Domaći sokolari pod okriljem UNESCO-a: Sokolarstvo je beskrajno odano prirodi

Viktor Šegrt i jastreb Mark / Foto KRISTINA STEDUL FABAC/PIXSELL

Kad govorimo o hrvatskom sokolarenju, izdvajanje zaslužuju dvije osobe, dvije legende. Jedna od njih je Hari Herak iz Poreča, druga Emilijo Menđušić, fantastični šibenski sokolar kod kojeg sam i ja stjecao prva znanja, temelje sokolarenja. Herak je pak istinski čudesna osoba u cijelosti posvećena ne samo sokolarenju, nego i kinologiji, a kod njega je jako važno istaknuti da se sokolarenjem bavio i u jugoslavenskim vremenima kad se to do kraja legalno i nije moglo činiti, kaže Šegrt

povezane vijesti

Sve je više dronova na nebu. Nemalo ih je potpuno u neskladu sa zakonom. Kako eliminirati tu prijetnju? Zračne luke muku muče s najezdama ptica, kako ih odbiti od tog prostora da ne bi ugrozili sigurnost slijetanja i uzlijetanja? I možda najmanje kao pitanje sigurnosti, ali da čistoće i zdravlja – kako maknuti galebove s područja koje zauzimaju hoteli i njihovi gosti?
Većina vas će najprije pomisliti kako se to može riješiti isključivo kombinacijama tehnoloških mjera i kemijskih sredstava, onih koja su u velikoj mjeri otrovna – kako za životinjski tako i za humani svijet. Jer ako i uspiju maknuti nelegalne dronove, one što ugrožavaju sigurnost, kao i one pomoću kojih se zabada nos u tuđu intimu, sigurno to neće učiniti na – ekološki način. Zaključit će većina, tome mora biti tako: da bismo s jedne strane osigurali svoje civilizacijske navike, s druge strane moramo zagrabiti u zdjelu iz koje se zapravo vadi – otrov protiv civilizacije. Ima li uopće rješenja?

Hrvatski sokolarski klub

Nositelj domaćeg sokolarenja je Hrvatski sokolarski klub iz Karlovca. S njima su usko povezani i sokolarski klubovi iz Zagreba, Karlovca, Šibenika, Slavonskog Broda te sokolari koji širom Hrvatske djeluju individualno, kao što je to slučaj s istaknutim Porečanom Harijem Herakom. Hrvatski sokolarski klub član je Međunarodne organizacije za sokolarenje i zaštitu ptica grabljivica (IAF) te priprema nacionalne i međunarodne susrete sokolara tijekom kojih se prenose znanja i vještine sokolarenja, provode natjecanja i edukacija mlađih generacija.

Tihi lov

A onda, poput neke nestvarne, skoro srednjovjekovne slike pred nama izranja ponosni čovjek sa sokolom. Pogleda koji napeto promatra daljinu. Pa krene sokol – na dron i sruši ga! U zračnim lukama i oko hotela ne mora čak ni to činiti: nema tog letećeg stvora koji će se pojaviti u zoni u kojoj se nalaze sokol, jastreb ili orao.
– Dugo je trajalo, ali prije Božića je i formalno uspjelo – hrvatsko je sokolarstvo nakon više od četvrt stoljeća aktivnog rada postalo ravnopravnim, 24. članom međunarodne udruge sokolara. Tim povodom uskoro izlazi i iznimno bogato strukturirana monografija, tako da će i na taj način doći do značajne promocije ove višestruko korisne discipline.
Ponosno nam je to izjavo Viktor Šegrt, čelna osoba karlovačkog Hrvatskog sokolarskog kluba koji je ujedno i bio nositelj cjelokupnog projekta međunarodne verifikacije hrvatskog sokolarstva. Svemu je značajno, na institucionalnoj razini, participiralo Ministarstvo kulture i medija. Iako se može naići i na podatak o Hrvatskom sokolarskom savezu sa sjedištem u Zagrebu, kako nam je pojasnio Šegrt, u organizacijskom, institucionalnom, kao i praktičnom dijelu prvo ime hrvatskog sokolarenja se nalazi u Karlovcu. Jer navedeni »nacionalni« savez zapravo ne postoji, tako da cjelokupni nastup pred međunarodnom stručnom javnosti zastupa karlovački klub.
– U Jugoslaviji je sokolarstvo bilo zabranjeno, nazivalo se »tihim lovom«. Prikačen mu je bio i nacionalni predznak povezanosti s pojedinim plemstvima republika sastavnica tadašnje federacije. Dakako, svaki oblik povezanosti s nečim tako »reakcionarnim« bio je zabranjen. Ipak, i u tom periodu zabrane sokolarstva postojali su pojedinci koji su u ilegali njegovali sokolarstvo na području tadašnje SR Hrvatske te pomogli neprekinutosti prijenosa hrvatske tradicije sokolarstva, što je zapravo – baština, pojašnjava Šegrt.

Foto: Milan Sabic/PIXSELL

O ilegalnom prijenosu tradicije postoje pisani i slikovni dokazi pojedinaca koji su to činili u ilegali. U Hrvatskoj je za to najzaslužniji 27-struki prvak svijeta u radu s lovačkim psima te sokolar svjetskog ranga, Hari Herak iz Poreča. Osoba uglavnom na jednom mjestu neuhvatljiva, baš poput njegovih ponosnih ptica. K tome, Harijeve fotografije i dokazi iz toga vremena bili su neizmjerno važni u dokazivanju neprekinute tradicije baštine sokolarstva. Pomoću toga, te mnoštva drugih dokaza očuvanja sokolarske baštine od 1994. sve do 2019. godine, došlo se do poziva predsjedniku Hrvatskog sokolarskog kluba dr. sc. Viktoru Šegrtu u Ministarstvo kulture gdje je s ekipom pomogao u pripremi konačne aplikacije hrvatskog sokolarstva za UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske kulturne baštine.
Na zasjedanju UNESCO-ovog Međuvladinog odbora za očuvanje nematerijalne kulturne baštine, hrvatsko sokolarenje pridruženo je multinacionalnoj nominaciji u koju su već uključeni Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Irska, Italija, Katar, Kazahstan, Kirgistan, Mađarska, Maroko, Mongolija, Nizozemska, Njemačka, Pakistan, Poljska, Portugal, Republika Koreja, Saudijska Arabija, Sirijska Arapska Republika, Slovačka, Španjolska, Ujedinjeni Arapski Emirati.
I iz sastava država uključenih u globalno organizirano sokolarenje vidi se jako velika zastupljenost arapskih zemalja. S razlogom, jer upravo se njima ima zahvaliti današnji status sokolarenja na globalnom planu.

KRONOLOGIJA

1995. – Emilio Menđušić iz Šibenika, brat novinarke Silvane Menđušić, osniva prvu školu sokolarenja – Sokolarski centar u Šibeniku
Kraj 1995. – Viktor Šegrt sa 16 godina, iz Karlovca, prvi je polaznik sokolarske škole – sedmodnevnog tečaja sokolarenja
1997. – Emilio Menđušić u Jastrebarskom, uz potporu Hrvatskog kinološkog saveza, Hrvatske vojske i Zagrebtoursa organizira Falcro – prvi Međunarodni sokolarski susret u Hrvatskoj čiji organizacijski odbor u njega čine Alemka Škugor, Veronika Pašara i Viktor Šegrt
1998. – Menđušić uz pomoć mladog sokolara Šegrta u Velikom Taboru organizira prvi lov za strane diplomate u Hrvatskoj
Od 1998. do 2004. – Menđušić nastavlja s organizacijom pokaznih sokolarskih lovova za strane diplomate
2000. – osnovana prva aktivna sokolarska udruga u Hrvatskoj: Sokolarski centar Šibenik
2005. – LD Draganić prima prvog sokolara Viktora Šegrta u lovačku udrugu i pomaže da se sokolarstvo dodatno prakticira na terenu, što je ključno za njegovo očuvanje
2006. – izdan je priručnik »Osnove sokolarenja« dipl. ing. šumarstva Viktora Šegrta u nakladi GK-a »Ivan Goran Kovačić« iz Karlovca
2007. – Viktor Šegrt osniva Hrvatski sokolarski klub u Karlovcu. Grad Karlovac i hrvatsko skolarstvo su prvi puta spomenuti u prestižnom britanskom globalno distribuiranom časopisu International Falconer
2008. – objavljen prvi znanstveni članak u časopisu A1 kategorije Wildlife Biology autora Viktora Šegrta, Roberta Kenwarda i suradnika. Ovo je prvo znanstveno istraživanje vezano uz sokolarski lov proveden u Hrvatskoj u kojem je znanstvenim argumentima dokazano kako je sokolarenje okolišno prihvatljivo te ne čini ugrozu i štetu na divljači i njihovim staništima u hrvatskim lovištima. Istraživanje je provedeno u lovištu Zelendvor pokraj Varaždina zahvaljujući vlasniku Petru Siliću i Hariju Heraku koji su dali svu potrebnu tehničku pomoć za provođenje terenskog istraživanja. Zahvala ide i oxfordskom profesoru i jednom od koautora na radu, Robertu Kenwardu, oduvijek velikoj potpori hrvatskom sokolarenju
2004. – 2013. – Hari Herak je s Petrom Silićem omogućio hrvatskim sokolarima mjesto za prakticiranje sokolarstva u lovištu »Zelendvor« pokraj Varaždina
2004. – Hari Herak pomaže hrvatskim sokolarima da uđu u lovačke udruge
2005. – Viktor Šegrt u ime Sokolarskog centra u Šibeniku te kao član međunarodne sokolarske organizacije IAF dobiva poziv da sudjeluje na godišnjem zasjedanju IAF-a u Češkoj. Šegrt prezentira hrvatsko sokolarstvo kako bi se pozicioniralo u Europi te ojačalo u Hrvatskoj
2006. – Viktor Šegrt kao prvi hrvatski sokolar, ujedno i tajnik Sokolarskog centra iz Šibenika te punopravni delegat ključne međunarodne sokolarske asocijacije za sokolarenje i zaštitu ptica grabljivica – International Association for Falconry and Conservation of Birds of Prey (IAF) – dobiva poziv i sudjeluje na najvećem sokolarskom susretu sjevernoameričkih sokolara NAFA u Kearneyu u Nebrasci te godišnjoj skupštini IAF-a. Šegrt ondje gdje drži prezentaciju s temom »Istraživanje prihvatljivosti sokolarenja kao načina trajnog gospodarenja unutar područja nepoželjnih za lov s puškom, te utjecaj na populaciju divljači« kojom pomaže daljnjem uklapanju sokolara u lovište na osnovu argumenata kako sokolarenje ne čini negativan utjecaj na divljač«. Prezentira se i priručnik »Osnove sokolarenja«. U SAD-u se sklapaju poznanstva s velikim imenima sokolarenja kao što je bio predsjednik američkih sokolara i ugledni odvjetnik Frank Bond, koji svojim pozitivnim utjecajem i lobiranjem pomaže razvoju hrvatskog sokolarstva na svjetskoj sceni. Započinje i put lobiranja za stavljanje hrvatskog sokolarstva na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske kulturne baštine. Šegrt drži prezentaciju o prihvatljivosti sokolarenja u lovištima u Hrvatskoj i prezentira priručnik »Osnove sokolarenja« pred ključnim ljudima svjetskog sokolarstva u Kearneyu
2010. – Tomislav Cvar iz Petrinje sa svojom udrugom Sokolarstvo Petrinja uz punu podršku Hrvatskog sokolarskog kluba prikupio je potrebnu povijesnu građu te je ministar kulture Božo Biškupić 2. kolovoza 2010. godine donio rješenje kojim se utvrđuje da umijeće sokolarenja ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra
2013. – Hrvatska postaje punopravna članica EU-a te je olakšan put sokolarima sa sokolarskim pticama iz drugih europskih zemalja
2014. – u organizaciji Hrvatskog sokolarskog kluba održan je u Karlovcu Prvi međunarodni sokolarski susret »SokolarKA« te se od tada neprekidno održava svake godine
2017. – izmjena Zakona o lovstvu te je na osnovu argumenata od strane dr. sc. Viktora Šegrta tijekom javnog savjetovanja postavljena jasna distinkcija između slobodnog leta i lova sokolarskih ptica, što je uvelike pomoglo novim naraštajima sokolara da kvalitetnije svladavaju osnove sokolarenja
2019. – predsjednik Hrvatskog sokolarskog kluba Viktor Šegrt iz Karlovca dobiva poziv u Ministarstvo kulture za dogovor oko apliciranja hrvatskog sokolarstva na svjetsku listu Nematerijalne svjetske neopipljive kulturne baštine čovječanstva uz svesrdnu pomoć ekipe Ministarstva kulture. Sokolarstvo kao tradicionalni hrvatski način lova ima i veliku ulogu u zaštiti ptica grabljivica, a u dijelu leta sokolarskih ptica mogu sudjelovati i djeca, što ih od malih nogu usmjerava prema prirodi.
2021. godine – dr. sc. Viktor Šegrt snima i izdaje prvi DVD-video »Osnove sokolarenja« sa svim detaljima potrebnim novim sokolarima za poznavanje osnova sokolarenja i kretanje u polaganje sokolarskog ispita. DVD pokriva gotovo 20 milijuna ljudi iz susjednih zemalja koji razumiju hrvatski jezik
14.12. 2021. godine – hrvatsko sokolarstvo zahvaljujući upornosti, predanosti i radu mnogih dionika te Hrvatskom sokolarskom klubu osnovanom u Karlovcu na 16. sjednici Unesco’s Intergovernmental Committee for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage stavlja hrvatsko sokolarstvo na UNESCO-vu prestižnu listu Nematerijalne svjetske kulturne baštine

Dvije legende

Sve je, naime, krenulo inicijativom multinacionalne nominacije koju su 2010. godine pokrenuli Ujedinjeni Arapski Emirati, zemlja u kojoj se posebno predano njeguje umijeće sokolarenja.
– Kad govorimo o hrvatskom sokolarenju, izdvajanje zaslužuju dvije osobe, dvije legende. Jedna od njih je Hari Herak iz Poreča, druga Emilijo Menđušić, fantastični šibenski sokolar kod kojeg sam i ja stjecao prva znanja, temelje sokolarenja. Herak je pak istinski čudesna osoba u cijelosti posvećena ne samo sokolarenju, nego i kinologiji, a kod njega je jako važno istaknuti da se sokolarenjem bavio i u jugoslavenskim vremenima kad se to do kraja legalno i nije moglo činiti. Riječ je o osobi koja govori niz stranih jezika, o čovjeku čije se znanje i iskustvo silno koristi, kako na domaćim tako i na iznozemnim prostorima, pojašnjava nam Šegrt.

Legenda hrvatskog sokolarenja – Hari Herak iz Poreča / Foto IVICA GALOVIC/PIXSELL

Izvorno, sokolarenje je jedna od najstarijih civilizacijskih vještina. U osnovi podrazumijeva čuvanja i treniranja sokola i ostalih ptica grabljivica, kao što su primjerice kod nas podosta rašireni orlovi, kako bi lovile plijen u svom okružju. Sokolari su pak ljudi koji sa svojim pticama izgrađuju nevjerojatno prisnu, bez ustezanja se može istaknuti i – emocionalnu vezu. Osim uzgoja, sokolari o svojim pticama vode i cjeloživotnu brigu, kao i ono što ih sve najviše veseli – trening kojim ih se osposobljava za letove u svrhu lova.
S povijesno-sociološke strane, koja je fantastično razvijena na arapskom poluotoku, sokolarstvo je dio kulturne baštine, tradicije beskrajno odane prirodnom okruženju. Baš kao što se brižljivo prenosi generacijama, pridonosi i stvaranju ponosa u isticanju kvalitete zajednice, pripadnosti te njegovanja identiteta. Kao što smo istaknuli, to se u najvećoj mjeri odnosi na zemlje šireg kruga arapskog poluotoka, dok je njihov tretman u državama Europe, a jako do sokolarstva drži primjerice srednjoeuropski krug, jako povezan s nacionalnim i međunarodnim zakonima te konvencijama čiji je fokus zaštita prirodne baštine.

Sokolari ne treniraju samo sokole, već i druge ptice grabljivice poput jastreba / Foto DAVOR PUKLAVEC/PIXSELL

Razvijanje etičnosti

Ono što slijedi, što će biti ona tako potrebna i korisna, dodana vrijednost svečanom aktu od 14. prosinca 2021. godine, rad je na zaštiti sokolarenja i osiguranju njegovog opstanka. Riječ je, dakako, o animaciji mladih za uključenje u sokolarenje, izradu popratne opreme za lov, kao i možda najvažnije – razvijanje etičnosti u lovu i uzgoju te očuvanje vrsta sokola koje su od značajne pomoći mjerama za održivi razvoj, kao i za podizanje svijesti o vrijednostima sokolarstva na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Sokolarstvo je, ma koliko od nas bilo nedovoljno poznato ili popularno, u jednoj velikoj mjeri i jedna od silno važnih vještina u vraćanju Zemlje u prijeko potrebni balans.
Kako nam je, nažalost, poznato, jedini nam planet danas trpi devijacije koje već sad izazivaju brojne probleme, kao što prijete i zazivom katastrofičnih promjena. Sokoli s druge strane kao da su kroz vrijeme sačuvali gen izvornosti, svijest o tome kako se moramo ponašati da nam ne bi bilo – gore. Sokoli su, naime, kao i druge životinjske vrste, danas jako ugroženi.
Silna zagađenja, pesticidi i drugi opasni agensi jako djeluju na njihovo zdravlje, samim time i opstojnost. Kako su s druge strane nezamjenjivi u očuvanju prirodne ravnoteže, da ne govorimo o djelatnostima iz domene ljudskog rada koje jedino sokoli s lakoćom i maksimalnom uspješnosti mogu odraditi, jasno je koliko je značajno i potrebno očuvanje vještine sokolarenja.
Gledano iz tog kuta, prijem hrvatskog sokolarenja pod skute UNESCO-ovog atlasa posebne baštine, konkretno na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, od golemog je značaja za sve ono što nas očekuje ako ne danas, onda svakako sigurno već od – idućeg jutra.

Foto IVICA GALOVIC/PIXSELL