Skuplji kapital

Era jeftinog novca bliži se kraju. Dogodit će nam se da će kamate u eurozoni porasti taman kad mi uđemo u nju

Aneli Dragojević Mijatović

Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

Naše je tržište i sada po svemu ionako već snažno vezano na euro i financijska kretanja eurozone pa ćemo posljedice monetarne politike velikih središnjih banaka uvijek osjetiti



RIJEKA – Iako su nas monetarne vlasti tješile da je rastuća inflacija prolaznog i privremenog karaktera, njene stope zadaju sve više glavobolje, kako potrošačima, tako i čelnicima središnjih banaka koji ni sami ne znaju bi li potrošače zaštitili od rasta cijena, pa konačno počeli povećavati kamatne stope, ili bi još održavali potaknute stope rasta gospodarstva, ignorirajući neugodna poskupljenja. No, izgleda da će led probiti američki Fed koji je nakon dvodnevnog zasjedanja objavio da uskoro slijedi zaoštravanje monetarne politike, i to agresivnije nego što se na tržištu očekivalo. U SAD-u je, naime, inflacija dosegnula 7 posto, najviše u zadnjih 40 godina. Očito je procijenjeno da zaista više ništa osim dizanja kamata neće moći zaustaviti njezin rast prema dvoznamenkastim razinama.


– Budući da je inflacija znatno iznad 2 posto, a tržište rada snažno, uskoro će trebati povećati ključne kamatne stope, stoji u priopćenju Feda. Nakon ove objave snažno su reagirala tržišta kapitala. Cijene dionica pale su na Wall Streetu, a potom i na tržištima u Aziji i Europi jer je ulagače iznenadio agresivniji nego što se očekivalo plan središnje banke o zaoštravanju monetarne politike. Rast ključnih kamatnjaka povlači, naime, rast svih ostalih kamatnih stopa, međubankarskih, te onih za krajnje potrošače, kamate na štednju i kredite, ali i na obveznice.


Novac postaje skuplji i oskudniji, čime se pokušava utjecati na smirivanje rasta cijena, a dionice manje atraktivne. Više kamate privlače kapital, pa signaliziranje njihovog rasta ide u prilog jačanju domaće valute, u ovom slučaju dolara, koji je jučer ojačao prema košarici valuta, dok su cijene nafte pale. Predsjednik Feda Jerome Powell upozorio je na to da je inflacija znatno iznad zacrtanih razina, a da poremećaji u nabavnim lancima traju dulje nego što se očekivalo. To znači da bi cijene mogle i dalje rasti, a inflacijski pritisci dodatno ojačati. Iako Fed nije naveo kad će točno povećati kamate, očekuje se da će to biti u ožujku. Tada bi središnja banka mogla okončati program kupnje obveznica, a potom početi i smanjivati svoje bilance.


ECB još čeka




Kad Fed jednom krene sa zatezanjem monetarne politike, a očekuje se, dakle, da će to biti u ožujku, krenut će, s određenim odmakom vjerojatno, i Europska središnja banka. No, čelnica ECB-a Christine Lagarde za sada se od tog scenarija ogradila, odnosno kaže da bi prebrzo dizanje kamata naštetilo rastu. Ona još uvijek vjeruje u to da će se inflacija smanjiti, a nedavno je dodala i da ECB ne treba poduzimati poteze tako odvažno kao Fed zbog drukčije gospodarske situacije. U slučaju eurozone, kad je u pitanju rast kamata, analitičari govore o 2023., pa i kasnije. Učinak na poskupljenje kredita mogao bi se onda osjetiti još i s dodatnim pomakom. No, nastavi li inflacija ipak pritiskati eurozonu, u kojoj je u prosincu bila na oko 5 posto godišnje (u Hrvatskoj 5,5 posto), sve je moguće. Ako ECB s podizanjem ključnih kamata za Fedom »zakasni« i godinu dana, taman bi mogao stope početi dizati negdje po ulasku Hrvatske u eurozonu, početkom 2023., pa će hrvatski građani još i brže osjetiti njezin »stisak«. Pritom je jedna priča sama konverzija kredita koja ima svoje zakonitosti i nikoga neće oštetiti.


Krediti u kunama s fiksnim kamatama ostat će isti, a krediti s varijabilnim kamatama gdje je u bazi kunski NRS, imat će, po konverziji, ili iste ili čak manje kamate za krajnje korisnike. Ta pravila konverzije, detaljno pojašnjena u Nacrtu Zakona o euru, ne treba naravno miješati s općim trendom kamata na tržištu: posve je drugo pitanje kako će se kamatne stope kretati kasnije. Pritom očito slijedi razdoblje njihova rasta, i to nema nikakve veze s našim ulaskom u eurozonu. Tržišni trendovi prenose se na naše malo i otvoreno tržište postali mi njena članica ili ne (a ovdje će se možda baš »poklopiti«). No, dok smo formalno »izvan«, taj prijenos ide malo sporije. Kad i formalno budemo u eurozoni, vjerojatno ćemo sve osjetiti brže, pa onda i ove buduće kamatne trendove. S druge strane, vjeruje se da će nam samim ulaskom u eurozonu pasti premija za rizik kao državi, a onda i svim sektorima, pa bi onda fiksni dio marže unutar promjenjivih stopa trebao biti manji.


Dakle, kamate bi nam mogle početi rasti baš negdje po ulasku u eurozonu, ali to neće imati s tim nikakve veze: rasle bi svejedno. Naše je tržište i sada po svemu ionako već snažno vezano na euro i financijska kretanja eurozone pa ćemo posljedice monetarne politike velikih središnjih banaka uvijek osjetiti. Pitanje je samo hoće li, ako u tom trenutku već budemo u eurozoni, biti jači efekt bržeg prijenosa rasta kamata ili pak svojevrsna njegova kompenzacija uslijed smanjenja rizika zemlje, baš zbog tog ulaska u eurozonu.


Skuplje zaduživanje


Kako bilo, era jeftinog novca je pri kraju nakon godina ekspanzivne monetarne, ali i fiskalne politike. Svatko tko ima kredit s varijabilnom stopom, ili ga tek diže, treba o tome misliti. Na to je uostalom upozorio i HNB. Tim više što se, recimo za Fed, očekuje da će sukcesivni rast ključnih kamata ići i agresivnije nego što se mislilo. Primjerice, analitičari procjenjuju da bi već u ožujku mogao povećati ključne kamate za 0,25 postotnih bodova, a potom još u dva ili tri navrata do kraja godine, kad bi kamate mogle iznositi 1 posto. To je primjer kako bi ove sada nulte, pa čak i negativne kamate, kad jednom krenu uzlazno, dosta brzo mogle prebacivati u pozitivni teritorij. A to znači i skuplje rate kredita, veća financijska opterećenja za sve sektore. Državne obveznice, primjerice, već bilježe povećane prinose. S obzirom na to da su posljednji pokazatelji upućivali da je omikron ipak opet usporio gospodarstvo, neki su analitičari mislili da će možda to Fed navesti da bude manje agresivan u stezanju, pa čak od njega zasad i odustati. No, to se nije desilo. Inflacija je u SAD-u očito prepoznata kao veća prijetnja. Što se pandemije tiče, ionako je sve više naznaka da ona polako prelazi u endemiju. Stoga su sve prisutniji stavovi da daljnje tiskanje novca više nema ni »epidemiološko opravdanje«.


Politički rizik

Rizici koji bi mogli pridonijeti dodatnom rastu inflacije na globalnoj razini još i jačaju. Sve su izraženiji oni političke prirode, na što je dan ranije upozorio MMF. Prva zamjenica izvršne direktorice MMF-a Gita Gopinath upozorila je da bi eskalacija sukoba između Rusije i Ukrajine vjerojatno dodatno povećala troškove energije i cijene robe za mnoge zemlje pa bi se inflacija dulje zadržala na povišenoj razini. Time se, kazala je, »povećava rizik cementiranja inflacije na vrlo visokoj razini, koja bi potaknula podizanje plaća, a više plaće značile bi još višu inflaciju i formirala bi se spirala.« Monetarne vlasti sve ovo osluškuju i odvaguju. Neki misle da već kasne s dizanjem stopa jer se inflacija već previše razmahala, a neki pak da su potpore gospodarstvu još uvijek potrebne.
Da će rast kamata u SAD-u biti i brži nego se očekivalo, analitičari su zaključili po tome što Jerome Powell, predsjednik Feda, na novinarsko pitanje hoće li Fed na svakoj sjednici razmatrati povećanje kamata, što bi značilo da bi ih ove godine povećao u više od četiri navrata, nije rekao da neće. Chris Zaccarelli, direktor u tvrtki Independent Advisor Alliance, misli da »to upućuje na to da bi kamate, ako bude potrebno, mogle biti povećane više nego što se očekivalo«. Dosad su analitičari procjenjivali da će u ožujku povećati kamate za 0,25 postotnih bodova, a potom još u dva ili tri navrata do kraja godine, kada bi kamate mogle iznositi 1 posto.