Ča mu god delali, lijepo je biti prvom personom Pule, njezinim gradonačelnikom. Grad je u ovim kasnoproljetnim danima sav u cvatu. Od oleandara koji obogaćuju razdjelnicu prometnih pravaca na pulskoj zaobilaznici, preko mirisnih grmova lavande, sve do iznimne gužve koju čine rijeke turista u središtu grada. Glavni pravci njihova kretanja, uz bezbrojne selfije na idealnim pozicijama u okolici Arene, kreću se od Giardina preko Uice Sergijevaca do Foruma na kojem se u vrijeme našeg posjeta održavao sajam antike.

Pula je turistima silno privlačna i zbog činjenice da nije izgubila cjenovni kompas kao što to ljeti redovito čini većina mjesta na zapadnoistarskoj niski turističkih vedeta. Brojne su i učeničke ekskurzije koje ispred prodajnih suvenirnica na Korzu čine velike redove. Posebno tamo gdje se prodaju jedni od najpovoljnijih magneta na Mediteranu: uspomenu na Pulu može se dobiti za samo euro.

Snažni stavovi

Znamo, može čudno djelovati ovakav uvod kad se zna da su nedavno na pulsku gradsku palaču letjeli »Molotovljevi kokteli« ili kad se vidi čuđenje medijskih djelatnika zbog prijedloga za novčanom nagodbom upućenu od strane pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića novinaru Vedranu Strukaru što su neki od političara definirali kao »napad na slobodu medija«, ali i u takvim situacijama, dojam je, Zoričić ostaje miran. O polovini njegova mandata na mjestu gradonačelnika Pule razgovarali smo na Forumu, konkretno na terasi kultne Galerije Cvajner.

– Tko me bolje prati, ne čudi se, jer uvijek postupam maksimalno otvoreno, kako vjerujem da je ispravno i odlučno jer ne smijete biti na čelu Pule, a da nemate jasan stav o pravcu kojim želite vlastiti grad dovesti do pozitivnih promjena. Zgrožen sam svakim nasiljem i uvijek ću na takve devijacije reagirati s jasnom porukom, ali jednako tako reagirat ću jedinim zakonom ispravnim putem i kad se svjesno iznose laži s ciljem da me se difamira. Jesam, pokrenuo sam pravni proces, koji se može i odmah završiti, ako dotični prizna pogrešku i ispriča se. Kao javni djelatnici moramo biti spremni trpjeti kritiku, gubitak privatnosti, političke napade, ali laži pogotovo koje nemaju veze s mojim poslom gradonačelnika, već se odnose na moj život prije politike, ne mogu dozvoliti. Moji stavovi su snažni i nemam problem s tim da se pojedinci s njima ne slažu, ali govoriti da mrzim Srbe ili da sam postavljao križeve po učionicama, pa znate li što to radi meni osobno i mojoj obitelji? Moramo biti spremni odgovarati za izgovorenu riječ, u protivnom će svatko moći sa svakim brisati pod. Bez obzira o kome se radilo, političarima ili novinarima. Nitko nema pravo na nekažnjeno širenje laži i uvreda, rezolutan je Zoričić.

Krećemo li od kraja prvog poluvremena njegovog mandata, dolazimo i do famozne »zabrane turbofolka«. Ona je uostalom dovela do sudskog spora Zoričić-Strukar. I tu se prosipalo nemalo žuči i kristaliziranja stava kako je većina protiv bilo kakvih zabrana. Poprilično neiskreno znamo li da baš nitko i nikada nije ustao protiv 99 posto hrvatskih elektroničkih medija koji također u svojim programskim načelima imaju zabranu »puštanja« takve glazbe.

– Pa rekao sam vam: imam svoj smjer, svoje želje, svoju viziju Pule. Kad ste tako posloženi nikad nemate strahova od posljedica do kojih može dovesti neka odluka, mene kao gradonačelnika. Ma gledajte, nemojmo se lagati, isto bi mi se od istih ljudi dogodilo i da sam dozvolio taj nesretni turbofolk koncert. Isti ti koji su se »zgražali« što gradonačelnik, do njegovog mandata uvijek slobodoumne, otvorene i tolerantne Pule zabranjuje najam gradskog prostora turbofolku, ma koliko se oni s njime ne slagali, jednako bi reagirali da sam – dozvolio koncert na gradskoj površini. Znate što bi onda pisali: do pojave aktualnog gradonačelnika Pula je uvijek bila alternativni, rockerski i punkerski grad koji je on, dopuštanjem turbofolka, totalno »poseljačio«. Moja je vizija, od koje neću odustati, kulturna, napredna, privlačna Pula. Grad koji u umjetničkom smislu želim učiniti hrvatskom Veronom. Prijestolnicom koja će u svojoj Areni ugošćavati najznačajnija glazbena imena svijeta, neovisno koji glazbeni predznak stajao ispred njih. U sklopu takvog razmišljanja je i izgradnja ili uređenje nekoliko hotela do razine 4+ zvjezdica što će i u tom, turističkom smislu u velikoj mjeri profilirati grad. Pa zar mislite da me na jednom tako važnom putu mogu zaustaviti podbadanja, omalovažavanja, djetinjasta ismijavanja i slični postupci nekolicine frustiranih ljudi? Nikada i nikako. Ali jednako tako mene štite isključivo podrška građana i zakoni ove države. Nemam ni veliku partiju, ni bogate sponzore, lobije ni svoje medije. Tko god me napada istinom nema se čega bojati, oni koji lažu, sretno im bilo…, poručuje Zoričić.

Pucnjevi u prazno

Ono što mu također ide u veliki plus prvog dijela mandata je otvorenost i spremnost izlaganja neposrednom kontaktu, razgovoru praktično sa svim građanima Pule koji osjećaju potrebu obratiti mu se. Njegov projekt susreta s građanima u mjesnim odborima ne samo da je model komunikacije za kojim čezne nemali broj građana, to je ujedno i maksimalno davanje legitimiteta i značaja prvoj razini organizacije društva što svakako mjesni odbori i jesu.

– Prvi među jednakima i uvijek na raspolaganju građanima. Gradonačelnik nema radno vrijeme. Istina, zbog toga pati moja obitelj, ali me na takvom putu i maksimalno podržava. Kad govorimo o mojim posjetima mjesnim odborima, boljeg i neposrednijeg kontakta nema. To je ujedno način da o nizu problema, najčešće komunalne prirode, najlakše saznam, kao da ih na takav način i riješim. Svi imaju pravo sve pitati. A ja im na sve odgovaram. Puno slušam, puno se informacija dobije direktno od građana, ne znam nekad ni odgovor na svako pitanje, pa odgovorim čim saznam, ali vjerujte, uistinu je zadovoljstvo družiti se s ljudima na takav način. Onda vidite i shvatite da su politički predznaci prije svega rezervirani za političare koji vjeruju da na takav način drže kompaktnim svoje biračko tijelo. A život je, kad dođete u mjesne odbore to i shvatite, negdje sasvim drugdje, poručuje Zoričić.

Ipak, koliko se trudili odmaknuti od »politike«, nemoguće je voditi razgovor s prvim čovjekom jednog od deset najvećih hrvatskih gradova bez te domene ljudskih aktivnosti. Osvrnemo li se na prvu političku četvrtinu mandata Filipa Zoričića, pucalo se iz svih oružja.

– Pucalo se, a vidite gdje su oni koji su tada pucali, a gdje samo mi koji želimo samo jedno – napredak Pule. Da, zadnji od napada na mene s konstatacijom da nisam ništa učinio dolazi od saborskog zastupnika Marina Lerotića. Političara koji i sam tvrdi da ga je »stvorio IDS«, da bi sada svom »stvoritelju« – okrenuo leđa i postao nezavisnim zastupnikom. Baš časno! Umjesto da se politici IDS-a suprotstavi kad je uočio kako se ide u krivom smjeru, umjesto da je sebe, kad ga je već IDS stvorio, ponudio kao osobu koja će provesti renesansu nekad najznačajnije istarske stranke, on se lijepo – izmaknuo. Vidite, ja »nisam učinio ništa« iako je u Pulu u ove dvije godine ušlo europskog novca u visini našeg godišnjeg proračuna. »Nisam učinio ništa« iako za nekoliko dana krećemo u preoblikovanje Rive i brojnih drugih dijelova grada što ide u red najvećih infrastrukturnih promjena Pule zadnjih desetljeća, dok je Lerotić s napuštanjem stranke koja ga je oblikovala potvrdio ono što je bjelodano bilo davno prije: IDS se raspao, jer je koristoljublje bilo njegovo jedino vezivo tkivo već dugi niz godina. Drugim riječima Lerotić je otišao kad od IDS-a više nije imao koristi, naglašava Zoričić.

Važnije od politike

Politička je istina i to da Zoričić nema većinu u Gradskom vijeću, ali da unatoč tome sve funkcionira. Na samim počecima nije tako djelovalo, procesi koje je u najvećoj mjeri poticao Možemo!, danas su daleka prošlost. Čisto politički, Zoričić uspješno odbija napade s koje god strane dolazili. Na neki način kao da je zahvaljujući brojnim destabilizacijama u najvećoj mjeri stabilizirao vlastitu poziciju.

– Pula je u specifičnoj situaciji, ali ponašamo se odgovorno i osobne motive je većina vijećnika za sada stavila po strani što je veliki korak. Moje je viđenje politike, ponavljam još jednom, civilizirani dijalog, razumijevanje, uvažavanje dobrih prijedloga neovisno o tome s koje strane političkog spektra dolazili. Nikad neću odbiti dobru ideju ili zapažanje iako dolazi iz meni »suprotnog« tabora. Nema političkih neistomišljenika kad je riječ o dobrom prijedlogu za – Pulu. Izbori su nadmetanje političkih stavova i ideja, postizborno vrijeme mora na prvo mjesto staviti sinergiju dobrih procesa koji će unaprijediti kvalitetu života ljudi u Puli. Ponavljam, krećemo u jako velike infrastrukturne radove do kojih ne bi došlo da nije naše dobre suradnje s Vladom. Zar da zbog »političkih razlika« okrećemo glavu od povezivanja s Vladom? Ne, nikada ako s te strane dolazi razumijevanje za kvalitetne promjene u gradu, jasan je Zoričić.

Valelunga i Muzil

Koliko god »skidali kapu« na skoro stotinu milijuna eura što su iz EU-a stigli u Pulu, ne možemo ne primijetiti kako se Valelunga, inače središnja točka rađanja nove Pule – u svakom, od proizvodnje do demografije, smislu – nije pomakla s mrtve točke. Tamo je sve onako kako je bilo kad se to područje demilitariziralo. Situacija je još i gora, jer za Valelungu postoje jasni planovi, s Muzilom. Teritorijem nevelika Pula zbog ta dva područja gubi skoro trećinu prostora. Muzil bi morao konačno krenuti u željenom smjeru, postati područjem otvorenim građanima, ali i komercijalnim sadržajima.

– Tu smo bez pomoći države, od oslobađanja područja, do pomoći u investicijskim zamasima, nemoćni. Ali, koliko god ne bilo vidljivim, Valeunga se itekako kreće u dobrom smjeru. Muzil ne, on je takav kakvim ga vidite. Žao mi je zbog toga, no uvjerenja sam da onda kad se Valelunga pokrene s mrtve točke, raste nada da će se to dogoditi i s Muzilom. Da, kako ste i rekli, a tu su i NP Brijuni, velikim dijelom našeg teritorija zbog niza poznatih činjenica, ne gospodarimo kako kako bismo trebali. Ne tražim izgovor, no ako je neko područje još uvijek od strateškog državnog interesa, mi smo u tome kao Grad – nemoćni, zaključuje Zoričić.

Strast i nemoć

Nogomet. Čista strast za onog koji je usisan u njegove ralje. Kad je Zoričić u pitanju, da, i za njega je nogomet strast. Ponekad i nemoć. Posebno u situacijama koje govore kako gradonačelnik Pule nije navijač Istre.

– Jako sam ponosan i jako mi je drago kako je Istra ove godine igrala. Pokazivala je u pojedinim periodima kako treba igrati klub koji istinski uživa u igranju nogometa. Žao mi je što Istra nije na kraju dohvatila Europu. Uza sve ono što pripremamo u Areni, bio bi to još jedan, ili ovisno o rezultatu više njih, spektakla u Puli. I inače želim da Pula bude sportski grad u europskom smislu, da svojim kvalitetama bude zamijećena na najznačajnijim sportskim priredbama. Uostalom imamo niz odličnih sportaša i uistinu nije njihova krivnja što dolaze iz medijski manje praćenih sportova. Ponavljam, Pula je zrela za prvoligaške nastupe većine klubova iz »loptačkih sportova« mada tome danas nije tako. Zbog toga me uspjeh NK Istre još više veseli, pokazuje da se i u najzahtjevnijim sportovima pulski natjecatelji mogu nadmetati na najjačoj nacionalnoj pozornici, ističe Zoričić.

Slušamo ga pozorno, no opet nam dolaze u misli sporovi oko izgradnje kampa NK Istre. Teško da se može ostvariti daljnji napredak, dolazak do te toliko željene Europe, bez modernog kampa. K tome, najavljivalo se da se, istina samo treningom, Istra seli iz Pule.

– Ne čujem više te priče o odlasku Istre u Bale. Jedno se vrijeme stjecao utisak da radovi samo što nisu počeli, danas pak – tišina. A kad je Grad Pula u pitanju, mi i dalje imamo svoj udio u Istri, ulažemo u njihovu školu nogometa, baš kao što krećemo u izgradnju terena na Marsovu polju. Pa je li to onda izgradnja kampa, mjesta gdje će djeca stasati u sportaše, na kraju i profesionalne nogometaše? Po mom mišljenju jeste. Što se događa u Balama, to ipak ne bi trebala biti moja briga.