strastveni navijač Rijeke

Grobničan Goran Volf zaslužan je što je riječkim nogometašima “svaka dlaka na mjestu, a frizura za ligu petice”

Katarina Blažević

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

"Cijelo vrijeme ih snimaju kamere, u centru su pažnje, zbog čega uvijek postoji mala doza treme. Želim da sve bude savršeno, ne daj Bože da kamera snimi neku crticu ili grešku" – govori 39-godišnji Goran Volf kod kojeg se uređuju Stjepan Lončar, Franko Andrijašević, Darko Velkovski i Milan Ristovski



Četvrtak, 18.55 sati, navijači i nogometni zaljubljenici na svojim su pozicijama. Nogometaši Rijeke izlaze na teren, s druge je strane Real Sociedad, sve su oči uprte u dvadeset i dvojicu muškaraca. Deseci kamera snimaju svaki dodir s loptom, svaki dribling, ubačaj, udarac… Jedan navijač na Rujevici, ipak, nije usredotočen samo na igru nogometaša. Njegove su ruke zaslužne za frizuru trojice igrača na travnjaku, a samo tjedan dana prije utakmice Europske lige detaljno je pazio na svaki dio kose i brade veznjaka Stjepana Lončara.


»Ovo je vrh, frizura »lige petice«, ha, ha«, komentirao je Lončar djelo svojega frizera, ali i prijatelja Gorana Volfa, koji već petnaest godina u Čavlima uređuje muške frizure u svojem Studiju Wolf. Osim Lončara, njegove frizure nose i kapetan Rijeke Franko Andrijašević, Darko Velkovski te trenutno ozlijeđeni Milan Ristovski.


– Cijelo vrijeme ih snimaju kamere, u centru su pažnje, zbog čega uvijek postoji mala doza treme. Želim da sve bude savršeno, ne daj Bože da kamera snimi neku crticu ili grešku – govori 39-godišnji Goran Volf, kod kojega je prvi iz Nogometnog kluba Rijeka počeo dolaziti fizioterapeut Matija Čargonja. Upravo je on zaslužan što su Čavle zbog frizure počeli posjećivati i nogometaši, jer kako Čargonja kaže: »Boljega od njega nema u cijeloj Rijeci i okolici«.




– Čargonju su dečki znali voziti s treninga doma u Čavle, prvi je put doveo Velkovskog kod mene na frizuru i moram priznati da sam bio zatečen. Veliki sam navijač, idem na svaku utakmicu i mijenjam smjenu kada igra Rijeka samo da ih mogu gledati.


Naravno da sam bio ponosan jer su ipak od cijele Rijeke oni odlučili doći k meni, a potom su i nastavili dolaziti, što znači da su zadovoljni. Nakon Velkovskog je došao i Lončar koji mi je najčešći gost od nogometaša, on se dolazi urediti prije svake utakmice. Naučio se tako jer ga počne grepsti čim kosa krene rasti, zato ga je i mučilo kako će izdržati više od deset dana za vrijeme reprezentativne akcije, ha, ha.


Frizer i prijatelj


Goran je također zaslužan za Lončarov novi stil, a najteže mu je srediti frizuru kapetana riječke momčadi.


– Lončara sam nagovorio da pusti bradu, on to prvo nije htio jer je mislio da ništa neće narasti, ha, ha. Bila je to borba, rekao sam mu da čeka da naraste, i evo, danas ima gustu bradu s kojom izgleda puno bolje i ozbiljnije. Frizure? Dečki uglavnom nose normalne, kratke frizure, a trenutno je popularan »fade«, gdje kosa postaje sve kraća prema vratu.


Foto K. BLAŽEVIĆ


Tu je jako bitno napraviti dobar prijelaz, a frizer mora imati dvije ili tri mašinice koje postepeno skidaju kosu kako se ne bi vidjele crtice. Andrijašević od njih ima najtežu kosu, još se uvijek tražimo… Kosa mu je oštra te ju je teško posložiti da to bude savršeno. Njemu sam prvo malo ispravio profil, a zadnji je put isto tražio da mu napravim »fade« te sam vidio da je bio zadovoljan novim izgledom.


Najdraži frizer riječkih nogometaša za njih ima samo riječi hvale, od poslovnog su odnosa brzo prešli na prijateljski.


– Oduševio sam se njihovim ponašanjem od prvoga dana. Pristojni su, kulturni, i jako jednostavni. Na početku je bio taj neki poslovni odnos, dok se ja, ali i oni, nismo malo opustili. Sada je s njima u salonu samo zezancija, a meni je i najvažnije da se osjećaju ugodno i da je vesela atmosfera. Razgovori o nogometu? Znamo popričati, pitam ih ako je netko ozlijeđen i slično, ali neke stvari moraju ostati unutar svlačionice, naravno o njima ne govore. Nisam tip koji kritizira, uvijek ih bodrim i kad lošije odigraju. To je jednostavno sport.


Goran Volf i nogometaš Rijeke Franko Andrijašević


Besplatne frizure


Kada je naplaćivanje u pitanju, kod Gorana vrijedi samo jedno pravilo – nogometašima besplatno.
– Tko bi njima naplatio? Ja sam ipak veliki navijač Rijeke i ne mogu niti opisati kolika mi je čast što dolaze k meni. Često mi zbog toga znaju njurgati i ljutiti se, ali oduže se oni ručkom, a tu je ipak i reklama preko društvenih mreža. Dečki iz Matulja, Kostrene i Rujevice dolaze skroz do Čavala na frizuru. Ma nema šanse da im naplatim, ne prolazi to kod mene, ha, ha.


Brico s devet i pol prstiju

I dok je Goran uređivao Lončarovu frizuru, teško bi se primijetilo da nešto s njegovim prstima nije uobičajeno. Sve dok nogometaš nije ukazao na »bricinih devet i pol prstiju«.
– Možda nikada ne bih otvorio svoj salon da mi se nije dogodila nesreća s prstom. U jednome periodu kada sam bio bez posla kao frizer, radio sam u Palfingeru na Kukuljanovu. Godinu i pol dana sam radio na plazmi za rezanje željeza te sam jedan dan trebao ostati prekovremeno jer je dečko koji je radio na škarama za lim ostao na bolovanju. Sve mi je u životu povezano sa škarama, ha, ha. Mali znak nepažnje, ručno sam mjerio metrom i kako mi je pult bio do prsa, nisam vidio gdje sam stao. Meni je noga ušla direktno u pedalu i kako sam stao na pedalu, tako mi se desetak hidrauličnih cilindara, koji se spuste i poravnaju željezo, spustilo na prst.


Prvo sam pokušao trgati ruku i vidio sam da ne ide, ali nije bilo boli. Kao da ti netko čvenger opali, samo se trzneš, ha, ha. Maknuo sam nogu s pedale i potom rukavicu te sam vidio da mi komad kažiprsta lijeve ruke visi na komadiću živca. Na hitnoj sam odmah rekao što mi je pravi posao i molio ih da mi spase prst. Nekih sedam, osam mjeseci sam bio na bolovanju, bilo je i nekoliko komplikacija, ali za tu polovicu prsta nije bilo spasa. Moram priznati, mjesecima su mi svaku večer prije spavanja suze dolazile na oči jer nisam znao hoću li se ikada više moći baviti frizerstvom. Kada sam dobio mali tanki zavoj na prstu, stavio sam gumenu rukavicu i zvao prijatelja da mi bude pokusni kunić. Čim sam vidio da mogu šišati, da imam onaj »mot«, to je bilo to. Odmah je bilo veselje, ha, ha. Nakon toga sam u kratkom roku dobio odštetu i ni sekunde nisam dvojio. Našao sam ovaj prostor gdje smo sada te otvorio salon.

Osim nogometaša, u salonu u Čavlima česti su gosti i košarkaši Adria Oil Škrljeva.
– Sa Škrljevom imam posebnu suradnju s obzirom da igraju utakmice u dvorani u Mavrincima, blizu mojega salona. S Upravom sam dogovorio da njihove igrače šišam besplatno, a oni u dvoranu stave reklamu za moj salon. Pratim li košarku? Iskreno, baš i ne. Uvijek me nogomet najviše zanimao, ali znam pogledati i utakmice Škrljeva, prije pandemije koronavirusa je atmosfera u dvorani uvijek bila odlična.


Mesar ili mehaničar


Od prvoga je dana u Studiju Wolf s Goranom njegova sestra Marina Volf Šepić, dok su zadnje dvije godine pojačani i s Adrianom Lopac. Goran broji već 22 godine radnoga staža, nakon kojih osjeća samo ponos.


– U osmom sam razredu imao želju ići za mesara ili mehaničara, to je ipak na Grobniku nekako bilo uobičajeno. A onda mi je mama rekla jedan dan: »Ma gdje ćeš ti s 40 kilograma za mesara, treba svinjske polovice nositi«, ha, ha. Brat od bake je zapravo prvi predložio da me roditelji upišu za »bricu«. Ja za to nisam htio ni čuti, ma kakvi. To mi je bio veliki sram. Ali, nekako su me uspjeli nagovoriti i u školi sam u jednoj anketi napisao da želim ići za frizera. Naravno, cijeli razred se odvalio od smijeha. Tata mi je tijekom srednje škole našao praksu kod jednoga od boljih majstora ovoga zanata, frizera Ivana Peradenića.


Nogomet najveća ljubav

Kada su na rasporedu nogometne utakmice, najveća je fešta u Dražicama.
– Veliki sam navijač Rijeke, ali i Bayerna. Čak sam bio na jednoj njihovoj utakmici u Njemačkoj prije osam, devet godina. S Rijekom sam bio u Stuttgartu, Milanu, svaku sam utakmicu na Rujevici… Prati se i reprezentacija, prije dvije godine tijekom Svjetskog prvenstva je kod mene doma u Dražice dolazilo dvadesetak ljudi. Stavio sam TV van, a imao sam i platno za vrijeme Europskog prvenstva, roštiljali smo i uživali u nogometu. Nema kod mene ničega osim nogometa. Igrao sam i ja ranije, u Rječini i Mrkoplju, ali je to bio amaterizam. Igrali smo baš iz ljubavi, a i zbog druženja i večere s ekipom. Najdraži igrač? U mladosti sam imao idola, po meni najveći nogometaš, Eric Cantona.

Počeo sam malo pomalo, doma sam šišao prijatelje i članove obitelji, a Peradenić me slao na natjecanja na kojima sam uvijek bio u top tri. Moram priznati da mi je bilo fora to što sam dobivao dodatni džeparac za marendu, cigare i kavu. To me onda nekako i privuklo da se što više time bavim. Oni koji su mi se na početku smijali, sada dolaze kod mene na frizuru. Mlađa sestra Marina je potom od mene vidjela šišanje te je i sama odlučila krenuti istim stopama, dok je Adriana s nama u salonu zadnje dvije godine. Muški i ženski frizeri su ipak dva različita svijeta. Mi moramo detaljno paziti na linije, profil, prijelaze… To je najosnovnije u muškoj frizuri.


Na početku sam osjećao veliki sram, ne daj Bože da mi je u srednjoj školi netko na Korzu rekao: »Gdje si, brico«, ha, ha. A sada je to već druga priča. Toliko sam ljudi upoznao zahvaljujući ovom poslu, a i sprijateljio se. Danas osjećam samo ponos kada me nazovu »brico«.


Goran Volf i nogometaš Rijeke Darko Velkovski