Knjiga »Krajina 1991. – 1995.«, koju je zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić u Saboru proglasio velikosrpskom progandom financiranom iz državnog proračuna jer je suizdavač SNV, svojim naslovom donekle zavarava čitatelja.

Naime, to opsežno djelo srpskog povjesničara Koste Nikolića započinje Sarajevskim primirjem potpisanim 2. siječnja 1992. To, dakle, nije monografija Krajine od njezinog početka do kraja. Ali, teško bi se ovu knjigu, za koju Mlinarić tvrdi da ju je pročitao, moglo okarakterizirati kao »srpski pamflet hrvatskim novcem koji se prodaje u Zagrebu«. Taj stav dijele i Seid Serdarević, glavni urednik Frakture koja je zajedno sa SNV-om izdala Nikolićev uradak, i Zlatko Hasanbegović, koji je kao i Mlinarić član Kluba zastupnika Domovinskog pokreta.

– Kad su nam se ljudi iz SNV-a obratili s rukopisom, činjenica je da sam imao veliku skepsu iz jer se Nikolić zalagao za rehabilitaciju Draže Mihailovića. Ali, uvjerili smo se da je taj rukopis napisan po svim pravilima struke. Naravno da odbijem svaki rukopis koji nije u skladu s profesionalnim standardima. Fraktura objavljuje dosta publicistike i ne želimo se zbog bilo koje knjige igrati našom reputacijom. Međutim, u Nikolićevoj knizi su gotovo isključivo dokumenti, a interpretacije autora, njegovih sudova praktično u njoj i nema. Većina tih dokumenata je iz arhive Krajine u Srbiji i nama je nedostupna, dio ih je iz sudskih postupaka u Haagu, a ima i, primjerice, transkripata iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana. Na temelju prezentirane dokumentacije dobiva se slika kako je funkcionirala Krajina, o čemu mi zapravo ne znamo puno, to je vrijeme prije raširene upotrebe interneta, rekao nam je jučer Serdarević.

On smatra da je Mlinariću sporna knjiga »vrlo važan dokument«.

– Slobodno se može reći da ono što u knjizi piše najviše ide na štetu srpskoj politici. Jasno je da među tom gomilom dokumenata ima i onih koji ne idu baš nama u prilog, ali neke su se stvari doista radile. Uglavnom, ovo nije nikakav revizionistički, velikosrpski projekt, daleko od toga, zaključuje Serdarević.

Hasanbegović nije još pročitao novu Nikolićevu knjigu, ali jest njegov članak »Od ‘Ljeta’ do ‘Oluje’ – uvod u pad Republike Srpske Krajine 1995.«

– Taj je članak uravnotežen, na osnovi sada dostupnih izvora iz Haškog suda. Volim knjige, neka se samo pišu i izdaju. Nikad neću biti protiv knjiga, naglašava Hasanbegović.

Njemu nešto drugo predstavlja problem. Prema njegovom mišljenju, dvostruki su kriteriji SNV-a i Frakture u odnosu na povijesni revizionizam u Srbiji i u Hrvatskoj.

– Jako dobro poznajem Kostu Nikolića i to iz njegove revizionističke faze, prije nego što se povezao s dijelom nevladine scene u Srbiji, čega je rezultat i ova knjiga. Prije više od 20 godina sam i recenzirao njegovu biografiju o Draži Mihailoviću, koju je napisao zajedno s Bojanom Dimitrijevićem. Kosta se afirmirao na demontaži jugokomunističkih mitova o Mihailoviću i u srpskoj historiografiji figurira kao revizonist.

Zanima me kako je to Kosta sada prihvatljiv Miloradu Pupovcu i Dejanu Joviću iz SNV-a i ultralijevom izdavaču Frakturi. Zašto im je on odjednom u redu i mogu s njim, zašto za mene vrijede neki drukčiji kriteriji? Zašto ja nemam isti tretman kao Kosta, pita se Hasanbegović. On upozorava i na protokol o suradnji između SNV-a i beogradskog Instituta za savremenu istoriju iz 2019., »koji je desni, revizionistički«.