Foto Darko JELINEK
Japanska arhitektura je vjerojatno među najnaprednijima u svijetu kada je riječ o potresima. Mnogi su na filmovima imali prilike vidjeti kako se zgrade i neboderi »njišu«, i to je doista tako u Japanu. Ako se ne varam, od 1981. godine postoji zakon koji nalaže implementaciju specifičnih struktura u gradnji kuća, zgrada i nebodera, a koje imaju funkciju zaštite od eventualnih potresa
povezane vijesti
Iz “Zemlje izlazećeg sunca”, točnije iz dalekog Tokija, javio nam se Edouard Tripković Katayama, Japanac hrvatskih korijena kojemu bi Hrvati trebali uputiti veliko hvala. Naime, upravo zahvaljujući Katayami, pomoć za sve stradale u nedavnom razornom potresu pristiže čak iz dalekog Japana, obzirom da je na njegovu inicijativu pokrenuta japanska kampanja prikupljanja donacija i pružanja pomoći za potresom pogođena područja.
Osim toga, Katayama je bivši višegodišnji direktor predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Japanu, predstavništva koje se svojevremeno moglo pohvaliti titulom najboljeg inozemnog predstavništva u Japanu, u konkurenciji od čak 53 strana predstavništva. Mnogi japanski turisti koji su posjetili Hrvatsku njegova su zasluga, kao i to da se o Hrvatskoj promiče “dobar glas” daleko izvan granica naše zemlje. Sin pokojnog novinara i publicista Luke Tripkovića, danas je vlasnik multitask tvrtke “Good Idea”, koja je u Japanu trebala predstavljati odgođenu svjetsku prestižnu manifestaciju – Expo 2020 Dubai. Budući da je Japan poznat kao zemlja potresa, priupitali smo ga kako se Japanci nose s tom elementarnom nepogodom, kakva je situacija u Japanu po pitanju koronavirusa, kao i kada možemo očekivati prve japanske turiste…
Kakvo vrijeme i atmosfera vladaju ovih dana u Tokiju? Kako su Japanci dočekali i proslavili 2021. godinu?
– Dobar dan! Konichiwa! Nova godina u Japanu vrijeme je kada se svi članovi obitelji okupljaju, kao na Božić u Hrvatskoj. To je vrijeme velikih čišćenja, kako bi se nadolazeća godina dočekala u punom sjaju i s novim optimizmom. Nažalost, i ovdje je virus COVID-19 promijenio mnoge navike te se mnogi sinovi i kćeri nisu vratili u obiteljski dom zbog bojazni od eventualne zaraze.
Rodbina i prijatelji
Nedavno je Hrvatsku pogodio razoran potres koji je, nažalost, odnio nekoliko ljudskih života, ali i ostavio strahovite dugoročne materijalne posljedice na području Banije… Pratite li zbivanja u Hrvatskoj? Imate li prijatelje u Hrvatskoj? Kako komentirate ovu, za nas izrazito novu i nepovoljnu situaciju?
– Za potres sam saznao na isti dan kada se dogodio, obzirom da redovito pratim hrvatske medije. U Japanu je tada već bilo kasno i odmah sam podijelio status i poslao poruke na Facebooku, kako bih provjerio kakvo je stanje i mogu li pomoći. U Hrvatskoj sam proveo gotovo cijelo djetinjstvo i ondje imam rodbinu i mnoge prijatelje. Mogao bih reći da je sreća u nesreći to što nitko od meni poznatih ljudi nije stradao, no želio sam pomoći svim žrtvama potresa te sam već sljedeće jutro preko Croatia Heartful Centra, kojeg sam osnovao 2016. godine, lansirao kampanju prikupljanja donacija u Japanu (https://croatia.heteml.jp/chc/donation-for-earthquake-relief/).
Istog dana počele su pristizati donacije i poruke suosjećanja, želje i nade za što skorijim oporavkom i povratkom u stabilniji život. Donacije stižu svakoga dana, među donatorima je najviše Japanaca, kao i državljana Hrvatske, Engleske, Sjedinjenih Američkih Država i Srbije. Većina donatora nikada nije bila u Japanu pa bih rekao da je njihova darežljivost tim veća. Dopustite da napomenem i da je jedan od najvećih donatora JissenWomen’s University, čije su članice kluba japanskog tradicionalnog plesa u veljači prošle godine posjetile Rijeku i nastupile na karnevalu. Svim studenticama i profesorima jako su se svidjeli Hrvati i Hrvatska, te su se angažirali odmah nakon što su vidjeli kampanju za prikupljanje donacija. Uz slanje sredstava, napravili su “Memoriesof Croatia” video, u kojem suosjećaju sa svim stradalima u potresu i u kojem se mole za što brži oporavak (https://youtu.be/GNXQ-G3ELmw).
Poznato je da se Japan nalazi na izrazito trusnom području, odnosno području tzv. pacifičkog vatrenog prstena… Dakle, moglo bi se reći da su potresi postali dijelom japanske svakodnevice, pa čak i kulture? Kakav je odnos Japanaca spram potresa? Postoji li u japanskome društvu uopće strah od eventualnih potresa, ili su se Japanci na njih već navikli, odnosno naučili živjeti s mišlju prema kojoj se potres u svakom trenutku može dogoditi?
– Tako je. Japan se nalazi na području koje se svakodnevno trese i postoje podaci koji potvrđuju više od pet stotina potresa dnevno! Naravno, većina potresa je slabija, gotovo da su i neprimjetni, no tlo se konstantno trese. Da, Japan njeguje kulturu suživota s potresima i kaže se da se čovjek navikne na sve, pa bih rekao da su svi stanovnici Japana navikli na potrese te su svjesni činjenice da u svakom trenutku može doći do potresa. Potresi su dio svakodnevice i gotovo da i ne prođe dan kada se tlo u Japanu ne zatrese. Kažem, najčešće su to slabiji potresi, a u trenutku kada se dogode, svi zastanu, pričekaju koju sekundu, i ako nema novih i jačih podrhtavanja tla, svatko nastavlja svojim putem kao da se ništa nije dogodilo.
Nacionalna strategija
Postoji li u Japanu nacionalna strategija za zaštitu od potresa? Kako biste opisali neke od njenih karakteristika? Promišlja li japanska vlada i o drugim elementarnim nepogodama, kao što su to tajfuni ili tsunamiji?
– Japanska vlada ulaže značajna sredstva za informiranje i zaštitu od potresa. Kada dođe do potresa, na svim televizijskim programima pojavljuje se obavijest o potresu, njegovoj jačini, lokaciji, te o tome postoje li dodatne opasnosti, primjerice od tsunamija. Isto tako, postoji aplikacija koja upozorava na dolazak potresa te se zna dogoditi da u uredu, ili nekoj drugoj prostoriji u kojoj je veći broj ljudi, svi mobiteli počnu istovremeno zvoniti. Postoje i aplikacije koje su obrazovnog karaktera, odnosno one koje pojašnjavaju što je uvijek potrebno imati spremno u “torbi za potres”, ili kako se najbolje zaštiti od potresa ovisno o lokaciji na kojoj se nalazite u trenutku potresa. Aplikacije su i na engleskom jeziku. Japanska vlada isto tako ulaže velike napore u istraživanja što ranije detekcije eventualnih tsunamija, kako bi mogli na vrijeme obavijestili stanovništvo o potencijalnoj katastrofi. Razvijaju specijalne radare koji, u moru i na kopnu, registriraju kretanja valova. Probleme stvaraju i tajfuni koji svake godine odnose ljudske živote i donose velike materijalne štete. Zbog toga, kada dođe sezona tajfuna, svaka vremenska prognoza detaljno objašnjava gdje se tajfun trenutno nalazi, kao i kojom se putanjom i jačinom kreće sljedećih sati i dana.
EDUARD TRIPKOVIC KATAYAMA
Je li istina da u Japanu djeca kroz školski obrazovni sustav uče kako se ponašati u slučaju potencijalne opasnosti? Na koji su način japanska arhitektura i planovi gradnje prilagođeni obrani od potresa?
– Djecu se od vrtića uči kako reagirati i što napraviti u slučaju potresa. Edukacija traje tijekom cijelog školovanja te svako dijete početkom školske godine u školu donese “kapu za potres” koja uvijek ostaje u učionici, dok se svako tromjesečje održava simulacija potresa. U slučaju potresa, ako roditelji ne mogu doći po dijete u kratkom vremenu, tada se djeca odvode na prethodno dogovoreno mjesto. Što se japanske arhitekture tiče, ona je vjerojatno među najnaprednijima u svijetu kada je riječ o potresima. Mnogi su na filmovima imali prilike vidjeti kako se zgrade i neboderi “njišu”, i to je doista tako u Japanu. Ako se ne varam, od 1981. godine postoji zakon koji nalaže implementaciju specifičnih struktura u gradnji kuća, zgrada i nebodera, a koje imaju funkciju zaštite od eventualnih potresa.
Povjerenje u institucije
Imaju li Japanci povjerenja u svoje institucije i vladajuće skupine koje upravljaju državom?
– Kao što vjerojatno znate, Japan je vrlo organizirana zemlja koja sve priprema i planira jako puno vremena unaprijed, svaki detalj provjerava se i po nekoliko puta, stoga mogu reći da institucije funkcioniraju odlično. Zna se dogoditi da za jedan dokument trebamo ispuniti nekoliko obrazaca, što oduzima puno vremena, no razlog je taj što se ne želi pogriješiti te se uvijek teži perfekciji. Vladajuće skupine imaju povjerenje velikog djela stanovništva.
Povezivanje Hrvatske i Japana moja je životna pričaČitav se život bavite poslovima koji se usko vezuju uz turistički sektor, dugo ste vremena obnašali funkciju direktora predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Japanu… Kako se koronakriza odrazila na odnose u japanskom turizmu? Dolaze li turisti u Japan? Planiraju li Japanci putovanja u inozemstvo, odnosno koliki je interes Japanaca za putovanja u Hrvatsku?– Rekao bih da je povezivanje Hrvatske i Japana moja životna priča. Sama činjenica da da dolazim od oca Hrvata i majke Japanke, uvelike doprinosi boljem razumijevanju obje kulture, tradicije i življenja. Osobno obožavam putovati i doprinositi društvu, pružajući mu mogućnost upoznavanja novih destinacija, ljudi, kultura i tradicija, što rezultira i osobnim ispunjenjem osoba koje putuju, a zadatak je tim ugodniji kada je riječ o povezivanju mojih dviju domovina. Koronakriza je zaustavila turizam. Svima je poznato da su međunarodna putovanja gotovo svedena na nulu, no postojala je nada kako bi japanska domaća putovanja mogla spasiti mnoga radna mjesta, te je japanska vlada pokrenula »Go To« kampanju kojom je subvencionirala velik dio prijevoza, smještaja i kupovina suvenira. Kampanja je donosila dobre rezultate i japanski su turisti nekim dijelom uspijevali nadomjestiti mnogobrojne inozemne posjetitelje. No kako se istovremeno počeo povećavati i broj zaraženih, prije nekoliko je dana vlada zaustavila kampanju. Ako uzmemo u obzir da od petka imamo izvanredno stanje u Tokiju i okolnim područjima, a velika je vjerojatnost da se proširi i na druge regije koje proteklih dana također bilježe rekordne brojke novozaraženih, na turističkome tržištu govori se o »uskrsnuću« turizma u listopadu, dok oprezniji spominju travanj 2022. Japanski turisti bili su redoviti posjetitelji Hrvatske, ali zbog trenutnog stanja u kojem japanska vlada sugerira da se u inozemstvo ne odlazi, osim u izvanrednim okolnostima, dolasci u Hrvatsku svedeni su gotovo na nuli. Nije riječ samo o Hrvatskoj, već sve destinacije svijeta imaju istu sudbinu. Kada se trenutna kriza »ukroti«, možemo očekivati povratak dolazaka japanskih turista u Lijepu našu, koji su se u Japan uvijek vraćali s velikim zadovoljstvom i željom ponovnog posjeta Hrvatskoj. |
Što biste rekli, koje pouke hrvatska nacija može izvući iz katastrofe koja nas je zadesila? Što Hrvati mogu naučiti od Japanaca po pitanju potresa?
– I sam sam doživio potrese i znam kako je kada smo u strahu i kada se osjećamo bespomoćno jer ne znamo što i kako napraviti, ne možemo kontrolirati situaciju i ne znamo koliko će to stanje trajati. Katastrofa koju Hrvatska proživljava odnijela je ljudske živote i ogromne materijalne gubitke. Japan je 2011. godine doživio najrazorniji potres u povijesti, magnitude 9 stupnjeva po Richteru, kao i tsunami od 40 metara visine koji je jurio 700 km na sat i ušao 10 kilometara u unutrašnjost od obale, odnijevši gotovo 16.000 ljudskih života. Godine 2015. više od 200.000 ljudi još je živjelo izvan svojih domova, u privremenom smještaju, ili su bili primorani odseliti se za stalno. Osim potresa i tsunamija, Japan je tada imao i nuklearnu katastrofu. Tada su svi svjetski mediji izvještavali o tome kako japanski narod mirno stoji u dugačkim kolonama ljudi i strpljivo čeka na svoj red za kupnju prehrambenih namirnica. Rekao bih da su staloženost, poštovanje prema drugome i solidarnost ono što pomaže bržem oporavku.
Porast zaraženih
Kakva je aktualna situacija u Japanu po pitanju koronavirusa? Jesu li epidemiološke mjere popustile, tj. je li se život vratio u normalu sada kada je stiglo cjepivo?
– Japan je vjerojatno jedna od najzahtjevnijih zemalja kada je riječ o odobravanju novih lijekova i cjepiva, stoga se predviđa da će cijepljenja početi tek sljedeći mjesec. Istovremeno, trenutno je koronavirus u najvećem porastu do sada i u petak je bio rekordan broj novozaraženih koji je iznosio više od sedam tisuća, dok je samo u Tokiju zabilježeno 2.447 slučajeva zaraze. Isto tako, u petak je japanski premijer Yoshihide Suga objavio izvanredno stanje za Tokio i okolna područja, jer po japanskome ustavu ne može proglasiti lockdown. Naime, time bi se ograničilo pravo ljudi na slobodu kretanja, što je u Japanu potpuno nezamislivo i nedopustivo. Izvanredno stanje trajat će do 7. veljače i prvenstveno se smanjuje radno vrijeme restorana i barova, broj osoba u uredima za 70 posto, izbjegavaju se večernji izlasci i otkazuju brojne manifestacije i događaji. Nadamo se da će rezultati biti slični prethodnom periodu iz travnja, kada je izvanredno stanje bilo na snazi mjesec dana.
EDUARD TRIPKOVIC KATAYAMA
Generalno govoreći, mislite li da u japanskome društvu vlada strah od koronavirusa i potencijalne zaraze? Je li tema koronavirusa konstantno prisutna u medijima i na koji se način prenose vijesti o potencijalnoj ugrozi? Utječe li koronakriza na psihičko, odnosno mentalno zdravlje ljudi?
– Kao i u svijetu, i u Japanu svi mediji konstantno pričaju o koronavirusu, novozaraženima, hospitaliziranima, umrlima, na koji se način umanjuje mogućnost zaraze i koje su razlike između “starog” i “novog” virusa. Od kada je počeo suživot s virusom, povećao se broj ljudi koji boluju od stresa i već postoji izraz “korona razvod” zbog povećanih razvoda brakova uslijed epidemije.
Japanci doživljavaju Hrvate kao vrlo prijateljski narodHrvati često doživljavaju japanski narod kao vrlo organiziran, vrijedan, marljiv, napredan, prosperitetan, uredan, kulturan… S druge strane, mentalitet Hrvata često se opisuje kao potpuna suprotnost japanskome… Kako vi, kao netko tko ima i hrvatske i japanske korijene, uspoređujete ova dva naroda? Imate li povratnih informacija o tome kako Japanci doživljavaju Hrvate i Hrvatsku? Postoje li možda ipak određene sličnosti između ova dva naroda?– Oba naroda posjeduju mnoge kvalitete. Japanski je narod okarakteriziran kao organiziran, uredan i napredan, dok hrvatski narod krase doživljaji pristupačnosti, otvorenosti i optimizma. Moja osobna sreća je što živim obje kulture i mentalitete. Kada je riječ o sličnostima, rekao bih da je na prvom mjestu poštovanje prema starijima i drugim osobama, poštenje i marljivost. Japanci doživljavaju Hrvate kao vrlo prijateljski narod, koji otvoreno kaže što misli i pruža sve kako bi se gost osjećao dobro. |
Kako je na vas osobno utjecala čitava situacija oko bolesti COVID-19? Bojite li se onoga što nam donosi budućnost, odnosno, smatrate li da je vaša egzistencija i egzistencija vaše obitelji dovedena u pitanje, budući da koronakriza uvelike utječe na promjenu gospodarskih i ekonomskih odnosa?
– COVID-19 promijenio je životne navike, tj. uveo nove. U našoj obitelji svi pazimo prilikom vanjskih izlazaka, stavljamo maske, peremo ruke, pokušavamo ne hvatati se za rukohvate ako nije neophodno, ne ulazimo u gužve i propuštamo krcate vlakove. Osobno sam se već tri puta testirao, i na sreću, svaki put sam imao negativan nalaz. Ne bih rekao da se bojim virusa i budućnosti koja je pred nama, no smatram da trebamo biti oprezni i ne izlagati se nepotrebnim izazovima, već smanjiti potencijalnu mogućnost zaraze na minimum.
Hrabri i solidarni
Kakav je vaš stav o ulozi japanskog susjeda – Kine, unutar priče o globalnoj pandemiji? Imaju li Japan i Kina dobre odnose?
– Japan i Kina imaju mnoge sličnosti, počevši od pisma koje je Japan usvojio iz Kine. Zanimljivo je da se oba naroda govorno ne mogu razumjeti, no mogu shvatiti srž misli kada komuniciraju pismenim putem. Možemo reći da je i budizam, jedna od dvije vodećih religija uz šintoizam, ušao u Japan iz Kine preko Južne Koreje. Obje zemlje trenutno zauzimaju drugu i treću poziciju globalne ekonomske sile pa je razumljivo da povremeno postoje izazovi, no rekao bih da su odnosi dviju najjačih sila u Aziji vrlo korektni, bazirani na poštovanju i razumijevanju. Čuo sam priče koje teret odgovornosti za širenje pandemije prebacuju na Kinu, no osobno smatram da je prvenstveno važno pronaći najbolji način kako zaustaviti širenje koje uzima maha na globalnoj razini.
Mislite li da iza priče o globalnoj pandemiji postoje segmenti koji bi mogli upućivati na planiranje i stvaranje jednog novog i drugačijeg svjetskog poretka? Radi li se možda, u pozadini svega, o preslagivanju globalnih gospodarskih, ekonomskih, socijalnih i drugih odnosa između svjetskih velesila? Svjedočimo li svojevrsnoj krizi kapitalizma kao sustava?
– Kako nisam stručan u području vašeg pitanja, ne mogu ulaziti u analize korištenja pandemije kao sredstva za stvaranje novog i drugačijeg svjetskog poretka. Mislim da nam je trenutno svima prioritet pronaći način koji bi nam omogućio slobodniji život.
Želite li nešto poručiti za kraj? Možda našim čitateljima u Rijeci, odnosno Hrvatskoj?
– Grad Rijeka i grad Kawasaki dugi su niz godina gradovi prijatelji, i to prijateljstvo davno je prešlo granice samih gradova. Koronakriza i potres unijeli su mnoge strahove, nesigurnost i bojazan za budućnost. Iako smo možda fizički udaljeni, volio bih poručiti da svi u Japanu suosjećamo i trudimo se napraviti najbolje kako bismo barem djelomično pomogli nastradalima. Budite hrabri i solidarni jedni prema drugima!
