Razgovor

Filip Zoričić želi nove izbore: ‘Neću većinu ako je ona kombinacija fotelja i sinekura. Od svoje vizije neću odustati’

Edi Prodan

Filip Zoričić / Foto S. Drechsler

Filip Zoričić / Foto S. Drechsler

Preslagivanja nakon pada neke koalicije, a u svrhu samoopstanka, stvar su, nadam se, političke prošlosti



Ne generaliziramo, to je uostalom jedna od karakteristika totalitarnih društava, ali naprosto je nevjerojatno koliko je većina hrvatske političke scene destruktivna.


Cilj je u pravilu jedan: očuvanje vlastitog političkog monopola. Nema u toj igri moći nimalo razumijevanja za dobrobit naroda koji bira. Ponavljamo, nećemo generalizirati jer demokratski okvir u kojem živimo je trenutno jedini moguć, na kraju krajeva i najbolji, politički model unutar kojeg se sve odvija, unutar kojeg se kreću i susreću i naši životi. Na žalost, kad god u Hrvatskoj, u gradovima i mjestima bilo koje veličine i zemljopisnog položaja, dođe do razbijanja uhodanog bipolarnog modela podjele vlasti, istaknuti protagonisti dvopolnosti učinit će sve da čim prije razbiju »razbijače«. Pritom ih dakako ni najmanje nije briga što će na taj način zaustaviti razvojne modele, prouzročiti bespotrebne troškove iz proračunske kase koju puni taj skromni i sve umorniji narod. Istra je u čitavoj ovoj priči imala svoj specifikum, dominaciju samo jedne moćne stranke koja je uglavnom zauzimala centar, s naglaskom na njegov lijevi dio. I u Istri je sve bilo u najboljem redu sve dok se glavnom jelu dodavalo po prstohvat SDP-a i HDZ-a uz koje zrnce nezavisnih kandidata. A onda se dogodio, nakon rezultata na parlamentarnim izborima uistinu neočekivani – preokret.


Lažna demokracija


Najsnažnije udare političke sebičnosti ovih su tjedana najbolnije osjetila dva »drznika«, gradonačelnik Splita Ivica Puljak i Pule Filip Zoričić. Prvi ide u nove izbore, drugi, kako se za sada čini, »samo« u slaganje novog Gradskog vijeća. Sa Zoričićem smo od samog inauguriranja nove pulske vlasti bili često u kontaktu, svaki se put uvjerivši, često se i čudeći, o koliko se izdržljivoj osobi radi.




Jeste li umorni? Tjednima se oko vas lome destruktivne priče, nekad toliko apsurdne, na trenutke čak i djetinjaste. U svakom slučaju nedorasle i vrlo neodgovorne?


– Nisam umoran od borbe za bolje društvo, ali jesam od politikantstva koje strašno iscrpljuje. Destrukcija i nepoznavanje osnovnih elemenata iskonske politike, one koja suštinski i pravedno može mijenjati društvo, silno su prisutni u Puli. Ono čega također ne manjka su silne manipulacije, a sve obavijeno lažnom demokracijom. U tom neznanju, još ako ima i gluposti i perfidnosti, a svakako ih ima, dolazimo nažalost do konstatacije kako sve to nije ništa novo, nego, dapače, krajnje ishlapjelo.


Kao profesor povijesti, pratite i razvoj civilizacije, pa i njezine političke biti. Jesmo li, a ukazuje na to i pulski primjer, stigli u slijepu ulicu demokracije?


– Nažalost jesmo, jer demokraciju svatko tumači na svoj način, a ona jasno određuje svoju značnost. U Puli je to primjer prošle politike koju je eksponirao IDS i koja ne priznaje poraz, a njoj se jednim dijelom pridružuje i nova politika koju predstavlja Možemo! koja pak ne želi, ili ne može, prihvatiti svoju novu ulogu. Da, u pravu ste, slijepa ulica je to, ulica koja dovodi do velikog zida. A sanjali smo i sanjamo, da se figurativno i doslovno izrazim, Pulu na otvorenom moru.


Izbori kao da postaju sami sebi svrha. Toliko su krhki njihovi rezultati, tako da prečesto i prebrzo generiraju pucanje koalicija, zapravo kao da su prije uvod u kaos nego politički red?


– Preslagivanja nakon pada neke koalicije, a u svrhu samoopstanka, stvar su, nadam se, političke prošlosti. Što znači većina, ako je to kombinacija sinekura i fotelja? Takvu većinu ne želim i neću prihvatiti i moja nezavisna lista zato baš želi nove izbore za Gradsko vijeće da nas se ne dovodi ni s kim u vezu sada nakon raspada koalicije. S druge strane, vidimo da je nekima, bez obzira na neslaganja, preslagivanje i kombiniranje instinkt političkog preživljavanja.


Reset civilizacije


Sjajni mislilac Korado Korlević zna reći kako smo došli do čvrsto zatvorenih vrata za koja treba čim prije pronaći ključ kako bismo ih otvorili i krenuli u novo doba jer su, kako naglašava i upozorava, aktualni momenti civilizacije opasno potrošeni?


– Civilizacija treba reset. Naše, hrvatsko društvo je »wannabe« društvo koje se ne znam kome uopće dokazuje. Par hrabrih želi promjene, a veći dio ide po ustaljenom i sigurnom ritmu opstanka, uz dozu »hrabrosti« na društvenim mrežama, brojeći i bildajući svoj status lajkovima. S druge strane, imamo priliku da 21. stoljeće bude najbolje stoljeće, stoljeće gradova i građana, boljeg društva, stoljeće u kojem će se stvoriti temelji boljeg mjesta za život generacijama poslije nas. Što će biti? Hoćemo li dobro zaključati ta stara vrata i otvoriti nova? Čini mi se da ćemo odgovor uskoro dobiti, brzo ćemo sve saznati.


Ne kažemo da to nije slučaj i u drugim profesijama, ali ne čini li vam se da je politička scena naprosto zabrinjavajuće prenapučena nesposobnim i neodgovornim ljudima? Na svim razinama, uostalom pratimo i rekonstrukciju Vlade?


– U politiku ulaze ili ludo hrabri, ili uhljebi željni karijere pod stranačkim skutima. Koji će od ta dva dijela donijeti više, trebamo vidjeti. Ja se nadam hrabrima, ali poznavajući mentalitet naše politike i društva, bojim se da sam u krivu.


Nedostaje nam ljudi, onih koji vide unaprijed, koji ulaskom u politiku ne kreću u čuvanje fotelje za deset mandata, koji nisu korumpirani i koji govore što misle. Ja im se stalno nadam, čekam ih, nadam se i danas… S druge strane, uglavnom svjedočimo političarima na vlasti, u većem dijelu, kojima nesposobni i neodgovorni trebaju kako bi dobili na svojoj važnosti i neprirodnoj karizmi koju stvaraju. I kad dakle živite u jednom takvom sustavu u kojem se godinama i godinama sve to taloži, dolazimo do problema. Do problema društvenog i egzistencijalnog profila, do problema koji trebaju odgovor i pronalazak nečeg novog, drukčijeg i poštenijeg. Dolazak ljudi koji nisu korumpirani i govore što misle.


Kako je moguće da se razvoj zajednice, štoviše jednog od najvećih i najznačajnijih hrvatskih gradova blokira zbog siječe nekoliko stabala. Ne kažemo dakako da ekologija, ljepota prirode pa tako i borovih šuma nisu golem kapital, ali kako prihvatiti da su važniji od napretka zajednice?


– Ja od svoje politike i vizije ne odustajem. Manipulacija neće proći. Pula je jedan od najzelenijih gradova u Europi. Ja prvi ne dam da se dira naš Lungo mare, da se grade kafići po šumi, betonizira obala, ali isto tako ne dam niti da me se stavlja u kontekst krupnog kapitala i javno laže o mojoj povezanosti s tim ljudima, što je učinila donedavna predsjednica Gradskog vijeća Dušica Radojčić. Napredak zajednice je broj jedan, apsolutni prioritet. Napredak se ne stvara samo infrastrukturom, nego mnogo više – govorenjem istine.


Slijepa ulica


Kako naprosto proizvesti situaciju u kojoj će se permanentna destrukcija okrenuti u odgovornost i rad za opće dobro. Ne bi li primjerice bilo logično da se nakon okončanja izbornog procesa, svi članovi gradske vlasti okrenu u istom smjeru – rada za dobrobit društva na čijem se čelu nalaze?


– Svaka destrukcija u početku izgleda dobro, a onda se vrati jače od bumeranga. Kad sam rekao da će Možemo! politički platiti, još u prosincu, nisam govorio bezveze, a mnogi su se čudili. Oni sada ne žele nove izbore, a dobili su potporu u IDS-u. Zar nije to čudno i zanimljivo? I uza sve to i dociraju i uvjetuju. To je destrukcija koja dovodi kako smo i rekli do slijepe ulice i ogromnog zida. Ja želim Pulu na moru, na rivi, želim dobro gradu. To je razlika.


Osim vas, na velike je probleme naišao sada već bivši gradonačelnik Splita, ugledni znanstvenik Ivica Puljak?


– Kolega Puljak pokazao je rijetko viđenu hrabrost i na tome mu čestitam. Sad ćemo vidjeti što će Split reći. Split koji ja poznajem voli hrabre ljude. Nadam se da je takav i dalje, da će opet honorirati hrabre i iskrene.


S Puljkom ste počeli graditi platformu koja je mogla uroditi istinskim formiranjem zanimljivog trećeg puta na nacionalnoj razini. Po prilici nečeg što je definiralo rani Most?


– Svi su se naši razgovori, susreti i skupovi u kojima smo participirali uvijek odnosili na razgovore i pronalaženje modela što donose bolje sutra građanima i gradovima koje vodimo. Razgovarali smo uvijek kako graditi naša mjesta tako da budu bolja za život. Treći put koji spominjete je još jako daleko, nismo se takvim nečim bavili. Jako je puno posla na mjestima do kojih smo došli na izborima da bismo se stigli baviti nacionalnim političkim platformama.


Kako dalje, imate li osjećaj da vas stanovnici Pule nakon ovih potresa još snažnije podržavaju ili se i kod njih javlja »zamor materijala«? Je li naprosto Pula od lanjskog lipanjskog zanosa došla do proljetnog umora, do ovogodišnje travanjske rezignacije?


– Puležanke i Puležani sve znaju i sve jako dobro vide. Ja to osjetim na svakom koraku, u svakom susretu jer dane i dane provodim s njima. Uvijek s njima i njima na rspolaganju. Ne bježim ni od kakvih susreta i uvijek sam spreman pružiti odgovor. Vjerujem da će novi izbori, dođe li do njih jer ih neki uporno zazivaju, donijeti sigurost u radu i realizaciju projekata koji će promijeniti Pulu nabolje. Da će ustabiliti procese koji su prepoznati na proteklim izborima. Ne, izbora se ni najmanje ne bojim, ja se građana ne bojim. Sve je u tom našem odnosu potpuno jasno. Vjerujem da su promjene koje smo pokrenuli nezaustavljive. Koliko se god neki trudili – zaustaviti ih.


Sloboda je pojam koji se mora najslobodnije tumačiti


Slobodni mediji su jedan od najvažnijih stupova demokracije. Ili bi barem to trebali biti? Ne čini li vam se da su i oni došli u zonu potrošenosti, da i oni traže famozni »Koradov ključ« kako bi pronašli izlaz iz današnje situacije?


– Najvažnije je da postoje medijske slobode, one su nenadomjestive. Sad, kako će tko u medijskom procesu to provoditi – na njima je. Sloboda je uostalom pojam koji se mora – najslobodnije tumačiti.