Nije baš česta prilika da samo jedan jedini događaj, poput rendgenskih zraka, osvijetli sve bitnije pore jednog društva i jasno prikaže kako stvari stoje iza celafona dnevno-političkih i medijskih fraza. Zahvaljujući zimskoj gospodarskoj prognozi Europske komisije za Hrvatsku, međutim, baš to se dogodilo: zrake jedne stručne prognoze ogolile su samo u jednom danu i domaću politiku i političku ekonomiju i medije i cijelu javnost.

 Slika nije, unatoč plusevima iz predviđanja EK nimalo ohrabrujuća. Možda donekle za gospodarstvo, no za političku, javnu i medijsku scenu ove zemlje, jako je teško naći lijepe riječi. Ili makar nade u plus od barem 0,2 posto.

Crno, žuto i pljesnjivo

U domaćim medijima su podaci iz Bruxellesa, ali i neki drugi, domaći, koji cure zadnjih nekoliko dana (raz)otkrili dva prevladavajuća pravca. Jedan je onaj kojemu silnice naginju prema predviđenoj budućoj vlasti i kojima se uglavnom priklanjaju najtiražniji tiskani mediji. A taj će rado i prilično strogo izignorirati rekordne prosinačke pluseve u domaćoj industrijskoj proizvodnji ili osobnoj potrošnji, te sve izgledniji prvi kvartal u kojem će BDP biti u plusu, no na duplericama će dnevno plasirati teme o strukturnim problemima domaćeg gospodarstva (dug, deficit, štogod), kako ne bi, sakloni Bože, u izbornoj godini bilo kakvog proplamsaja optimizma.

  Nazovimo tu silnicu – crnom.

  Ima, međutim, i žuta. Nju ne treba vezivati odmah s klasičnom bojom tabloida i željom da se u svemu pronađe senzacija. Radi se jednostavno o temeljitoj zapuštenosti i neinformiranosti ljudi koji bi trebali zarađivati za kruh profesionalnim obrađivanjem i prenošenjem informacija (dakle, novinara i urednika). Da bi to bilo moguće, ti profesionalci bi, prije svega, trebali biti informirani. Ali, to traje. I košta. Pa onda u domaćim medijima posljednjih godina, uz rijetke izuzetke, zapravo nemamo novinarstvo, već nešto što bi se, uz dosta dobre volje, moglo nazvati simulacijom novinarstva.

  Kakve to, zaboga, veze ima s prognozom Europske komisije?

  Koja je, zapitaj se dragi čitatelju/ice osnovna poruka koju su mediji (ako je nisu htjeli sakriti iz gore opisanih, crnih razloga) posredovali iz Bruxellesa u četvrtak. Naravno – da Hrvatska u 2015. godini izlazi iz recesije. A na osnovu čega: na osnovu predviđenog rasta BDP-a za 0,2 posto.

  Kvaka je u tome što EK svoje prognoze objavljuje svakih nekoliko mjeseci. I što je dosad objavila prognozu za hrvatski BDP u 2015. godini – pet puta. I svaki od tih pet puta, ama baš svaki, je on bio u plusu. I to čak uglavnom mnogo »debljem« plusu. Ovako su te prognoze hrvatskog BDP-a za 2015. godinu izgledale: jesen 2013.: +1,2 posto, zima 2014.: +1,2 posto, proljeće 2014.: +0,6 posto jesen 2014.: +0,2 posto, zima 2015.: +0,2 posto.

  Dakle, »vijest« o tome da EK predviđa za Hrvatsku izlazak iz recesije stara je »tek« petstotinjak dana! A opet, je li tako, je u četvrtak zvučala tako nova i iznenađujuća.

  E to, taj osjećaj novog i iznenađujućeg, to je prava mjera onoga koliko su propali domaći mediji i skupa s njima informiranost domaće javnosti. Valja ponoviti: vijest je stara preko pet stotina dana.

  (Mala digresija: Ima ipak i jedna zanimljiva novost; naime EK je ustvrdila ne toliko da će nam biti bolje (jer to tvrdi već jako dugo), nego da nam nije bilo toliko loše – lani. Srezali su svoju procjenu pada BDP-a s 0,7 na 0,5 posto za 2014. godinu, a malo detaljnija (i ne pretjerano stručna) analiza brojki na kojoj to temelje daje za zaključiti da najnoviji rast hrvatske potrošnje nisu uzeli u obzir, pa bi, za tri mjeseca, 2014. mogla izgledati još malo manje loša. Evo i (ne pretjerano stručne) osobne prognoze: lanjski pad će se zaustaviti na -0,3 posto.)

Linić je u pravu

To sve skupa, jasno, nije dovoljno dobro. Zemlja tone već šestu godinu zaredom, a za sedmu se predviđa plus na razini kojeg može poremetiti malo jači trepet leptirovih krila bilo gdje na zemaljskoj kugli. Vlada je, a tu je Slavko Linić u pravu (i isto je tvrdio dok je bio i ministar) bolno podbacila s krupnim državnim investicijama u infrastrukturu i energetiku. Na njima je, podsjetimo, građena konstrukcija gospodarskog rasta tamo s kraja 2011. godine, no ubrzo je došao bolni susret sa stvarnim svijetom: u kojem je EU došla na drugo recesijsko dno, povlačeći za sobom i sve lijepe planove nove vlasti svoje buduće članice. Uskoro je i spiritus movens cijelog projekta državnih investicija završio u zatvoru zbog prometne nesreće u Mađarskoj, a ulazak u Uniju je Hrvatskoj, umjesto očekivanog procavata, donio novo stezanje gospodarstva, pogonjeno politikom štednje koju je EU sama sebi nametnula kao kamen oko vrata (ovo više nije teze samo preambicioznog gore potpisanog komentatora, identičnu rečenicu je ovog tjedna objavio i nešto manje utjecajan New York Times). Sve to jesu olakšavajuće okolnosti za Milanovićevu Vladu, ali nimalo ne mijenjaju činjenicu da su, u odnosu na vlastite planove, podbacili.

  No, politički, ovoj zemlji najveći problem nije trenutna vlast. Najveći problem je gotovo nevjerojatno niska razina na kojoj politički funkcionira njena opozicija, a koja bi vrlo lako mogla krajem godine doći na vlast. Čak i kad se na stranu stavi zabrinjavajući zaokret prema devedesetima i prijetnje svakakvih vrsta, kad se HDZ pokušava procijenjivati prema njihovom djelovanju na pitanju političke ekonomije, rezultat je stravičan. HDZ, naime, laže. I to nevjerojatno prizemno, toliko da laž ministra Marasa kad izvali nevjerojatnu glupost da je »danas dan kad Hrvatska izlazi iz recesije«, izgleda gotovo benigno.

  Jer, u istom danu je šef HDZ-ovog odbora za financije, dakle, potencijano možda i novi ministar financija, Tomislav Čorić, s lakoćom izgovorio nevjerojatnu i nevjerojatno lako provjerljivu laž: da je Hrvatska jedina članica EU u kojoj javni dug dramatično raste i doseže 84 posto BDP-a, dok u ostalim zemljama dug stagnira ili pada.

Uporni i brutalni

Samo nekoliko sekundi je bilo dovoljno da se vidi da EK prognozira rast duga u mnogim članicama i da je on viši od hrvatskog. Zaboravimo Grčku, ali, primjerice, Španjolska (102 posto), Francuska (98), Velika Britanija (91 posto) su zemlje za koje se u 2016. godini prognozira veći dug nego hrvatski (88 posto), koji pritom raste u odnosu na prethodne godine.

  Tjednima se, nadalje, iz iste stranke govorilo kako EU neće »progutati« priču o smanjenju hrvatskog deficita krajem godine. Sad se to više ne spominje. Jer je iz u četvrtak objavljenih podataka jasno da EK gleda na hrvatski deficit očima Borisa Lalovca.

  Naposlijetku, Ivana Maletić je politički ime stvorila upornim i brutalnim kritikama na račun hrvatskog povlačenja novca iz EU fondova. Desetke tiskovnih konferencija je organizirano samo na tu temu. A onda u Zagreb dođe povjerenica EK za regionalni razvoj i kaže kako je hrvatska apsorpcija EU novca, obzirom da smo nova članica »jako dobra«. Okej, jasno je da može i mora biti bolja, ali sudeći po istupima Ivane Maletić, u hrvatskoj bi umjesto EU novca trebala biti pustinja. I to radioaktivna.

  Sve te laži i pretjerivanja se, dakle, događaju u trenucima kad ne treba biti pretjerano kreativan za kritiziranje gospodarske politike aktualne vlasti. To je, rekli bi iskusni kladioničari, čisti zicer.

  A opet, u najjačoj oporbenoj stranci uporno odigravaju na pogrešne tipove, smatrajući valjda da je na njima koeficijent povoljniji. Najstrašnije od svega je što, obzirom na gore opisano stanje u medijima i hrvatskoj javnosti, možda i nisu u krivu.