U zadnjih deset godina, hrvatska telemedicina se razvila iz skoro nepostojeće prakse u sustav koji godišnje pacijentima pruži više od 20.000 usluga. Tehnološki napredak omogućio je liječenje na daljinu, pa pacijenti više ne moraju nužno ići dermatologu, neurologu, kardiologu, da bi od njega dobili stručno mišljenje ili terapiju. U zadnjih nekoliko godina neke od telemedicinskih usluga pokazale su se toliko efikasnim, da se njihova primjena planira uvesti na svim područjima Hrvatske gdje za njima ima potrebe.

Jedan od primjera je Primorsko-goranska županija, odnosno riječka neurološka ambulanta u kojoj se redovito putem videokonferencije pregledavaju neurološki pacijenti starije dobi s Cresa, Lošinja, Krka…. Riječ je o kroničnim bolesnicima koji umjesto da na redovnu kontrolu putuju u riječku bolnicu, to obave videovezom iz svoje otočne ambulante.

Nezanemarive uštede

U Hrvatskom zavodu za telemedicinu planiraju od iduće godine ovakav model uvesti na sve hrvatske otoke, na područje Gorskog kotara te u Slavoniju i druge županije koje imaju deficit neurološkog kadra. Jednako uspješno telemedicina se provodi i u kardiologiji, odnosno dijagnostici EKG-holterom. Liste čekanja na EKG holter, osnovno dijagnostičko sredstvo za srčane bolesti, u bolnicama su poduže i protežu se na više mjeseci. U sustavu telemedicine, dovoljno je da medicinska sestra ili tehničar pacijentu stave holter, a očitanje se digitalnim putem prenosi u bolnicu do kardiologa koji na temelju njega postavlja dijagnozu. Telemedicinski EKG holter funkcionira na splitskom i riječkom području, a njime se pokrivaju Brač, Hvar, Lošinj, Krk, Cres…

– Osim što se pacijentima uštedi na vremenu, na ovaj način štedi i HZZO, koji za pacijente udaljene od bolnica financira putne troškove. Prije telemedicine, pacijent je s Hvara jednom morao do bolnice u Split da se naruči za EKG holter, drugi put je išao da mu stave holter, treći put da ga skinu i četvrti put po nalaze. Dakle, samo na jednom pacijentu sada se štede četiri putovanja trajektom – ilustrira Zdravko Huber, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za telemedicinu.

Telemedicina se, ističe, razvila iz gotovo nepostojeće prakse u sustavno priznat način obavljanja zdravstvenih usluga, uključen u zakonodavne okvire te u cjenike Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U Hrvatskoj danas tako imamo gotovo 120 aktivnih telemedicinskih centara koji na godišnjoj razini obave više od 20.000 telemedicinskih usluga.

Širenje mreže centara

Za usporedbu, 2012. godine se na godišnjoj razini obavilo 2.064 usluga telemedicine, što je deset puta manje nego danas, a prije 10-tak godina, kad je zavod počeo sustavno evidentirati usluge, obavljeno ih je samo 159. Po broju usluga najzastupljenije su neurokirurgija, neurologija, radiologija, gastroenterologija, kardiologija i imunohematologija/transfuzijska medicina, a najčešće se njene prednosti koriste u ruralnim i udaljenim krajevima te otočnim područjima. Uporaba telemedicine posebno je dobrodošla u krajevima s deficitom liječnika određene medicinske struke, pa se telemedicina smatra i dobrim načinom za popunjavanje rupa nastalih zbog manjka liječnika.