Foto D. Jelinek
Uobičajeno je pravilo u koalicijskim vladama da stranke praktično autonomno određuju ministre u resorima koji im pripadnu. Međutim, Petrov je natjerao Karamarka da pristane da Most ima utjecaj na odabir ministara Domoljubne koalicije i obratno
ZAGREB Model tripartitne Vlade s nestranačkim premijerom, kojoj bi u Saboru opoziciju činilo samo nekoliko zastupnika, nije naposljetku implementiran. Iz ovog je razloga u tom segmentu izostao originalni hrvatski doprinos europskoj političkoj praksi. Takve, naime, vlade nikad nije bilo u nekoj državi članici Europske unije. Ali, zadnjih dana dogodilo se pregršt stvari za koje se s velikom sigurnošću može reći da su dosad nezabilježene u EU, kad je riječ o sastavljanju Vlade nakon provedenih parlamentarnih izbora. Hrvatska je, dakle, u svega tri tjedna znanstvenicima koji se u Europi i šire bave političkim sustavima i procesima punudila obilje materijala za proučavanje i vjerojatno čuđenje.
Procedura kroz koju prolazi budući ministar branitelja ima i zanimljiv dodatak. Naime, trojica kandidata svoje programe prezentiraju u šatoru u kojem dio ratnih veterana prosvjeduje već dulje od godinu dana. Znači, određen utjecaj na odabir tog ministra imat će i branitelji. Zasad se nisu javili učitelji koji bi htjeli to isto u slučaju ministra znanosti, obrazovanja i športa.
Finiš aktualnih pregovora započeo je dolaskom na Pantovčak Tihomira Oreškovića, hrvatskog Kanađanina posve nepoznatog golemoj većini Hrvata. Tomislav Karamarko i Božo Petrov dopratili su ga u Ured predsjednice kako bi Kolinda Grabar-Kitarović tog čovjeka, ispostavilo se da je menadžer u korporaciji Teva koji slabo govori hrvatski jezik, promovirala u mandatara. Premda Orešković nije političar niti član bilo koje stranke i nije sudjelovao na upravo održanim izborima, prihvatio je dužnost premijera u Vladu koju će formirati Domoljubna koalicija i Most. Sasvim nejasno bilo kakvu će zapravo ulogu imati Orešković, budući da se tu našao zahvaljujući Karamarku i Petrovu, uz asistenciju predsjednice Republike.
Sumnja
Mandatar je u ovu avanturu krenuo tražeći prvo informacije o Hrvatskoj i svojem novom poslu, a predsjednici HDZ-a i Mosta za to su vrijeme dogovarali proceduru izbora ministara. Obojica su o tome puno govorili u javnosti, ali pojedina rješenja i dalje su toliko neobična da izazivaju sumnju da se zaista primjenjuju. Uobičajeno je pravilo u koalicijskim vladama da stranke praktično autonomno određuju ministre u resorima koji im pripadnu. Međutim, Petrov je natjerao Karamarka da pristane da Most ima utjecaj na odabir ministara Domoljubne koalicije i obratno. Da bi netko mogao ući u Oreškovićevu vladu, odlučili su Karamarko i Petrov, s tim se moraju složiti obje strane. I to nije sve. U ministarstvu na čelu s mostovcem, zamjenik će biti iz redova Domoljubne koalicije, čijem će ministru zamjenik biti iz Mosta. Razina nepovjerenja između koalicijskih partnera takva je da jedni druge žele kontrolirati u svakom trenutku.
No, kad su kreirane ovakve sasvim neuobičajene propozicije, Karamarko i Petrov susreli su se u javnosti s pitanjem što namjeravaju s Oreškovićem koji je ipak formalni mandatar, koje je njegovo mjesto u dogovorenoj shemi popunjavanja Vlade. Zato su osmislili još jedan politički novitet.
Jedno ime u prićuvi
Oreškoviću će za svaki resor predložiti po dva kandidata za ministra dok će jedno ime biti u pričuvi za slučaj da mandatar prva dva prekriži. To je takozvani model »2 plus 1«. I sada se proces odvija prema sljedećem rasporedu, barem tako tvrde lideri većinske koalicije. Domoljubna koalicija i Most međusobno se usaglašavaju ne o ministrima nego o kandidatima. Primjerice, Karamarko mora odobriti tri osobe za vođenje Mostovog ministarstva poljoprivrede a Petrov to isto treba napraviti za HDZ-ov resor obrane. Onda ti ljudi, njih ukupno 40, idu na razgovor kod Oreškovića i on si potom iz te mase bira suradnike. Ako je nezadovoljan ponudom za, recimo, ministra vanjskih poslova, poziva na razgovor i trećeg HDZ-ovog kandidata. Nije još precizirano što bi se dogodilo kad bi mandatar odbio i trećeg čovjeka. Možda bi Oreškoviću dopušteno bilo da za ministra imenenuje nekog svojeg aduta, što bi se moglo zaključiti iz nekoliko Karamarkovih izjava.
Ukratko, riječ je o jedinstvenom i iznimno kompliciranom načinu izbora ministara.
