Čak i ako hrvatski ugovor glatko prođe parlamentarnu proceduru, a zasad sve ukazuje da će biti tako, to još uvijek ne znači da se u Sloveniji nakon ratifikacije neće pojaviti skupina nezadovoljnika koja će zahtijevati raspisivanje referenduma želeći osporiti već ratificirani hrvatski ugovor
Hrvatski i slovenski premijer Zoran Milanović i Janez Janša potpisat će u ponedjeljak u Mokricama Memorandum o suglasnosti hrvatske i slovenske vlade, u kojem stoji kako će se rješenje problema prenesene štednje Ljubljanske banke pronaći u sukcesijskim pregovorima, dok se Slovenija obvezuje da će bez odgađanja ratificirati hrvatski pristupni ugovor.
Postupak ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora bit će pokrenut već u srijedu. Za ratifikaciju memoranduma u Sloveniji nije potrebna odluka parlamenta, nego je dostatna samo uredba vlade. Postupak ratifikacije bit će okončan u roku od mjesec dana, dakle u prvoj polovici travnja.
Time će glavni hrvatski cilj biti ostvaren, kao što će i memorandumom o Ljubljanskoj banci i Slovenija realizirati svoj glavni zahtjev: povratak problema devizne štednje u pregovore o sukcesiji. Time se Ljubljana osigurala da joj račun za prenesenu štednju Ljubljanske banke, barem u sljedećih nekoliko godina, ne stigne na naplatu.
Naime, Milanovićeva se vlada memorandumom obvezala hrvatske tužbe protiv slovenskih banaka, pokrenute radi naplate 278 milijuna eura koliko je Hrvatsku devedesetih godina koštao prijenos devizne štednje Ljubljanske banke na hrvatske banke, privremeno staviti u »zastoj«, iako ne i potpuno povući, kako je na početku pregovora zahtijevala slovenska strana.
Novi nesporazumi na relaciji Zagreb-Ljubljana oko ovog pitanja stoga se mogu očekivati najkasnije za dvije godine, kada po hrvatskim zakonima ističe rok koliko najdulje tužbe mogu biti u zastoju. Ti se nesporazumi već sada naziru, budući da Zagreb i Ljubljana različito tumače treći stavak memoranduma, koji je napisan na engleskom jeziku koji je i jedini relevantan u tom slučaju. Na slovenskoj strani tako termin »stay« prevode i tumače kao »mirovanje« hrvatskih sudskih postupaka sve do konačnog rješenja, dok je na internetskim stranicama hrvatske vlade termin »stay« osvanuo kao »zastoj«, čime smo očito dobili novu inačicu znamenitog »junction»-a iz arbitražnog sporazuma.
No sve je to u ovom trenutku manje važno. Slovenija i Hrvatska dogovorom o Ljubljanskoj banci osigurale su obostrano prihvatljiv izlaz iz prilično neugodne situacije, iako još uvijek ne možemo sa stopostotnom sigurnošću kazati kako je s današnjim memorandumom iz Mokrica hrvatskim mukama sa Slovenijom napokon došao kraj.
Naime, čak i ako hrvatski ugovor glatko prođe parlamentarnu proceduru, a zasad sve ukazuje da će biti tako, to još uvijek ne znači da se u Sloveniji nakon ratifikacije neće pojaviti skupina nezadovoljnika koja će zahtijevati raspisivanje referenduma želeći osporiti već ratificirani hrvatski ugovor. Za to je prema važećem slovenskom zakonodavstvu potrebno prikupiti samo 2500 potpisa, a onda u roku od mjesec dana još 40 tisuća potpisa, kako bi referendum doista bio raspisan. I to ne bi bilo prvi put! Slično se dogodilo 2009. godine, uoči hrvatskog pristupanja NATO savezu, kada je jedna opskurna izvanparlamentarna stranka, uz potporu nacionalista okupljenih u Zavodu 25. lipnja, ekstremnog krila slovenske pučke stranke, zatražila raspisivanje referenduma o hrvatskom ulasku u NATO, koji bi i blokirao Hrvatsku da nije bilo intervencije Washingtona.
