Novi ministar gospodarstva Davor Filipović resor gospodarstva i energetike, odnosno održivog razvoja, preuzeo je u vrijeme najveće europske krize u zadnjih nekoliko desetljeća, i u danima kad Vlada pokušava svojim mjerama doskočiti rastu cijena goriva.

Europsko jedinstvo i europske vrijednosti sada su već na kušnji nakon šestog kruga sankcija Rusiji. Španjolci, primjerice, traže da Europska unija državama članicama financira nove energetske, u prvom redu plinske konekcije koje će biti potrebne nakon odricanja od ruskog plina i energenata. Mađarska vodi »svoju« politiku, a hrvatski predsjednik Zoran Milanović tvrdi kako sankcije najviše problema izazivaju upravo za Europljane, koji će biti žrtve te europske političke »principijelnosti« prema Putinu i Rusiji.

Doba neizvjesnosti

Ministra smo za početak zamolili da analizira opću sliku Europe danas u svjetlu tih sankcija.

– Vjerojatno bismo mogli cijeli intervju analizirati situaciju, no ukratko možemo reći da živimo u doba neizvjesnosti. Događaju se tektonske promjene, a energetika je jedno od područja koje prožima naše živote na mnogo razina. Kroz plan REPowerEU ideja je da se smanji ovisnost Europe o uvozu plina, nafte i ugljena iz Rusije, a ovisnost o ruskim energentima nije ista kod svih država Europske unije. Pri tome, očekivano je da svaka država brine o sigurnosti opskrbe energentima za svoje građane i gospodarstvo, kao što je i moja primarna zadaća pobrinuti se da Hrvatska ima osiguranu dobavu energenata.

Međutim, siguran sam da ispod zajedničkog kišobrana Europske unije možemo kvalitetnije i brže odgovoriti na te izazove uvažavajući specifičnu situaciju svake države. I kada govorimo o mijenjanju dobavnih pravaca energenata koji su stvarani desetljećima, nerealno je očekivati da se to može dogoditi preko noći, ali način da tome pristupimo zajednički, solidarno, sigurno omogućava da tranziciju napravimo brže i da sve države članice Europske unije imaju koristi od toga.

U dokumentima koje je ovog tjedna na izvanrednoj sjednici usvojilo Europsko vijeće stoji da sankcije stupaju na snagu »odmah« – ali to u praksi znači zapravo kako se koja od država bude uspjela pripremiti. Možete li javnosti objasniti dinamiku i posljedice tih novih odluka?

– Iako postoje glasovi koji proklamiraju »nejedinstvo« Europske unije, podsjetio bih da danas razgovaramo o šestom paketu sankcija prema Rusiji koja je izvršila agresiju na Ukrajinu. Ne prvom, nego šestom. Naravno da moramo uvažavati specifične uvjete u kojima je svaka od država članica s obzirom na svoju ovisnost o ruskim energentima jer cilj je napraviti što bržu tranziciju, a to možemo samo zajedno. Na Europskom vijeću se razgovaralo i o ideji da Hrvatska postane svojevrsni regionalni energetski hub, a to uz plan REPowerEU znači ulaganje u energetsku infrastrukturu poput terminala LNG, infrastrukturu Plinacra i JANAF-a. Time će Hrvatska zbog svog geografskog položaja i postojeće infrastrukture u koju će se ulagati i hrvatskim i europskim sredstvima osigurati daljnju diversifikaciju i sigurnost opskrbe energentima susjednim državama.

Plan REPowerEU prepoznao je važnost povećanja kapaciteta LNG terminala na otoku Krku, plinovoda prema Mađarskoj i Sloveniji te u kontekstu nafte i sankcijskih paketa važnost uloge koju bi JANAF mogao imati. I to je prilika koju Hrvatska ne smije propustiti, da se pozicionira kao važno energetsko čvorište za države Europske unije.

Ključni igrač

Pokazalo se da je Hrvatska ovog tjedna na sjednici Europskog vijeća bila jedan od ključnih igrača oko rješenja situacije s Mađarskom – naš JANAF će postati točka putem koje će se Mađari opskrbljivati naftom, no kapacitete treba najprije povećati. Imate li garanciju u kojoj će mjeri EU financirati taj projekt, a koliko će tereta pasti na nas, odnosno hrvatski proračun? Koji su rokovi za taj projekt, je li moguće da govorimo o svega mjesec dana? Mađarske su potrebe 15 milijuna tona godišnje, ali plan je čak 20 milijuna – koliko tada to košta, s kojim izvorima financiranja i u kojim rokovima?

– Prvo i osnovno, JANAF je već danas u stanju opskrbljivati Mađarsku naftom. JANAF trenutačno može transportirati 11,4 milijuna tona nafte bez ikakvih dodatnih ulaganja u infrastrukturu, a taj se kapacitet na godišnjoj razini može podići za 10 do 30 posto za manje od dva mjeseca. Veća ulaganja predstavljala bi srednjoročno rješenje u pogledu razvoja kapaciteta te bi samim time zahtijevala nešto duži period realizacije. A što se tiče financiranja, REpowerEU plan predviđa značajna sredstva za ulaganja u energetiku tako da planiramo iskoristiti sve što je na raspolaganju – i kada govorimo o ulaganjima u infrastrukturu JANAF-a, Plinacra i LNG-a. Interes je ne samo Hrvatske nego i Europske unije da novi dobavni pravci budu funkcionalni što prije i Europa ima interes financirati proširenje kapaciteta.

Kad me pitate koliko ćemo zaraditi, mogu reći da će zbog sigurnosti opskrbe i pozicioniranja Hrvatske kao energetskog čvorišta naša poduzeća više raditi i više zarađivati.

JANAF je tvrtka koja je bila opterećena i aferama, Dragan Kovačević je i dalje na optuženičkoj klupi. To neće biti prepreka, je li ta firma zdrava?

– JANAF je u proteklom razdoblju vrlo uspješno nadvladao reputacijsku krizu, zadržao povjerenje poslovnih partnera, a sklapanjem novih ugovora i produljenjem postojećih osigurao stabilno poslovanje. U usporedbi s prijašnjim godinama, u 2021. ukupni prihodi JANAF-a su bili najveći do sada, a s obzirom na geopolitička previranja s kojima se svijet suočava, uloga JANAF-a će biti ključna u budućnosti. Isto tako, treba istaknuti kako Republika Hrvatska ima osigurane 90-dnevne obvezne zalihe nafte i naftnih derivata, a između ostalog Agencija za ugljikovodike ima ugovore sklopljene s JANAF-om za skladištenje dijela obveznih zaliha nafte i naftnih derivata. U svakom slučaju možemo brzo reagirati ukoliko eventualno dođe do bilo kakvog poremećaja u opskrbi energentima, pobrinuli smo se da imamo stabilnost i možemo amortizirati šokove.

Možete li objasniti kakvi su planovi s Plinacrom i još preciznije s proširenjem LNG terminala. Za riječku javnost veoma je važno da zna detalje toga projekta, u smislu zaštite okoliša, otvaranja radnih mjesta itd.

– Danas se vidi značaj LNG terminala u smislu diversifikacije dobave plina. To Hrvatskoj ipak olakšava situaciju jer imamo više izvora, a udvostručavanje kapaciteta LNG-a na Krku je logično, brzo i pouzdano rješenje za osiguranje dobave plina ne samo za Hrvatsku nego i druge države u Europskoj uniji. Cijeli ovaj »energetski paket« o kojem razgovaramo je tema kontinuiranih razgovora premijera Plenkovića s Ursulom von der Leyen, a o toj smo temi razgovarali i na zatvorenom sastanku ministara energetike u Bruxellesu.

Udvostručavanje kapaciteta LNG terminala sastavni je dio plana REPowerEU i dominantno će se financirati europskim novcem. Kao dio plana tu je također i širenje plinovoda kojim upravlja Plinacro čime se zaokružuje mogućnost prihvata, skladištenja te transporta plina.

Znači, ta nova podjela karata na energetskom tržištu i uspostava novih dobavnih pravaca daje Hrvatskoj priliku da zauzme poziciju koju prije nismo imali, a to je da na novoj energetskoj karti budemo energetsko središte. Time ne samo da će hrvatska poduzeća moći više zaraditi, nego će i Hrvatska biti energetski neovisnija.

Davor Filipović / Foto: D. KOVAČEVIĆ

​Nove prilike

Koliko cijela ova situacija mijenja težinu Hrvatske na karti Europe, ili preciznije kad su Mađari u pitanju, mijenja li to odnose snaga i kad je u pitanju upravljanje Inom, čiji je MOL vlasnik? Karte su presložene, čini se, u našu korist.

– Sigurno je da se situacija mijenja i otvaraju se prilike kojih do sada nismo imali. Što se tiče Ine, danas, nakon gotovo 20 godina otkad je krenula njena prodaja, mi smo u situaciji da kao suvlasnici nismo zadovoljni svime što se događa, to je realnost. I nastavit ćemo se boriti za svoje interese, kao što i drugi suvlasnik ima svoje. Ali postoje i interesi koji su zajednički, a to je da Ina bude profitabilno i uspješno poduzeće.

Kao što znate, Republika Hrvatska je uložila zahtjev za reviziju arbitražne odluke iz 2016. pred švicarskim saveznim vrhovnim sudom i prvo moramo vidjeti rezultat, a nakon toga koristit ćemo sve alate koje imamo na raspolaganju da bismo ostvarili hrvatske interese.

Što je s rafinerijama u Sisku, i posebno Rijeci – radi li ona punim kapacitetom, kako se u javnosti objavljuje? Kad je u pitanju Sisak, tvrdi se da se ona može ponovno pokrenuti samo ako se Vlada uspije othrvati MOL-u i Mađarima. S druge strane, što se tiče Rijeke, u paketu sa sankcijama ide i činjenica da će nedostajati sirovine za riječku rafineriju, vakuumskog plinskog ulja, koje će sankcije također zahvatiti. Može li to postati dodatni problem?

– Rafinerije u Rijeci i Sisku su dio Inine infrastrukture. Inina odluka da zatvori rafineriju u Sisku bila je uvjetovana komercijalnim razlozima. U uvjetima u kojima se može procijeniti da je sigurnost opskrbe dominantna za njen rad, ta odluka se može preispitati. Dao sam nalog da me se informira o mogućnosti i potrebnim financijskim sredstvima za ponovno pokretanje prerade u toj rafineriji.

Što se Rijeke tiče, tu se potencijalno otvaraju nove mogućnosti uslijed ovakve globalne situacije, no ono što se svakako mora dovršiti je modernizacija rafinerije planirana do kraja 2023. Ukupna investicija je oko 535 milijuna eura, a oko 50 posto planiranih radova je do sada dovršeno. Kada se radovi završe, rafinerija će moći prerađivati 4,5 milijuna tona nafte godišnje, dok se zadnjih godina domaća potrošnja kretala oko 2,5 milijuna tona.

Inače, od 1. travnja rafinerija uredno prerađuje naftu koja nije ruskog podrijetla. Naša rafinerija je optimizirana na preradu nafte više kvalitete, međutim s obzirom na to da nije završena modernizacija potrebni su dodaci u obliku vakumskog plinskog ulja za učinkovitu proizvodnju i neće biti problema oko toga.

Ono što je, međutim, dodatni veliki problem jest doprema nafte tankerima, odnosno morem. Može li nam se dogoditi nestašica?

– Spomenuo sam da Hrvatska ima osigurane 90-dnevne obvezne zalihe nafte i naftnih derivata, tako da u slučaju nepredviđenih situacija možemo reagirati. Iako je u ovo vrijeme nezahvalno davati bilo kakva predviđanja, usudio bih se reći da nestašice neće biti.

Što je s izgradnjom drugog bloka NE Krško? Projekt je bio dogovoren s Janšom, ali u Sloveniji se promijenila vlast.

– Da, promijenila se vlast, no nije upitno da bi drugi blok Nuklearne elektrane Krško u svakom slučaju bio koristan i za Hrvatsku i za Sloveniju. Premijer Plenković već je komunicirao da je Hrvatska spremna sudjelovati u izgradnji novog bloka i mi smo zainteresirani za taj projekt. No, na novoj je vlasti u Sloveniji da odluči o tome, a mi smo otvoreni za suradnju.

»Najbrži prst«

Vaše ministarstvo donijelo je prije nekoliko dana kontroverznu odluku: zašto je u posljednji tren poništen natječaj za potporu novoosnovanih poduzeća vrijedan 141,7 milijuna kuna? Ako je problem bio koncept najbržeg prsta, zašto tek u zadnji čas? Očekujete li žalbe ili tužbe poduzetnika zbog toga?

– Bit ću vrlo izravan oko toga. Naime, već dulje vrijeme poduzetnici, poslovna zajednica, razne udruge poslodavaca, konzultanti za EU fondove i natječaje istupaju kritizirajući modalitet »najbržeg prsta«, navodeći da nije pravedan i da se time potencijalno zaobilaze projekti koji su kvalitetniji, inovativniji, te koji, drugim riječima, zaslužuju potpore.

Moram isto tako spomenuti da postoje kriteriji koje svaki projekt mora zadovoljiti i u modalitetu »najbrži prst« jer imam dojam da ljudi misle da mogu poslati crtež i ako ga pošalju dovoljno brzo da će dobiti sredstva, a tome nije tako. Ali je isto tako istina da je po tom modelu moguće da bolji projekti ne prođu, a uvjetno rečeno, oni lošiji prođu i ostvare pravo na potpore.

Upravo zato, da bismo izbjegli to da najbolji projekti možda ne budu među onima koji ostvaruju potpore, odlučio sam prekinuti natječaj i to pomiče stvari za nekih 30-ak dana. Naglasak će biti na tome da kvaliteta bude ključni kriterij, a ne kao kod »najbržeg prsta«, kriteriji plus brzina prijave.

Razumijem one koji negoduju zbog poništavanja natječaja, ali realno to je situacija u kojoj bilo koja odluka ostavlja nekoga nezadovoljnim. Da smo ostavili »najbrži prst« nastavile bi se kritike tog modela, a sad kad sam donio odluku da poništavamo natječaj kako bismo stavili kvalitetu na prvo mjesto – opet je netko nezadovoljan. Međutim, siguran sam da sam donio dobru odluku jer ćemo ići prema pravednijem modelu koji honorira kvalitetu poduzetničkih projekata ispred svega drugoga.

Davor Filipović / Foto: D. KOVAČEVIĆ

Ovisi o upravi

Jedno od ključnih pitanja za Rijeku je opstanak brodogradilišta »3. maj«. Knjiga narudžbi uskoro postaje prazna, a bez Vladinih jamstava nema ni ugovaranja novih kruzera, niti ikakvih drugih novih ugovora. Koju poruku imate za trećemajce?

– Kao što znate, »3. maj« je 2017. godine završio program restrukturiranja te, sukladno Smjernicama Europske komisije o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje nefinancijskih poduzetnika u teškoćama, deset godina nakon završetka razdoblja restrukturiranja ne može primati državne potpore. Prema informacijama koje imam, upravo završava izgradnja broda za prijevoz automobila i kamiona pod oznakom gradnja br. 514, nakon što su ranije završeni i isporučeni brodovi pod oznakom gradnje broj 723 i 733. Vlada Republike Hrvatske izdavala je potrebna državna jamstva za financiranje završetka izgradnje tih brodova i time je dala podršku očuvanju radnih mjesta i brodogradilišta. Međutim, na upravi je brodogradilišta »3. maj« da uloži dodatne napore i intenzivnije se uključi u pregovore sa zainteresiranim naručiteljima s ciljem ugovaranja novih poslova s pozitivnim kalkulacijama kako bi ih Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i Vlada Republike Hrvatske nastavili podržavati. To znači da novougovoreni poslovi moraju biti što profitabilniji i ne donositi nove gubitke, jer to je jedini put za opstanak i budućnost brodogradilišta i radnih mjesta.