RIJEKA  Program nove Vlade predstavio je premijer Plenković u Saboru. Neki od ciljeva su do 2024. stvoriti uvjete za 100 tisuća novih radnih mjesta, povećanje plaća, dodatna porezna rasterećenja… Ključni pojmovi su socijalna sigurnost, perspektivna budućnost, ekonomska suverenost, osnažena državnost i globalna prepoznatljivost.

Sve je logično i ambiciozno, kako i treba biti u suočavanju s krizom koja prijeti, no nekako je zasad uopćeno: lijepo zvuči, ali pitanje je provedbe. Jasno je da se Vlada u projekcijama oslanja na novac iz EU-a, inače bi sve bilo gotovo nemoguća misija, a ključno je pitanje apsorpcijske moći sustava, od središnje države, preko lokalne, do privatnog sektora.

Projekti, koordinacija, težak rad i optimizam moraju biti niti vodilje, jer Hrvatska i nema što izgubiti, osim velike prilike da se konačno izdigne iz tavorenja u permanentnoj strukturnoj krizi. Pitali smo analitičare što misle o sažetku Vladinog ekonomskog programa.

Marijana Ivanov, profesorica, zamjenica predsjednika udruge Hrvatski izvoznici, kaže da je program, ovo što je predstavljeno, »općenit, što daje prostor i da ispadne uspješan, ako se u skladu s danim okolnostima i izvorima financiranja iz EU-a, taj novac upotrijebi za investicije i oživljavanje gospodarskih aktivnosti koje će Hrvatskoj omogućiti veće stope rasta.«

Potpore industriji

– S druge strane, previše općenit program Vladu ne obvezuje na postavljanje konkretnih ciljeva koji nisu vezani uz samokorigirajuće djelovanje tržišta i ekonomije, što otvara prostor da u Hrvatskoj i dalje izostane državni intervencionizam potreban za pokretanje investicija i izvoza, u skladu s novim globalnim trendovima i ljudskim i stručnim kapacitetima koje Hrvatska ima, ističe Ivanov.

Hrvatski izvoznici, podsjeća, godinama upozoravaju vlade na krive puteve razvoja hrvatske ekonomije, s lošom strukturom u smislu nedovoljne zastupljenosti znanjem i kapitalom intenzivne industrije u novim investicijama i izvozu. Upozoravaju, kaže, upravo i na manjak transformacije i zaokreta prema novim tehnologijama i inovacijama u proizvodnoj sferi gospodarstva.

– Hrvatski izvoznici konstantno upozoravaju i na nedovoljnu potporu izvrsnim poduzećima i neto izvoznicima, te industrijskim aktivnostima koje stvaraju puno veću dodatnu vrijednost i mogu omogućiti veće plaće, a uz istovremeno prevelike potpore poljoprivredi i turizmu.

Zbog toga su izostale kvalitativne promjene u sektorima, uz koje se može u puno većoj mjeri kvantitativno i kvalitativno unaprijediti hrvatski izvoz. Riječ je i o procesima automatizacije, robotizacije, te sektorima poput elektro-automobilske industrije i proizvodnje dijelova, IT-industrije, prehrambene, kemijske, farmaceutske, te proizvodnji opreme za obnovljive izvore energije, uz uključivanje u nove europske lance vrijednosti koje trenutno razvijaju snažne članice EU-a.

Iz predstavljenog programa ne može se zaključiti da Vlada ima stratešku viziju koje su to konkretno grane hrvatske industrije prema kojima će njene politike stvoriti uvjete za veću ekspanziju i rast izvoza.

Hrvatska uistinu ima velike potencijale iskoristiti transformaciju EU-a prema zelenoj i digitalnoj ekonomiji, o čemu premijer jest govorio, međutim, dublja razrada tog programa zasad izostaje, zaključuje Ivanov.

Apsorpcijska snaga

Ekonomski analitičar Velimir Šonje pak veli da se tu nema što previše komentirati.

– Politički dokumenti su uopćeni, brojke u njima izvlače se iz rukava, još uvijek smo u fazi koja je nalik kampanji u smislu davanja obećanja. Ohrabruju neki elementi programa kao što su najava poreznog rasterećenja, povećana izdvajanja za drugi mirovinski stup, a sve to uz fiskalnu konsolidaciju i uvođenje eura u okviru mandata ove vlade. To je dobar smjer, ali to je makro slika. Vrag je u detaljima, kako sve to ostvariti, zaključuje Šonje.

Mladen Vedriš, ekonomist i profesor, kaže da nisu upitni ciljevi, koji motiviraju, ali i obvezuju, međutim ostaje, veli, »onaj dio pisan sitnim slovima, a to je metodologija – kako sve to postići, kakva je kvaliteta naših javnih servisa da uistinu iskoriste taj paket koji se nudi, te kolika je apsorpcijska snaga javnog i privatnog sektora.«

– Tek slijedi materijal Europske komisije u kojem će ona precizno razraditi uvjete povlačenja sredstava iz kriznog fonda, i mi ćemo se tek sučeliti sa, s jedne strane, našim stupnjem organizacije institucija da sve to i prihvate, i s onim što će Komisija propisati.

Tu bi mogao nastati problem, i mislim da će to biti osnovni zadatak, izazov Vladi, da složi jednu matricu i koordinacijski tim koji će na projektima raditi i sve povezivati. Ovo što je predstavljeno je front office, a rad u back officeu, na kojem se sve temelji, tek predstoji, poručuje Vedriš.