Na travnatoj površini u Loparu fotografirana je guska koja prema vidljivim obilježjima pripada vrsti bjelolica guska (Branta leucopsis). Bijelo lice, crni vrat i prsa, kratak crni kljun te siva leđa s tamnim šarama čine je lako prepoznatljivom među drugim guskama.

U popisu ptica Hrvatske objavljenom 2024. godine u znanstvenom časopisu Larus bjelolica guska označena je kao rijetka vrsta. Loparske fotografije stoga predstavljaju zanimljivo opažanje, premda same po sebi ne otkrivaju podrijetlo snimljene jedinke.

Vrsta je ponajprije vezana uz sjever Europe i arktička područja. Gnijezdi se na Grenlandu, Svalbardu i sjeverozapadu Rusije, ali i u baltičkom području. Zimovališta pojedinih populacija nalaze se na britanskim i irskim obalama te u priobalnim dijelovima Nizozemske i Njemačke.

Pri tumačenju pojedinačnih opažanja potrebno je razlikovati divlje ptice od onih koje potječu iz uzgoja. Bjelolice guske drže se i u zbirkama vodenih ptica, a odbjegle jedinke sudjelovale su u nastanku nekih europskih populacija. Zbog toga se za gusku fotografiranu u Loparu bez dodatnih podataka ne može tvrditi je li na Rab doletjela iz arktičkih krajeva.

Odrasle ptice duge su približno 58 do 70 centimetara, uz raspon krila od 132 do 145 centimetara. Uobičajeno se okupljaju u jata, a njihovo glasanje opisuje se kao nalik lavežu.

Prehrana im se uglavnom sastoji od bilja, osobito trave, pa prizor ptice koja pase na loparskom travnjaku odgovara ponašanju vrste. Parovi često održavaju doživotne veze, a obiteljske skupine ostaju zajedno do sljedeće sezone gniježđenja. Mladunci se hrane samostalno, dok ih oba roditelja štite.

Posebno su zanimljive populacije koje se gnijezde na liticama. Njihovi mladunci već nekoliko dana nakon izlijeganja moraju skokom napustiti visoko položena gnijezda kako bi stigli do roditelja i površina na kojima se mogu hraniti – jedan od neobičnijih početaka života u ptičjem svijetu.