Sadašnje hrvatsko zakonodavstvo propisuje da agencijski radnik treba imati jednaku plaću kao i radnik kod poslodavca koji ga koristi, ali u praksi nije tako
ZAGREB Sve su članice Europske unije uglavnom ispravno provele i primijenile Direktivu o radu putem agencija za privremeno zapošljavanje, ali je analiza Europske komisije pokazala kako još nije ispunjen dvostrani cilj tog propisa.
Kako se u tom dokumentu navodi, opseg primjene određenih izuzetaka od načela jednakog postupanja prema agencijskim radnicima u nekim slučajevima dovodi do situacije da odredbe direktive nemaju stvarni učinak na poboljšanje zaštite agencijskih radnika.
Manje od ostalih
Koji su stvarni učinci direktive na agencijske radnike tek će se vidjeti u narednim godinama jer još nema dovoljno prakse koja bi mogla potaknuti izmjenu propisa. Naime, direktivu je u nacionalna zakonodavstva trebalo ugraditi do prosinca 2011. godine, no u nekim slučajevima to je učinjeno tek u proljeće prošle godine. Hrvatska je, primjerice, kod prošlogodišnjih izmjena Zakona o radu provela dodatna usklađivanja zakona u dijelu koji se odnosu na agencijski rad.
Aktualnim zakonskim izmjenama rad agencija dodatno se liberalizira pa se planira uvesti i izuzetak od primjene jednakih načela. Sadašnje zakonodavstvo propisuje da agencijski, odnosno ustupljeni radnik treba imati jednaku plaću kao i radnik kod poslodavca koji ga koristi.
U vremenu kada agencijski radnik nije ustupljen agencija mu isplaćuje naknadu u visini prosjeka tri zadnje plaće. No, u praksi se na agencijske radnike u Hrvatskoj nerijetko nije primjenjivalo načelo jednakog postupanja, što bi se trebalo legalizirati s predloženim zakonskim izmjenama.
Pa će agencijski radnik, ukoliko je pokriven kolektivnim ugovorom agencije, moći raditi i za daleko manje novca od radnika u poduzeću u kojem je ustupljen. A za vrijeme dok nije ustupljen, kako je predloženo zakonskim izmjenama može računati najviše na minimalac. Sve je to u skladu s izuzecima od primjene jednakog načela.
Udio agencijskih radnika u radnoj snazi Europe je na razini 1,6 posto, a ta je skupina radnika rastuća. Prema procjenama, udio agencijski radnika u domaćoj radnoj snazi kreće se oko 0,6 posto. Kako posluju agencije, kako plaćaju radnike, koliko je doista agencijskih radnika u Hrvatskoj trebalo bi se znati uskoro jer resorno ministarstvo rada prikuplja sve te podatke. Pritom se u analizu rada agencija za privremeno zapošljavanje, koje na našem tržištu djeluju već desetljeće, krenulo nakon što su predložene najnovije zakonodavne izmjene.
Hrvatsko zakonodavstvo otvara i mogućnost da se agencijski rad dodatno ograniči kolektivnim ugovorima. No, za sada takva ograničenja kolektivnim ugovorima nisu propisana. Takvu mogućnost zabrane agencijskog rada, primjerice, ima i Slovenija.
Različita ograničenja
Prema izvješću Komisije o primjeni direktive o agencijskom radu, jedno od najčećih nacionalnih ograničenja jest zabrana korištenja agencijskih radnika kao zamjene za radnike kod korisnika kod kojeg se provodi štrajk. Takvu zabranu, primjerice, ima Hrvatska, ali i Austrija, Belgija, Bugarska, Francuska, Grčka, Mađarska, Italija, Poljska, Slovenija te Španjolska.
Navode se i sektorska ograničenja. Tako se u Hrvatskoj, Belgiji, Francuskoj, Portugalu, Španjolskoj, Poljskoj i Sloveniji agencijski radnik ne smije koristi na radnim mjestima koja su opasna za zdravlje i sigurnost. Belgija, Grčka i Španjolska imaju ograničenja u zapošljavanju agencijskih radnika u javnom sektoru, dok Njemačka, Grčka i Belgija propisuju ograničenja i za građevinarstvo.
Posebna ograničenja broja ili udjela agencijskih radnika kod korisnika propisuju, primjerice, Austrija, Italija i Nizozemska. Kod nas takvog ograničenja nema. No, zabranu korištenja agencijskog rada tijekom određenog razdoblja kao zamjene za radnike otpuštene zbog poslovnih razloga osim Hrvatske imaju i Francuska, Grčka, Italija, Poljska, Slovenija i Španjolska.
Dio zemalja Unije strikno propisuje situacije u kojima je dopušteno koristiti iznajmljene radnike. Takva je situacija u Belgiji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu i Rumunjskoj.
Agencijski rad, sudeći prema izvješću Komisije, ne poznaje Cipar koji je direktivu ugradio u zakonodavstvo, ali u toj zemlji agencije za privremeno zapošljavanje ne djeluju ili nisu djelovale u vrijeme kada je izvješće pripremano. Francuska, Luksemburg i Poljska tri su zemlje koje koje nacionalno zakonodavstvo nisu usklađivale s direktivom navodeći kako je njihovo zakonodavstvo od ranije u skladu s njom.
