ZAGREB » Udruga »U ime obitelji« namjerava prikupiti potpise za raspisivanje referenduma kojim bi se u Ustav unijela odredba o dopisnom i elektroničkom glasanju. Elektroničko glasanje, odnosno glasanje putem interneta, biračka je rijetkost u ovo digitalno doba, ali već gotovo puno desetljeće postoji u Estoniji. U Sloveniji postoje glasna razmišljanja o tome da se uvede i takva mogućnost izbora. Sredinom lipnja za takvu se mogućnost založio Dušan Vučko, tajnik državnog izbornog povjerenstva. On smatra da bi uvođenje glasanja putem interneta povećalo odaziv birača koji se već godinama smanjuje. Konstatirao je da za uvođenje e-izbora trebaju politička volja, novac i dogovor. Na prijevremenim parlamentarnim izborima koji će se u Sloveniji održati u srpnju takav način glasanja neće biti moguć. 

   U Hrvatskoj takav način biranja također nije moguć. Ministar uprave Arsen Bauk upitan postoji li mogućnost da se glasanje putem interneta uvede u Hrvatskoj kratko je kazao »ne razmišljamo o tome«. Estonija ima najviše iskustva s takvim izborima. Nju se zbog toga hvali kao državu koja je tehnološki napredak stavila u službu demokracije, ali takav napredak nije bez rizika. 

   Od 2005. godine kada je glasanje putem interneta uvedeno u toj baltičkoj državi održano je pet izbora, a elektroničkim putem glasa 20 do 25 posto birača. E-izbori donose i nove izborne rizike, a da oni doista postoje potvrdila je i studija grupe stručnjaka sa Sveučilišta Michigan i iz Open Rights Group iz svibnja ove godine. Ta je studija pokazala da su rizici veliki i da je u estonskom slučaju moguće promijeniti nečiji glas, pa i rezultat izbora. Problem je u tome što je estonski sustav dizajniran prije deset godina, a od tada je kibernetičko ratovanje postalo stvarnost, napominje se u studiji. 

  Veliki rizici

Pretpostavlja se, ne bez temelja, ali ne i sa snažnim dokazima, da je Estonija za vrijeme izbora više puta bila žrtvom snažnih hakerskih napada iz Rusije. Skupina stručnjaka testirala je estonski sustav u laboratoriju. U eksperimentu su simulirali napade na računala i servere, demonstrirali da se uspješno mogu krasti glasovi, zaobilazili su nacionalni identifikacijski sistem i u konačnici uspijevali krasti glasove, odnosno mijenjati nečiju biračku volju, izravno s računala birača. Zaključak svega jasna je poruka Estoniji da ukine takvu mogućnost glasanja. U Estoniji su e-izbori uvedeni također kako bi se povećao odaziv birača. Na izborima 2009. godine 16 posto onih koji su glasali putem interneta kazalo je da inače ne bi izašli na izbore. Tih 16 posto je 2,6 posto onih koji su izašli na izbore što znači da efekt na povećanje odaziva nije velik. 

  Testiranje sustava

U Kanadi i Norveškoj testira se sustav elektroničkog glasanja. U Velikoj Britaniji i Austriji odustalo se nakon testiranja i to zbog velikih troškova, male koristi što se tiče povećanja odaziva i brojnih sigurnosnih problema. U Nizozemskoj se odustalo za vrijeme testiranja zbog hakerskih napada koji su pokazali ranjivost sustava. Na ranjivost takvog načina glasanja upozorio je u više svojih studija i OESS. 

   – Postoje brojni sigurnosni problemi kod takvog načina glasnja, a da ne govorim koliko je problematično promatrati i pratiti takav način glasanja, kazao je izvršni direktor GONG-a Dragan Zelić i dodao da je kod e-izbora upitna i tajnost glasanja. Zelić je naglasio i važnost povjerenja u funkcioniranje sustava, a »u našim okolnostima još svježeg sjećanja na manipulaciju s papirima, bojim se da bi internet glasanje otvorilo nove rizike«. Odbacio je usporedbu s internet bankarstvom u smislu »ako plaćamo putem interneta, zašto ne bismo glasali putem interneta« jer kod plaćanja je najvažnije da se zna tko i koliko plaća, a kod izbora se ne smije znati tko je, odnosno kako glasao.