Gotovina je zapakiran već odavno, u Hrvatskoj, samo njegova sudbina nosi žig zadnje pošte Haag. Glave su ga došli vražji odvjetnici koji mu nisu dali svjedočiti dok se optužnica protiv njega spremala
Nije to bila bura u čaši vode. Prije bi se moglo reći da je Stjepan Mesić svojim tekstom u prošlom broju »Pogleda« i njegovom najavom na portalu »Novog lista« poput tornada provjetrio hrvatsku močvaru.
Vladu nemuštu da artikulira bilo što osim neuvjerljivih demantija, jednosmjernih konferencija za novinare i najava nekakvih istraga, baš kao i Pantovčak nezainteresiran da iskoči iz konformizma svakodnevice i poslovičnog izbjegavanja bilo kakvih konfrontacija s Banskim dvorima, pomela je Mesićeva ofenziva. Njegove stavove niti jedan relevantni medij nije propustio prenijeti i dati im udarne prostore, a mnogi su se osjetili prozvani reagirati.
Mesićevi Bljesak i Oluja, nakon što je već bio pribijen na stup srama kao veleizdajnik, podsjetili su na njegove najbolje predsjedničke dane kada se nije libio s dalekovidnice sasuti naciji izravno u oči sve što misli.
Istina oslobađa, pozvao se Mesić na Bibliju, a medijski vakuum i do prsnuća napuhani balon euforije kao da su se nakon tog istupa otvorili i počeli prazniti. Hrvatska je još uvijek daleko od katarze kada je Domovinski rat posrijedi, uostalom u nas još uvijek ne miruju ni kosti žrtava Drugog svjetskog rata jer ga nismo do kraja prozračili. Osim tog kopernikanskog obrata koji je uslijedio probijanjem medijske blokade, pa su nakon Mesića i neki drugi izvan otrcane domoljubne matrice dobili priliku obratiti se javnosti, bivši je predsjednik identificirao, locirao i javnosti transferirao razlog zašto su generali u Haagu osuđeni.
Gotovinu su glave došli vražji odvjetnici koji mu nisu dali svjedočiti o njegovoj ratnoj ulozi dok se optužnica protiv njega tek spremala
Za to mu nije trebalo 1.500 stranica već prosta rečenica kako se u stvari radi o osudi Franje Tuđmana. Ante Gotovina i Mladen Markač kolateralne su žrtve te i takve politike, pa im, nakon presuđenih 24 i 18 godina zatvora, iskrena vjera konsterniranih suboraca u njihovu nevinost ne može pomoći. Još manje eventualnom smanjenju kazne vodi ulično zapjenjeno bjesnilo ili samoranjavanje staklom onih koji su sposobni u sucu Orieu vidjeti samo još jednog od onih arbitara koji su besramno pokrali našu momčad na terenu.
Gotovinu su glave došli vražji odvjetnici koji mu nisu dali svjedočiti o njegovoj ratnoj ulozi dok se optužnica protiv njega tek spremala, oni koji su mu velikodušno organizirali i financirali bijeg kada je optužnica obznanjena, oni koji su mu sugerirali, namjestili i platili obranu lažnih nacionalnih interesa umjesto da od teških optužbi brani jedino i isključivo sebe sama. To su ti isti koji, kao što kaže i Mesić, pokušavaju sada cijelu Hrvatsku isturiti kao štit ispred sebe. Brijunski transkripti, audiozapisi, topnički dnevnici, kao i njihovi poštari i dostavljači, samo su drugorazredni pokušaj da se voda zamuti još više a istina skrene na sporedni kolosijek.
Đavolji odvjetnici
Zašto je dakle Ante Gotovina osuđen davno prije nego li ga je sudac Alphonse Orie pozvao da ustane? Zato što se od njega smišljeno stvarao mit, a oko njega ispredala legenda koju tek korak dijeli od svojevrsne hrvatske inačice Kosovskog boja. Baš kao što je samo riječ nedostajala da oni koji su Mesića prozivali kao Vuka Brankovića na sav glas izuste kako presuda Gotovini pokazuje da su Hrvati pobjednici u ratu, a gubitnici u miru.
Misli li netko pitati za zdravlje Mladena Bajića, to svjetsko čudo od državnog odvjetnika kako ga slave oni koje drži u fioci, zašto nije utvrdio tko je to ubijao po Krajini kada nije Gotovina
Ti su advocatus diaboli smišljeno i planski jednom prosječnom avanturistu kojeg su mladenački nemiri odveli na stranputicu, u Legiju stranaca, a koji je svojih 15 minuta slave dočekao u Domovinskom ratu nataknuli aureolu neupitne Svetosti. Od živog čovjeka napravljen je idol i kumir, od vojnika simbol. A kada je Otac nacije fizički iščezao, budući da bogovi ne umiru baš kao ni potreba za njima, na upražnjeno mjesto za domaću upotrebu ustoličen je »heroj a ne zločinac«. Suvremena hrvatska mitologija u Gotovini je dobila novog junaka u kojega se opet mogla bezgranično kleti i vjerovati, baš kao što racionalni svijet na njega gleda sa skepsom ravnom onoj svojedobnoj prema Tuđmanu.
Sudac huškač
Ako je Gotovina uistinu nevin, a sigurno je prema optužnici neviniji od onih koje je biologija spasila od Haaga, onda je valjda netko i kriv. Ako Gotovina nije ratni zločinac, tko su onda ti ratni zločinci kada su eto, to barem svi priznaju, iako ne u istom broju i slučaju, zločini počinjeni, ljudi pobijeni na pravdi Boga, kuće popaljene, imanja opljačkana, ljudi izbjegli? I gdje se kriju ti koji bi imali biti suđeni za ono što je Gotovini presuđeno, nije valjda da se Nebo pobrinulo za sve i da baš niti jedan više ne hoda po Zemlji? Ima li među nama još uvijek onih koje bi trebalo raskrinkati za sve što se u ratu dogodilo a nije se smjelo dogoditi, onih čiji je udjel u zločinačkom pothvatu nemali iako ih optužnica imenom i prezimenom ne spominje?
Je li za ono što se zbivalo prije i poslije Oluje od Gotovine više kriv onaj koji je kao sudac Vrhovnog suda poručio kako u Domovinskom ratu ne mogu biti počinjeni zločini? Zašto u tog monstruoznog huškača koji je pljačku i palež, umorstva i klanja unaprijed amnestirao bilo kakve mogućnosti kažnjavanja, nikada nismo uprli prst krivice, zašto ga nismo nikada barem moralno razobličili kad ga već nismo procesuirali kao sudionika tog zločinačkog pothvata? I kada ćemo se konačno usuditi reći tko je sve bio u prvim redovima memorandumske velikohrvatske logistike u pripremi zločina kada su nam velikosrpski pandani već odavno dobro poznati. Baš kao što tajimo tko je to i kako »Odjeke i reagovanja« ispisivao latinicom.
Kada ćemo se konačno usuditi reći tko je sve bio u prvim redovima memorandumske velikohrvatske logistike u pripremi zločina kada su nam velikosrpski pandani već odavno dobro poznati
Jesu li se transkripti počeli dilati tek za Mesićeva mandata ili je preteča krijumčarenja i trženja bio jedan ovdašnji vrli intelektualac opće prakse? Onaj isti koji je potpalio javnu lomaču »Vješticama iz Rija«, tako hrabro dokazujući svoju domoljubnu muškost iživljavajući se nad četiri žene, što je i sud prije pada u zastaru i zaborav proglasio nedopustivim odnosno nezakonitim. Taj bivši Tuđmanov savjetnik, koji je svoju poziciju iskoristio kako bi svojedobno »cinkario« ondašnjeg predvodnika hrvatskih Srba, psihijatra Jovana Raškovića kao neuračunljivog, jer je prvom hrvatskom predsjedniku »povjerio« da su »Srbi lud narod«, i danas s javne televizije za debeli honorar, uz voditeljsku pomoć dražesne dame, laže i obmanjuje javnost.
Čudo od Bajića
Misli li netko pitati za zdravlje Mladena Bajića, to svjetsko čudo od državnog odvjetnika kako ga slave oni koje drži u fioci, zašto nije utvrdio tko je to ubijao po Krajini kada nije Gotovina pa da sva ta imena s pravom istresemo na haški stol u žalbenom postupku!?
Zašto Bajić ne progovori javno, zašto nam podatke o hrvatskim zločinima objavljuje anonimno, na internet stranicama DORH-a u noćne sate, zašto pred javnost šalje svoje savjetnice i zamjenice koje se ni krive ni dužne moraju crveniti što su dio udruženog zaštitničkog DORH-a? Možda zato što zna i nešto više, a mogao bi i morao, budući da je svojedobno i sam bio vojni tužitelj u Splitu.
Zašto je dakle Ante Gotovina osuđen i prije nego li je sudac Orie pročitao hašku presudu? Zato što su mu Franjo Tuđman i njegovi učinili ono što je čak i danas omrznuti Josip Broz Tito zabranio učiniti njemu, Franji Tuđmanu, poručivši »Tuđmanu ne pakirati« onima koji su se s njegovim generalom obračunavali sedamdesetih prošlog stoljeća.
Gotovina je pakiran i zapakiran već odavno, u Hrvatskoj, samo njegova sudbina danas nosi žig zadnje pošte Haag.
