koliko mi je poznato, pa mogu reći da cvjetnice značajno stradavaju zbog izostanka regulacije nautičkog turizma. Prvenstveno je tako u ljetnom periodu kad je ta aktivnost u maksimumu i kad se često sidri i na za to zabranjenim mjestima. Vjerojatno su više regulirana područja poput nacionalnih parkova, ali kod Kamenjaka, na samom jugu Istre, gdje se nalaze prve livade posidonije sa zapadne strane poluotoka izvan Nacionalnog parka Brioni, njezina staništa više nisu u tako dobrom stanju.”

Osim posidonije, kao što smo imali priliku čuti, sidra iskorjenjuju i druge cvjetnice, poput patuljaste i morske sviline (Zostera noltei i Zostera marina) ili čvoraste morske rese (Cymodocea nodosa). Sugovornica DW-a objašnjava da ne pomažu ni velike table s upozorenjima u pojedinim uvalama, pa neke od tih manje poznatih cvjetnica, rjeđih od posidonije, zadnjih godina u hrvatskome moru u određenim zonama pogađa trend nestajanja. Vlasnicima jahti, a poznato je da ih je lani u čitavom Mediteranu gotovo 180 tisuća bacalo sidro u livade posidonije, međutim, pridruženi su i drugi vinovnici štete.

Izgradnja ribarske luke u Komiži prati mnoštvo optužbi za devastaciju okoliša zbog nekontroliranog nasipavanja / Foto: Zvonimir Barišin/PIXSELL

Turizam na hrvatskome moru je prefrekventan

Na primjer, tu su građevinski i turistički investitori, a riječima Ljiljane Iveše: „Destrukcija obale je veliki problem, prirodne plaže pretvaraju se u veće umjetne, materijal se baca u more.“ Nadalje, kao da već nije dosta, u istom krugu su i ponuditelji određenih turističkih usluga, jer: „Znate one velike plažne napuhance za djecu, to se najčešće instalira baš na tim lijepim plažama s cvjetnicama i pjeskovitim dnom. Ali to očisti čitav krug livade ispod sebe, biljke jednostavno usahnu. Postoje razni vidovi antropogene destrukcije cvjetnica iako sidrenje predstavlja zacijelo najveći njezin uzrok.“

Za njegovo suzbijanje Iveša smatra da je neophodan sustavni monitoring prometa na moru, uz planirane akcije. „Ali radi se stihijski ili se ne radi, mada i ja, evo, znam razne vale gdje se sidri ‘na divlje’. A već i nizovi plutača, kao barijere za plivače, odbijaju jahte. Tako se može ponegdje i za cvjetnice, bar u područjima uključenim u mrežu zaštite Natura 2000. Pritom je turizam na moru prefrekventan, bolje bi bilo da ga je manje, jer ovako će biti jako teško“, drži voditeljica rovinjskog laboratorija, dodajući kako policija više prati i kontrolira njegove stručnjake na moru, nego jahtaše.

Šibenik – Marina Mandalina puna jedrilica i brodova. Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Patrik Krstinić, voditelj morskog programa u WWF Adria, napomenuo nam je kako posidonija ima ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti i stabilizaciji obale, ali i u filtriranju mora te skladištenju ugljika. No ta je cvjetnica iznimno delikatna – raste svega jedan do šest centimetara godišnje, dok oštećenja livada od sidrenja mogu ostati vidljiva i 15 godina nakon incidenta. Radi boljeg poimanja mogućnosti zaštite, tome dometnimo kako su određeni napori na jugu francuskog dijela Sredozemnog mora u novije doba ipak urodili postupnim smanjivanjem incidentnih sidrenja.

Neophodna je sveobuhvatna regulacija aktivnosti na moru

„Masovna turistička fluktuacija“, nastavlja Krstinić, „osobito kroz nautički turizam, teško se može smatrati održivom bez ozbiljnih mjera zaštite morskih ekosustava. Livade Posidonia oceanica, koje predstavljaju jedan od ključnih prirodnih saveznika u borbi protiv klimatskih promjena, erozije obale i gubitka bioraznolikosti, najviše stradavaju upravo zbog nereguliranog sidrenja. Potrebno je uvesti stroge zabrane sidrenja iznad tih livada, uz istovremeno proširenje i prilagodbu infrastrukture na ekološka sidrišta, osigurati učinkovit nadzor te sustavno educirati korisnike mora.“

„Održivost turizma nije u odricanju, već u prilagodbi – kroz odgovorne politike, informirane korisnike i ekološki prihvatljive alternative. Sidrenje bez štete moguće je, ali samo ako postoji politička volja, tehnička podrška i odgovornost svih aktera – lokalnih vlasti, turističkog sektora i samih nautičara“, zaključio je Patrik Krstinić. No očuvanje posidonije nije samo ekološki zadatak, kao što smatraju u WWF-u, nego je to posrijedi dugoročna investicija u sigurnost obale, stabilnost ribarstva, kvalitetu mora i ukupnu otpornost jadranske obale na klimatske promjene.

Pixabay