RIJEKA – U Rafineriji nafte Rijeka pušteno je u pogon novo postrojenje za izdvajanje propilena, vrijedno više od 500 milijuna kuna. O ulaganjima u Rafineriju i planovima razvoja prerade nafte u Rijeci razgovarali smo s direktorom rafinerije Ivicom Jerbićem.

– Radi se o propan propilen splitteru, odnosno pogonu za odvajanje propilena iz ukapljenog naftnog plina. S tim postrojenjem dobivamo novi, visokovrijedan proizvod u rafineriji koji se koristi kao sirovina u petrokemijskoj industriji. S tim postrojenjem nastavljamo program Ina – Novi smjer 20-23, koji za cilj ima dugoročnu održivost rafinerijskog poslovanja. Zajedno s ovim postrojenjem izgrađeni su logistički kapaciteti za skladištenje i otpremu propilena, s mogućnošću otpreme morskim i kopnenim putem, cestom i željeznicom, tako da ćemo taj proizvod za kojim je velika potražnja na tržištu, moći plasirati na različita tržišta – mediteransko i srednjoeuropsko.

Ekonomika rafinerije

O kojim količinama govorite i kako će proizvodnja propilena utjecati na bilancu poslovanja rafinerije?

– Kapacitet postrojenja je nešto veći od osamdeset tisuća tona godišnje, pri čemu će oko osamdeset posto te količine biti propilen. S obzirom na visoku vrijednost tog proizvoda na tržištu, on će sigurno povećati prihode i unaprijediti ekonomiku rafinerije. Vrijednost proizvoda određuje tržište, ali očekujemo da bi potencijalno godišnje moglo donijeti više milijuna dolara zarade.

Hoće li ta proizvodnja negativno utjecati na količine i cijene ukapljenog naftnog plina koji se proizvodi u rafineriji i distribuira u Hrvatskoj, prvenstveno kao pogonsko gorivo za vozila?

– Ne, jer iz ukapljenog naftnog plina izvlačimo propilen koji vam za autoplin nije potreban. Tako da ćemo dobiti još kvalitetniji autoplin, iz kojeg će se izvući propilen, a propan koji se također u procesu izvlači kao svojevrstan nusproizvod će se ponovo namješavati u autoplin. Dakle kvaliteta autoplina će biti još bolja, a količine će i dalje sigurno biti sukladne potrebama hrvatskog tržišta.

Rafinerija nafte Rijeka prošla je najveći remont u povijesti koji je trebao osigurati rad punim kapacitetom, no izbila je pandemija COVID-19. Kako je tekla proizvodnja tijekom koronakrize i kakvi su trendovi sada kada se ograničenja ukidaju? Kako će se sve skupa odraziti na ovogodišnju proizvodnju i poslovanje rafinerije?

– Ukupna vrijednost remonta bila je preko 800 milijuna kuna, pri čemu smo, uz radove na održavanju, napore usmjerili na povećanje efikasnosti proizvodnje. Izdvojio bih zamjenu kolone na atmosferskoj destilaciji, rekonstrukciju procesnih peći te puštanje u rad nekih novih postrojenja. Rafinerija je nakon remonta gotovo cijelu prošlu godinu radila s gotovo maksimalnim kapacitetom. Ove godine smo imali plan rada s maksimalnim kapacitetom tijekom cijele godine, odnosno preradu oko četiri milijuna tona sirove nafte i vakuum plinskih ulja.

No došla je koronakriza, »lockdown«, tako da smo morali prilagoditi proizvodnju padu potražnje. Tržište se lagano oporavlja pa se kapaciteti podižu. Potražnja za gorivom bila je tijekom krize između 20 i 40 posto manja od uobičajene. No zajedno s padom potrošnje znatno je pala i cijena nafte, što je sve skupa imalo negativan utjecaj na naftnu industriju u cijelosti.

Ne bi li pad cijena nafte trebao biti pozitivan za takozvani downstream, odnosno za segment rafinerijske prerade sirove nafte?

– Niža cijena nafte je pozitivna za rafinerije, ali kada se spoji s padom potražnje kakav smo imali, primjerice za avionskim gorivima uopće nije bilo potražnje, u stvari je pala i rafinerijska marža.

Projekt svih projekata

Kakva kretanja cijene nafte očekujete do kraja ove godine, hoće li biti velikih skokova u rastu cijene?

– Cijena nafte je bila pala na nekih petnaestak dolara po barelu, sad se vratila negdje na 30 ili nešto više, a očekujem da će na sadašnjoj razini ostati neko vrijeme, bez značajnijih promjena.

Vratimo se riječkoj rafineriji i »projektu svih projekata« – izgradnji koking postrojenja za preradu teških ostataka nafte. Prošle godine konačno je donesena odluka uprave o pokretanju ove investicije, potpisani su ugovori s talijanskim KT-om za izgradnju postrojenja. Što se konkretno od tada do danas odradilo na pripremama za gradnju?

– To je jedan od projekata koji je nastavljen tijekom krize, dok se veliki dio drugih trenutačno zbog krize odgodili ili reducirali. Pripremni radovi su u tijeku, traje ispitivanje tla za izgradnju, a radi se i detaljno projektiranje, u kojemu sudjeluju kolege iz rafinerije, zajedno s izvođačem. U sklopu ovog projekta gradi se niz objekata: prvenstveno samo postrojenje za obradu teških ostataka, zajedno sa zatvorenim skladištem i lukom, no radit će se i rekonstrukcija postojećih postrojenja, poput hidrokrekinga, a izgradit ćemo i kompletno novi 110 kilovoltni sustav opskrbe rafinerije električnom energijom. Riječ je o ukupnom ulaganju od gotovo četiri milijarde kuna.

Kada će početi izgradnja postrojenja, kada će biti završeno, a kada se očekuje puštanje u rad?

– Građevinski radovi kreću u drugoj polovini ove godine, a planirani završetak je 2023. godine. Nakon toga je planiran jedan veći remont rafinerije, u kojemu bi bila izvedena rekonstrukcija postojećih postrojenja, a paralelno bi sve skupa pustili u rad do kraja te godine. Probni rad kokera u pravilu traje oko šest mjeseci.

Što rafinerija i Ina dobivaju izgradnjom tog postrojenja?

– Ono osigurava dugoročnu održivost rafinerije. U ovom trenutku proizvodimo određene količine loživih ulja koja su ostatak u proizvodnji takozvanih bijelih produkata, benzina i dizela, a uglavnom ih izvozimo, no treba znati da je njihova cijena u prosjeku niža od cijene sirove nafte. Ovo postrojenje će ta loživa ulja koristiti kao sirovinu i pretvarati ih u motorna goriva, najvećim dijelom dizel, koji je značajno veće vrijednosti od loživih ulja, te dijelom u petrol »zeleni« koks, čime će poslovanje rafinerije biti znatno isplativije. U ovom trenutku, ovisno o nafti koja se prerađuje, količina tog teškog ostatka je između 15 i 20 posto od ukupne količine ulazne sirovine, odnosno sirove nafte, tako da govorimo o značajnim novim količinama proizvodnje motornih goriva.

Postrojenje će imati velik ekonomski učinak, a i podići će konkurentnost rafinerije na znatno višu razinu. Kada ovo postrojenje bude izgrađeno, kapacitet rafinerije također će biti povećan oko četiri i pol milijuna tona prerađene sirove nafte godišnje. Vezano za naftu koja se prerađuje u riječkoj rafineriji, s obzirom na IMO regulativu koja se primjenjuje od 1. siječnja, a vezano uz kvalitetu brodskih goriva gotovo smo u potpunosti prerađivali niskosumpornu, laganu naftu tipa Azeri Tako smo mogli proizvesti loživo ulje s manjem od 0.5 % sadržaja sumpora i biti u potpunosti sukladni s novom regulativom kvalitete brodskih goriva. Azeri je tip nafte nešto lakši od domaće nafte, odnosno daje nešto bolju strukturu priozvoda i ne sadrži živu.