Dobitnik talijanskog priznanja Cavaliere di Gran Croce

Furio Radin: U SDP-u vlada sindrom podmornice: zatvoreni su i mrze se

Tihana Tomičić

Vjerojatno će Slavka Linića izbaciti, ali to će, po svemu sudeći, u stranci proizvesti potres priličnih razmjera. Ja se ne veselim izbacivanju niti potresu, jer ta svađa ima negativni učinak na rad Vlade, od koje ljudi očekuju ekonomski oporavak

Otkad je hrvatskog višestranačja, otad je i Furija Radina u hrvatskoj politici, te je stoga ekspert i za komentare o radu hrvatskih vlasti, a kruna njegova rada je priznanje Cavaliere di Gran Croce što mu je ovoga tjedna uručeno za rad na zaštiti i promoviranju talijanske zajednice u Hrvatskoj, a on je jedan od sedmero osoba koje su primile to priznanje.  

Dobitnik ste talijanskog državnog priznanja Cavaliere di Gran Croce – što je razlog da su vas odabrali za tu čast? Što ta čast donosi i predstavlja u očima talijanske politike?


  – Vjerujem da je predsjednik Giorgio Napolitano, tim najvišim odlikovanjem, uputio priznanje cijeloj talijanskoj nacionalnoj zajednici, onoj koja je ostala u Istri, Rijeci, na Kvarneru i u Dalmaciji, i onoj koja je morala napustiti zemlju svojih predaka. Ja sam ponosan na to visoko odličje upravo zbog toga što ga dijelim s mojim sunarodnjacima i s, također mojim, Istrijanima, Fiumanima i otočanima koji s Talijanima danas žive u skladu i kulturnoj simbiozi. 


 Istovremeno, i potpredsjednik ste kluba zastupnika nacionalnih manjina u Saboru koji broji 8 članova. Možete li komentirati kako vidite aktualnu krizu Vlade nakon otvaranja sukoba Linić-Milanović? Primjerice, vaš kolega iz kluba Milorad Pupovac još je prošlog tjedna nakon objave rezultata euroizbora sugerirao da bi neke promjene u Vladi, možda rekonstrukcija ili čak novi prijevremeni izbori, bili dobro rješenje za Hrvatsku koja je u dubokoj krizi, a sada imamo evo i novu veliku aferu u kojoj je Vlada talac unutarstranačkih sukoba u SDP-u? 


  – Izgleda da je u SDP-u zavladao sindrom podmornice, po kojem oni koji žive dugo u zatvorenoj sredini, na kraju počnu primijećivati samo mane drugih, i zavlada netrpeljivost, koja često prelazi u mržnju. Da je sredina zatvorena, mogu posvjedočiti ja, koji s premijerom i ministrima iz te stranke u dvije i pol godina gotovo da nisam imao komunikacije. Nemam namjeru predložiti nikakvu rekonstrukciju vlade, jer nisam član vladajuće koalicije.  

Kajin ne nedostaje IDS-u


Konkretno, je li klub zastupnika manjina raspravljao ovu situaciju i ima li Vlada u parlamentu još uvijek vašu podršku? 

  – Klub nacionalnih manjina nije raspravljao o podršci koaliciji. Što se mene tiče, kada mi je Milanović, dok je bio u oporbi, predložio da uskratim podršku Jadranki Kosor, odbio sam s obrazloženjem da zastupnici nacionalnih manjina nisu ti koji moraju rušiti vlade, osim u ekstremnim situacijama. Danas je moje mišljenje isto: nisam tu da izazivam prijevremene izbore, naravno, ako situacija ne eskalira. 


 Uvijek ste bili bliski i IDS-u, a i ta stranka je nedavno prošla sličnu krizu kad je Damir Kajin optuživao Ivana Jakovčića za kriminal. Možete li povući usporedbe i procijeniti kako će sukob Linić-Milanović po vama završiti?


  – U Istri slučaj Damira Kajina nije proizveo nikakve potrese: on je otišao, svi su članovi stranke ostali na okupu, sretni da ga nema. Valter Flego je postao župan, Nino Jakovčić europarlamentarac i Boris Miletić gradonačelnik Pule i predsjednik stranke. Drugim riječima, prilično je dobro obavljena smjena generacije uz promoviranje starih kadrova, mislim na Jakovčića, koji su dobar dio svog života posvetili stranci. IDS je, dakle, gubitkom Damira Kajina ojačao. Kako će završiti priča u SDP-u saznat ćemo uskoro. Vjerojatno će Slavka Linića izbaciti, ali to će, po svemu sudeći, u stranci proizvesti potres priličnih razmjera. Ja se ne veselim izbacivanju niti potresu, jer ta svađa ima negativni učinak na rad Vlade, od koje ljudi očekuju ekonomski oporavak.  

 Ipak, ako premijer i dobije podršku, je li po vašem mišljenju potrebna rekonstrukcija Vlade, i u kojim resorima?


  – Ja sam u politici predugo da bi bio zaljubljen u ovu ili onu vladu, rekonstruiranu ili konstruiranu glanc novu. Neka rade posao za koji su plaćeni, i neka mijenjaju koga žele. U dvije i pol godine nisu me ništa pitali, zašto bih se sada gurao da ih regeneriram? 



S obzirom na to da ste dobitnik ovog visokog talijanskog priznanja, a i puno ste u kontaktu s Italijom – gdje su talijanski investitori?! Radi li se i na tome?   – Talijanski su investitori također u krizi, i dok se takvo stanje ne poboljša, trebali bismo donijeti zakone koji će privući kapital i pojednostaviti posao administracije, jer u zamršenoj kompleksnosti djelovanja birokracije, skrivaju se mnoge korupcije i kriminal. Talijanski kapital će doći ako će im ovdje biti bolje i unosnije nego u Italiji, što i nije naročito teško. Usput, bilo bi također važno da smo više prijateljski raspoloženi, manje smrknuti i sumnjičavi prema strancima, među kojima ima poštenih i nepoštenih u istom omjeru kao i kod hrvatskih investitora.


 Sukob s Jovanovićem


Poznato je da ste kao predstavnik talijanske manjine u sukobu s ministrom obrazovanja Željkom Jovanovićem, možete li objasniti točno oko čega jer hrvatska javnost to nedovoljno razumije, te objasniti koji su vaši zahtjevi?


  – To nije prvi put da s gospodinom Jovanovićem i njegovim ministarstvom mi Talijani imamo dijametralno suprotna mišljenja. Postoji zakon o obrazovanju pripadnika nacionalnih manjina, gdje smo uspjeli, s dvije trećine saborskih glasova, izbjeći minimalan broj učenika za formiranje razreda, koji je opasan za opstanak malih škola. Postoji i odluka Ustavnog suda, koja zapravo kaže da je takvo rješenje diskriminatorsko i potencijalno asimilatorno. Postoji i sporazum s Italijom, i drugi s Mađarskom, u kojima se jasno kaže da se stečena prava se ne smiju dirati. Za ministra Jovanovića je dovoljno da se pridržava Ustava i zakona, ne treba donositi nikakve odluke, u kojima sebi propisuje pravo da primijenjuje ovaj ili onaj dio, ovisno o njegovom raspoloženju. 


 Položaj manjine uvijek je specifičan, a evo talijanska manjina umjesto da dobiva podršku lokalne samouprave u Rijeci čak i mora financirati Grad plaćajući najamninu od 14.000 kuna za Circolo. Kako teku pregovori s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom?


  – S Obersnelom dobro surađujemo na konkretnim projektima, ali se stalno zaboravlja da mi nismo jedna od par desetaka manjina u Rijeci. Uvažavamo sve druge, ali naša je zajednica u Rijeci, zajedno s hrvatskom, povijesna osovina kulture ovoga grada. Naša kultura u Rijeci, kao i u Istri, nije manjinska, već povijesno ravnopravna s hrvatskom. Najamnine koje nam se uzimaju ili crkavice koje nam se daju su samo simptomi, dok je bolest podcjenjivanje fiumanske kulture u svojim komponentama, koje su, ponavljam, hrvatske i talijanske. To je povijest, ostalo je kulturni revizionizam. 



Kako vidite odnose snaga u novom sazivu Europskog parlamenta – možete li usporediti izbore u Italiji i Hrvatskoj, s obzirom na zastupnike koji su dobili podršku birača?   – U Italiji su pobijedili eurosocijalisti, u obliku Demokratske stranke, u Hrvatskoj pučani i konzervativci. Mada u Italiji kruži vic da su se mnogi bojali da će pobjediti ljevica, i da su odahnuli kada su vidjeli da su izbore dobili tek socijaldemokrati, činjenica je da će Talijani u klubu europskih socijalista imati dominantnu ulogu. S druge strane, dobar će dio hrvatskih eurozastupnika pripadati većinskom klubu zastupnika, dakle pučanima. Drugim riječima, i talijanski i hrvatski eurozastupnici su, na ovim izborima, dobili svoju šansu u klubovima Europskog parlamenta. Sada će ih trebati naučiti iskoristiti. 


 Nema budućnosti


Pred Talijanskom unijom su izbori – kako ocjenjujete rad u protekle četiri godine, što se moglo više? I naravno, hoćete li se ponovno kandidirati sa svojom ekipom, i s kojim programom? 

– Rad Talijanske Unije je bio ogroman, svi su projekti dovršeni ili na dobrom putu da se dovršavaju, i što je bitno, još uvijek smo na okupu u Hrvatskoj i Sloveniji, preživjeli smo. Novca je manje jer je svugdje kriza, ali uspijevamo zadovoljiti naše osnovne potrebe. 


  Program za sljedeće četiri godine artikuliran je u desetak točaka, sa zajedničkim nazivnikom kontinuiteta u novim okolnostima. Važno je da Talijani znaju da im je Talijanska Unija bliska. Bolje rečeno, Talijanska Unija smo svi mi. Naš rad u sljedećem mandatu treba biti usmjeren i k tome da punimo one prekrasne zgrade talijanskih zajednica koje često, izvan organiziranih aktivnosti, zjape prazne. One moraju biti još otvorenije za sve građane, bez obzira na nacionalnost i porijeklo. 


 Problem ravnatelja riječke Talijanske drame mora se također riješiti, u dogledno vrijeme?


  – Laura Marchig je, kao ravnateljica, postigla zapažene uspjehe prošle godine, čak izvanredne. To znači da će imati svoje karte za igru, kada novi intendant bude birao svoje suradnike, nadam se u suradnji s Talijanskom Unijom, jer se naša kulturna autonomija mora poštivati. Budući da u kolektivu Talijanske drame postoje i drugačija mišljenja, mislim da bi javni poziv predstavljao transparentni način biranja novog ravnatelja ili ravnateljice, kada za to dođe vrijeme. 


 Kakva je trenutno pomoć Republike Italije Talijanskoj uniji – koliko znamo, sredstva za bitno režu zbog učinaka recesije, kako ćete »preživjeti« krizu?


  – Preživjet ćemo, vjerujte mi, kao što će preživjeti i Hrvati. Naravno, morat ćemo promijeniti neke navike i odustati od nekih stvari, ali ova je zemlja u privrednim reformama, ekonomskim stabilizacijama ili krizama, od kada znam za sebe. Mijenjaju se sustavi i nazivi, ali je blagostanje, na ovim predjelima, uvijek odlika neke budućnosti koja nikako da stigne. Zato toliko govorimo o prošlosti, jer budućnosti nikada nije ni bilo.