Strah i nedovoljno informacija najbolji su saveznici diskriminacije, koju građani najčešće ili ne prepoznaju ili se boje protiv nje boriti. Upravo u edukaciji i suzbijanju ovog problema pomaže im Antidiskriminacijska telefonska linija, koju je u srpnju prošle godine pokrenula pučka pravobraniteljica.

„U kontaktima s građanima uočili smo kako im nedostaje informacija što diskriminacija jest, kome se mogu obratiti i, ono što je najvažnije, tko ih može zaštititi. Ovo je jedina telefonska linija u Hrvatskoj posvećena isključivo problemu diskriminacije, a pozivi koje smo do sad primili govore nam kako je njezino otvaranje zaista bilo potrebno“, izjavila je pučka pravobraniteljica Lora Vidović. 

Tijekom prve godine postojanja Antidiskriminacijske linije, pomoć je pozivom zatražilo 174 građana. Iako im često pomogne i razgovor sa savjetnicima, pučka pravobraniteljica je od pokretanja linije otvorila i 29 predmeta. U njima su ispitivani postupci, primjerice, bolnica, policije, državnih tijela, privatnih tvrtki i poslodavaca.

U čak 49 pritužbi koje su zaprimljene  u  2014. godini, odnosno u 18,6 %, građani su se prituživali kako su diskriminirani na temelju rase ili etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla. Slijede pritužbe na  diskriminaciju  temeljem  dobi  (25  ili  9,5 %), obrazovanja (16 ili 6,1 %) te vjere, političkog ili drugog uvjerenja i zdravstvenog stanja (po 14 za svaku od ovih osnova ili 5,3 %). 

Naše godine, obrazovanje, imovinsko ili zdravstveno stanje, nacionalna i etnička pripadnost ili spol samo su dio razloga zbog kojih netko može drugačije postupati prema nama pri zapošljavanju, liječenju ili, primjerice, tijekom našeg obrazovanja. Tada postoji mogućnost da se radi o diskriminaciji. U 2014. godini pučka pravobraniteljica je, na vlastitu inicijativu ili nakon pritužbe građana, otvorila 263 predmeta, u kojima je istraživala sumnju na diskriminaciju, najčešće na osnovu rase, etničke pripadnosti ili boje kože i nacionalnog podrijetla, te u području rada i zapošljavanja. 

No, broj pritužbi ne prikazuje stvarni razmjer problema. Naime, Europska komisija navodi kako je tek jedna trećina građana EU u potpunosti svjesna da ih od diskriminacije štite zakoni. U Hrvatskoj, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, građane štite ponajprije sudovi, dok je središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije pučka pravobraniteljica. Prema njezinim iskustvima, mnogi koji diskriminaciji svjedoče ili su je i sami doživjeli, ne znaju je prepoznati, a kada i znaju o čemu je riječ, često ih je strah nešto poduzeti. 

“Svjesni toga, pratili smo oglase za zapošljavanje na internetskim portalima, koji su često sadržavali diskriminatorne kriterije dobi, ali i imovnog stanja, primjerice uvjetovanje zapošljavanja posjedovanjem osobnog automobila, što poslodavci nisu mogli opravdati. Slijedom toga obratili smo se portalima i agencijama za zapošljavanje, koji su objavljivali takve oglase, ukazujući im na njihove zakonske obveze i odgovornosti u suzbijanju diskriminacije. Naime, nužno je da oni obrate dodatnu pozornost pri objavljivanju oglasa koji sadrže neku karakteristiku zbog koje građani mogu biti izloženi diskriminaciji, jer svojim postupanjem, bez obzira na nepostojanje namjere, potiču diskriminaciju. Pozvali smo ih i da nam takve poslodavce prijave, jer ukoliko bi oglasi i dalje sadržavali nedopuštene kriterije, perpetuirali bi istu diskriminatornu logiku i djelovali demotivirajuće na kandidate. Praćenje oglasa nam je pokazalo da niti stručnjaci još uvijek ne prepoznaju različite oblike diskriminacije pri zapošljavanju pa je nužna dodatna edukacija o postupanjima koja se smatraju diskriminatornima.

Tijekom 2014. zaprimili smo veliki broj pritužbi na diskriminaciju po različitim osnovama (dobi, društvenog položaja, članstva u sindikatu, socijalnog podrijetla) u procesu restrukturiranja i zbrinjavanja viška radnika u velikom trgovačkom društvu u vlasništvu RH. Kriteriji za utvrđivanje viška radnika iz kolektivnog ugovora, koji su izazvali ogorčenje i strah, nisu bili u suprotnosti s propisima niti su izravno diskriminatorni. Zbog velikog broja radnika koji su trebali postati višak, analiza svake pojedinačne situacije nije bila moguća, no ono što smo utvrdili, a što je bilo zajedničko svim pritužiteljima, nedovoljna je transparentnost i dosljednost te nejasan način odlučivanja o višku radnika, zbog čega se pojavila i sumnja na samovolju i arbitrarnost”, navodi se u izvješću.

Svi koji vjeruju da nemaju jednak položaj ili mogućnosti kao drugi, ali i svi koji žele doznati više o ovom problemu, odgovore na pitanja mogu dobiti na Antidiskriminacijskoj liniji 01 4851 854, svaki radni dan od 9 do 13 sati.

Detaljniji pregled problema diskriminacije u Hrvatskoj dostupan je u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2014. godinu.