Bili su optuženi da su zloporabom položaja oštetili Brodosplit za 4,7 milijuna dolara te za pranje tog novca. Afera »Brodosplit« otkrivena je 2006.
SPLIT Oslobađajućom presudom (nepravomoćnom) za osmoricu okrivljenih završeno je suđenje u “slučaju Wessels”, predmetu koji se bavio sklapanjem ugovora o izgradnji četiri panamax tankera u splitskom brodogradilištu za njemačkog naručitelja.
Drago Maček, broker Iceberga koji je posredovao za naručitelja, Goran Vukasović kao bivši direktor Brodosplita, Ante Luetić kao financijski direktor škvera, oslobođeni su optužbe za zlouporabu položaja i ovlasti, dok su svi zajedno, dakle njih trojica te Mateo Tramontana, direktor Brodotrogira, zatim Ivica Donkov, Ivan Cesarac, Danijel Nikolić i Hrvoje Matovinović, oslobođeni i optužbe za pranje novca.Riječ je o slučaju koji je “puknuo” u ožujku 2006. godine, kada je iz Austrije stigla obavijest o sumnjivoj novčanoj transakciji koja je iz Splita preko računa na Cipru stigla na Mačekov račun u austrijskoj banci.Nakon provedene opsežne glavne rasprave na kojoj je ispitano gotovo 50 svjedoka te pregledano 7.500 tisuća stranica spisa zajedno s brojnim ugovorima i računima, zaključak sudskog vijeća pod predsjedanjem suca Zorana Kežića jest da – nije dokazano kazneno djelo.Nakon detaljnog i preciznog javnog obrazloženja presude, sudac Kežić je na koncu naglasio kako “činjenice moraju biti takve da se na nesumnjiv način utvrdi krivnja, u ovom slučaju snage dokaza nije bilo”.Sudac Kežić je tijekom obrazloženja razdvojio dva bitna segmenta u cijeloj priči: prva je teza o lošem, za Brodosplit štetnom ugovoru s Wesselsom za gradnju četiri tankera, a drugi je pranje novca kroz izradu Training Ship Concepta (program za obuku pomoraca, kadeta) za te brodove, za kojeg je tužilaštvo tvrdilo da je fiktivan, stvoren samo kako bi se opravdalo pranje novca u iznosu od 4,7 milijuna USD.“Niti jedan dokaz, personalni ili materijalni, nije govorio u prilog teze o zlouporabi položaja i ovlasti. Svjedoci su kazali i da Maček nije sudjelovao u pregovorima cijene koštanja brodova.A cijena gradnje za četiri tankera od 50 milijuna i 50 tisuća USD po brodu, nije štetna! Po ranijoj upravi gradnja panamax tankera je ugovarana za 42 milijuna USD, dok je u ovom slučaju uračunata i klizna skala čelika te košarica valuta, kao i 50 posto plaćanja u prvoj rati, a ostatak po isporuci.Cijena je kalkulirana od strane svih koji su sudjelovali te je ovaj iznos bio javan, nikome prešućen, od uprave do Nadzornog odbora.Dapače, u prilog kvaliteti ugovora ide i izjava Domagoja Klarića, direktora Brodosplita u idućem mandatu, s konca lipnja 2007. godine gdje ne smatra da je škver oštećen za iznos od 28 milijuna kuna”, obrazložio je sudac Kežić i potom seosvrnuo na TSC, odnosno optužbu o pranju novca kroz taj projekt.
Jedino je ovakav ishod i bio moguć, naglasili su branitelji u svojim izjavama ispred zgrade splitskog suda, a posebno su bili zadovoljni što sudac nije “potpao pod medijski pritisak” jer je proteklih godina objavljeno preko 3.300 medijskih napisa o ovom slučaju, mahom po njihove klijente negativnh konotacija.Odvjetnik Anto Nobilo poželio je i neku vrstu ranije kontrole istražnih tijela i same optužnice jer, naglasio je, “ovako su okrivljeni čekali sedam godina da ih se oslobodi stigme, a u međuvremenu su izgubili poslove, mnogi i zdravlje”.Optužnica naime jednostavno nije imala slučaj, što su iz policije nakon kriminalističke obrade i zaključili, no tužilaštvo je bilo uporno bez osnova, zaključio je Nobilo. Da ipak odvjetnicima, a i okrivljenima (danas je na objavi presude bilo njih šest) nije bilo svejedno, govore i zagrljaji olakšanja te rukovanja uz široke osmjehe u sudnici, tek koji trenutak nakon što je sudsko vijeće izašlo iz dvorane.Očekivano, zastupnica optužbe Marina Matušan najavila je žalbu na presudu.
“Iznos cijene gradnje je na izričit zahtjev vlasnika uvećan za 1,5 milijuna USD po brodu kroz pobočne ugovore, kako bi se na taj način financirao TSC. Čiji je to novac? Novac brodograditelja i tu nema ništa sporno, nije u pravu optužba smatrajući da je taj projekt da se izvrše određene preinake broda čista fikcija.Još od početka je Reinhard Wessels izrazio želju za ugradnjom TSC-a, taj pojam se prvi put javno spominje u računima još 19. siječnja 2006. godine, puno prije podnošenja kaznene prijave.Također nije izveden niti jedan dokaz da su petorica okrivljenih za pranje novca doista dali sredstva Mačeku ili Vukasoviću, a istovremeno se zna da su predali radove koji se bave TSC-om, te konačno za novac koji im je plaćen platili porezna davanja”, odbacio je Zoran Kežić stav tužilaštva da je riječ o pranju novca.Osvrnuo se i na navodne povoljnije ponude koje su u škveru postojale, umjesto Wesselsove.“Razgovori vođeni s ostalim potencijalnim naručiteljima, Scorpiom i Marinvestom, u to vrijeme su bili daleko od realizacije, nije bio sklopljen niti nacrt ugovora, a iako možda nešto višeg iznosa, ti pregovori imali su druge lošije strane poput izostavljanja klizne skale čelika te nisu bili povoljniji.S obzirom na tadašnji kapacitet gradnje brodova u Brodosplitu, potpisani ugovor s Wesselsom nije isključivao daljnje pregovore s drugim naručiteljima.” dodao je sudac Županijskog suda u Splitu Zoran Kežić.
