Brodarac umro jer nije prepoznato infarktno stanje?

Odvjetnici preminulog ističu da su bolesnog Đuru Brodarca strpali u ćeliju sa šestero ljudi na +45°C, te da odgovornost za njegovu smrt pada na državu

OSIJEK Đuro Brodarac (67) preminuo je na jedinici intenzivnog liječenja Kliničkog bolničkog centra Osijek jučer u 8,25 sati. Brodarac je u bolnicu bio primljen u utorak u prijepodnevnim satima zbog problema s disanjem. Isprva se smatralo da ima problema sa aritmijom srca tako da je smješten na Odjel kardiologije radi pružanja medicinske pomoći. No, oko ponoći Brodarac je doživio septični napad.

Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja prebačen je na Odjel intenzivne njege gdje je spojen na respirator. No, organizam ipak nije izdržao. Prema očitovanju osječkog Županijskog suda, istražni sudac zatražio je na uvid kompletnu medicinsku dokumentaciju, a naložiti će se i sudsko-medicinska obdukcija.   

Neljudski uvjeti

Brodarčevi odvjetnici Petar Šale i Željko Dumančić u vrlo oštroj optužbi na račun države izjavili su jučer da je Brodarac »ubijen na način, koji nije klasične naravi.«

  – General Brodarac je bio pritvoren, a za to nije bilo potrebe. Predlagali smo da se odredi kućni pritvor ali to nije učinjeno. Predali smo cijelu medicinsku dokumentaciju. Brodarac je bio pregledan u zatvoru gdje je nedvojbeno utvrđeno da ima visok tlak te da je dijabetičar koji uzima preko 12 lijekova, a strpali su ga u ćeliju od šest metara sa šestero ljudi na +45 stupnjeva. Logično je bilo da će rezultat najvjerojatnije biti ovaj. Sva odgovornost za ovo ubojstvo pada na ovu državu i ovaj sustav izvršavanja kaznenih sankcija, jer u ovako neljudskim uvjetima držati nacionalne heroje zaista je sramotno i mislim da i pokojni Đuro nije sretan što je sudjelovao u stvaranju ovakve države, izjavio je odvjetnik Petar Šale, dodavši da daljnje postupanje, pa i eventualna tužba protiv države ovise o odluci Brodarčeve obitelji.   

Šale: Mogao je biti u kućnom pritvoru

Petar Šale, jedan od odvjetnika preminulog Đure Brodarca, misli da je država namjerno pustila Đuru Brodarca da umre.

– Postavit ću pitanje: je li Đuro Brodarac namjerno pušten da umre na ovakav način ili nije? Ako Arkanova supruga u Beogradu može s narukvicom godinu dana biti u kućnom pritvoru, onda je valjda Brodarac mogao biti kući uz četiri policajca. Umjesto toga, smješten je u kazamat. U tim uvjetima i zdrav čovjek kolabira, a ne bolestan, kazao nam je  Šale. (S. Ab.)

U Osijeku dvostruko više zatvorenika od kapaciteta

Tomislav Cvitanušić, upravitelj Zatvora Osijek, kaže da se u toj ustanovi trenutno nalazi 215 zatvorenika, u sobama različite kvadrature. Prema zakonskim gabaritima kapacitet je 120. Prema tome, u zatvoru je skoro dvostruko više pritvorenika nego bi ih trebalo biti.

Stigao prekasno

Kako se, pak, doznaje iz liječničkih krugova, Đuru Brodarca u osječku su bolnicu dopremili u vrlo lošem stanju, s tjelesnom temperaturom od 41,5 stupnjeva Celzija i vrlo niskim tlakom.

  – Bio je praktički polumrtav kad je stigao do bolnice, i očito se nije dalo više ništa napraviti da ga se spasi, svjedoči zagrebački kardiolog koji je detalje Brodarčeve smrti doznao od osječkih kolega.

  Na temelju činjenice da je Brodarac u bolnicu dopremljen u stanju septičkog šoka, ne može se zaključiti je li uzrok takvog stanja bila neprepoznata upala pluća ili srčani infarkt, s obzirom da se Brodarac navodno žalio na srčanu aritmiju. Što je pravi uzrok smrti pokazat će obdukcija, no izvjesno je da su uvjeti u zatvoru, kao i činjenica da je u bolnicu stigao prekasno, kad mu više nije bilo pomoći, kumovali tragičnom ishodu, smatra naš sugovornik.

  Da su liječnici u osječkoj bolnici sumnjali na probleme sa srcem, govori podatak da je Brodarac najprije primljen na kardiologiju, a tek onda, kad se vidjelo kakvo mu je stanje, prebačen je na respirator na hitnu internu.   

Sućut iz zatvora

U osječkom Zatvoru u prosjeku umire po jedna osoba godišnje (barem je tako bilo u posljednje tri godine). Od posljedica srčanog udara u lipnju prošle godine umro je Mijo Matić, bivši predsjednik Uprave »Đakovštine«.

  Brodarac je u pritvoru osječkog Zatvora završio 21. lipnja zajedno s Vladimirom Milankovićem i Dragom Bošnjakom, a sva trojicu su osumnjičeni za ratni zločin nad civilima srpske nacionalnosti na području Siska i Banovine tijekom ’91. i ’92. godine.

  Tomislav Cvitanušić, upravitelj osječkog Zatvora, izrazio je sućut obitelji, a potom dao i izjavu u kojoj se osvrnuo i na optužbe odvjetnika Đure Brodarca da je on ondje boravio u nehumanim uvjetima.  – Pritvorenik se u utorak oko 7,40 počeo tresti na krevetu. Dobio je napad i odmah je pozvana Hitna pomoć. Tada je bio u stanju dezorijentiranosti i sjedio na stolici. Odmah je prevezen u Klinički bolnički centar Osijek gdje mu se stanje pogoršalo. Jučer u 8,25 sati dobili smo informaciju da je pritvorenik preminuo te smo o svemu izvijestili Istražni centar Županijskog suda u Osijeku i obitelj preminulog. Nama je kao ustanovi uistinu žao što se to dogodilo, no u zatvoru se nažalost događa i to, rekao je Tomislav Cvitanušić.

  Na izjavu odvjetnika Đure Brodarca da su uvjeti u zatvoru katastrofalni, Cvitanušić je rekao da je preminuli Brodarac u razgovoru s njim u više navrata dobio mogućnost da boravi sam u sobi.

  – Imamo u zatvoru jednu sobu gdje osoba može biti sama, ili eventualno dva pritvorenika. On je po naravi bio društvena osoba i vjerujte mi da nije želio biti sam nego mu je bila draža soba u kojoj je boravio. Imao je svoj krevet i 24 sata kod sebe mjerač za tlak i mjerač za šećer. Sve što smo mi mogli u tom smislu smo poduzeli, kaže upravitelj osječkog zatvora. Dodaje da se pritvorenik nije žalio na zdravlje, a lijekove je koristio i u zatvoru.   

Bespomoćni

U sobi gdje je boravio Brodarac nije ni jedan pritvorenik bio ni na madracu tako da su svi imali svoj krevet, te je možda, prema izjavi upravitelja, čak bio u najboljoj sobi u zatvoru.

  – Na ovo što se dogodilo zaista nismo mogli utjecati. To je bilo rano ujutro, a Hitna je došla odmah. Kada se stanje zakompliciralo tu smo zaista bili bespomoćni, ističe. Rekao je i da se Đuro Brodarac nije žalio na zdravstveno stanje te je svakodnevno pri podjeli terapije kontaktirao s medicinskim tehničarem. »Vjerujte mi da je bilo i jedan posto naznaka da mu je loše ili da mu se stanje pogoršava mi bi prvi reagirali kako to slijedi«.

  O eventualnom dobivanju boljih uvjeta Cvitanušić kaže: »Kada se temperatura podigne uvjeti u zatvoru nisu idealni, ali nastojimo da u sobe stavimo i po dva ventilatora. Pritvorenike gdje su sobe malo veće puštamo u stalne šetnje gdje mogu biti koliko god nam se to organizacijski dopušta. Prema mom sudu mislim da svaka osoba koja ima imalo srčanih tegoba i tlak, i da je u dnevnom boravku, je pri ovim temperaturama u opasnosti. U zatvoru je taj postotak vjerojatno malo povećan, ali kažem da se sad u ustanovi sigurno 60-70 posto službenika kao i zatvorenika ne osjeća najbolje«.