Zeleni val

Europski Zeleni trijumfirali, hrvatske birači odbacili: 'Očito nisu shvatili naše poruke'

Bojana Mrvoš Pavić

foto: REUTERS

foto: REUTERS

​Biračima mlađima od 30 godina, a takvih je u državama-članicama između 20 i 25 posto, ta upozorenja, jer svijet (na) njima ostaje, sigurno nisu promakla, zabrinuti su, i žele radikalne promjene u gospodarstvu koje će rezultirati čišćom industrijom i prometom, energetskim uštedama.



ZAGREB – Osvojivši deset posto mjesta u Europskom parlamentu, odnosno 19 zastupničkih stolica više nego što su imale dosad, »zelene« stranke su na EU izborima doživjele svoj veliki uzlet, i centar će, bilo desni ili lijevi, u idućem petogodišnjem razdoblju Parlamenta s njima morati itekako surađivati, jednako tako i s liberalima. Što je toliko više birača nego 2014. godine ponukalo da svoj glas daju »zelenim« strankama, i hoćemo li i mi u Hrvatskoj te kad, na tu »zelenu« granu?


Velik komad posla je, bez sumnje, odradila Greta Thunberg, 16-godišnja Šveđanka koja mlade već dugo diže na noge protiv establišmenta u Europi, nedovoljno aktivnog u borbi protiv klimatskih promjena. Ove je godine, procjene su, na izbore izaći moglo 28 milijuna mladih koji su imali priliku prvi put glasati za Europski parlament. Riječ je o mladima u dobi između 18 i 22 godine, koji su »zelenima«, pogotovo nakon velikog Gretinog prosvjeda širom Europe, mogli dati, i vjerojatno su mnogi od njih i dali, svoj glas. ​Poticaj tome svakako su bila u posljednje vrijeme učestala upozorenja stručnjaka o svijetu koji nepovratno tone u katastrofu.


​Mladima dosta


​Biračima mlađima od 30 godina, a takvih je u državama-članicama između 20 i 25 posto, ta upozorenja, jer svijet (na) njima ostaje, sigurno nisu promakla, zabrinuti su, i žele radikalne promjene u gospodarstvu koje će rezultirati čišćom industrijom i prometom, energetskim uštedama. Treće, činjenica je da biračko tijelo »zelene« više ne smatra »čudacima« i »radikalima« kao nekad, jer one unatrag više godina nude socijalne i ekonomske programe čiji je cilj provesti energetsku i gospodarsku tranziciju ka čišćem okolišu, bez posljedica kao što je gubitak radnih mjesta. Na kraju, i vjerojatno najvažnije, »zeleni« su na ovim izborima broj mjesta u Europskom parlamentu povećali s 51, na 70 (od ukupno 751) zahvaljujući biračima kojima je, u matičnim državama, dosta establišmenta na centru, lijevom ili desnom. Žele promjene, zbog čega su uzletjeli i liberali, jednako tako i radikalno desne stranke.




U čak 12 država, uglavnom zapadnih, »zeleni« su na ovim izborima jako dobro prošli, dok su u nekim istočnim zemljama, uključujući Hrvatsku, i ono malo zastupnika od 2014. naovamo, izgubili.


– Mađarska je izgubila »zelene« predstavnike, Slovenija isto, dogodila se evidentna podjela na istok i zapad, jer su zelene stranke u istočnom dijelu EU-a dobile između jedan, do najviše jedan i pol posto glasova. Ovdašnje društvo očito nema dovoljno informacija da bi shvatilo naše poruke, napominje Davor Škrlec, jedini »zeleni« europarlamentarac iz Hrvatske u dosadašnjem sazivu, koji se vraća kući. Škrlec je 2012. bio pomoćnik Mirele Holy u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, da bi prije pet godina u Europarlament ušao na listi Holynog ORaH-a, budući da mu je ona ustupila svoj mandat. Nakon kraha te stranke nastavio je kao nezavisni zastupnik parlamentarnog kluba Zelenih/Europskog slobodnog saveza. Na ovim se izborima nije kandidirao, vratit će se, kaže, na mjesto redovitog profesora Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu i raditi, najavljuje, prije svega na edukaciji javnosti.


Na pitanje kako je moguće da su »zeleni« iz istočnih zemalja bolje prošli na izborima 2014. nego sada, Škrlec odgovara kako je tada bila riječ o protestu birača protiv socijaldemokrata, a ovaj put su ti protestni glasovi išli radikalnijoj desnici, i drugima koji su ponudili »svemoguća« rješenja.


​»Zeleni« zapad


​Većina »zelenih« iz istočnog bloka sad je ispala, a u klub zastupnika Zelenih/ESS-a su došli neki novi, pa tako i iz zemalja koje ih prije nisu imale, primjerice Portugala, još više iz Velike Britanije, i drugih. U zapadnim su državama, ističe Škrlec, zelene stranke definitivno uspjele mlade motivirati da izađu na izbore, najviše na valu Gretinih prosvjeda.


U Njemačkoj su s 20,5 posto glasova osvojile drugo mjesto, porazivši SPD, u Finskoj su sa 16 posto ostvarile najbolji rezultat ikad, također preuzevši drugo mjesto od socijaldemokrata. Na drugo su mjesto došli i irski »zeleni«, kao i u Nizozemskoj i Austriji udvostručivši broj glasova u odnosu na prošle izbore, na treće su se probili u Francuskoj, Litvi, Luksemburgu (čak 19 posto glasova), a jednako tako i u Rumunjskoj, u kojoj je Savez A 2020, koji se bavi okolišnim pitanjima i antikorupcijom, dobio više od 20 posto glasova birača. »Zeleni« su četvrto mjesto osvojili u Austriji, Danskoj, Švedskoj, u Portugalu su pobrali gotovo sedam posto, u Velikoj Britaniji 12 posto, odnosno sedam stolica u Parlamentu, pretekavši konzervativce. U Hrvatskoj, zbroje li se svi »zeleni« programi različitih stranaka, imaju jedva 2,5 posto glasova.


– Ne želim zvučiti zločesto, ali je činjenica da će naši građani »zelene« birati onda kad im voda doslovno dođe do grla, odnosno kad prvi red do mora postanu kvartovi za koje je to sad nemoguće i zamisliti. I dakako, kad se i mi »zeleni« ovdje bolje organiziramo, kaže čelnik ORaH-a Zorislav Antun Petrović. U svakom je industrijskom, odnosno postindustrijskom društvu, napominje, pet do deset posto »zelenih« birača, pa tako i u Hrvatskoj.


No istraživanja Europske zelene stranke, čiji je član i ORaH, pokazuju da je najveći problem te birače uvjeriti da uopće izađu na izbore.


– Često su rezervirani, ne vjeruju da njihova opcija može osvojiti dovoljan broj glasova za osvajanje mandata. Onog trenutka kad se »zeleni« i kod nas bolje organiziraju, rezultat neće izostati, smatra Petrović. Nažalost, dodaje, kod nas se, unatoč globalnom zatopljenju koje uzima danak, glas »zelenima« i dalje smatra bačenim glasom. Potvrđuje mišljenje Davora Škrleca, prema kojem je jako dobar rezultat ORaH-a 2014. bio rezultat »pobunjeničkih« glasova, koji bi inače išli ljevici.


Na pitanje zbog čega su »Gretini« Šveđani ovaj put dali manje glasova »zelenima« nego prije pet godina (11 posto naspram 15 tada), Petrović napominje kako se tradicionalno njihova, tema »zelenih«, u Švedskoj pretvorila u opću temu, za koju su svi ljudi životno zainteresirani. Veliki požari prošloga ljeta, uzrokovani nezapamćenim vrućinama, nanijeli su velike štete, pa tako i u poljoprivredi te u predizbornoj kampanji nije bilo stranke koja koja klimatska pitanja, pa dijelom i zbog apela Grete Thunberg, u Švedskoj nije spominjala. Svaka njihova stranka, kaže Petrović, ima nekoga tko se bavi klimatskim promjenama.


Djela, ne samo riječi


U Europi, zaključuje Petrović, velika većina građana, posebno mladih, smatra da na ljevici nema snage koju trebaju poduprijeti, i ti su glasovi, slaže se i Škrlec, otišli zelenim strankama.


– Velike stranke centra sve se više promatra kao servise korporacija, pa su glasovi progresivnih birača završili kod »zelenih«. Drugi su razlog klimatske promjene, kod nas očito još nedovoljno primijećene. Na pitanje koliko je ekološki osviještenih političara i u ostalim pobjedničkim strankama koje će činiti Europski parlament, Škrlec odgovara kako je točno da gotovo svaka od njih, kao i do sada, nudi neke promjene, no najčešće samo deklarativno.


– Nije dovoljno samo govoriti o klimatskim promjenama, a ništa pritom i ne činiti. U Njemačkoj »zeleni« participiraju na lokalnim razinama pa građani dobro razumiju, jer vide njihovu politiku na djelu. Dvadeset posto glasova u Njemačkoj nije mrtvo slovo na papiru nego činjenica da se ljudima objasnilo kako realizirati energetsku tranziciju, a da pogođeni ne budu oni koji žive, primjerice, od ugljena, odnosno koje ugljen zapošljava. Tradicionalne stranke centra, ističe Škrlec, jesu »zelenije« nego prije, ali samo na riječima, ne i djelima.


– I sam sam se u ovih pet godina u Parlamentu uvjerio u to. Te su, mainstream stranke bile, primjerice, za Pariški sporazum o smanjenju globalnog zatopljenja, no kad je trebalo ići na konkretne mjere, koje znače promjene u gospodarstvu – čitaj u tvrtkama koje ih financijski podupiru – dizala se »ručna«. Ne mogu električni mopedi u gradovima poboljšati situaciju, to je kap u moru, potrebne su puno veće promjene, zaključuje.