STEFAN MARTINIĆ

Hrvatska ozbiljno zaostaje u primjeni umjetne inteligencije. Stručnjak tumači ključne razloge i zašto je to opasno

Anja Matić

Foto privatna arhiva

Foto privatna arhiva

Kašnjenje u primjeni UI-ja smanjuje produktivnost i usporava digitalizaciju, dok nedostatak znanja i nejasna regulativa koče inovacije. Time Hrvatska gubi konkurentnost u EU-u i na globalnom tržištu



 


Umjetna inteligencija (UI) ima velik potencijal za gospodarski rast i povećanje produktivnosti, no Hrvatska u njezinoj primjeni i dalje zaostaje za prosjekom Europske unije. UI koristi tek oko 22 posto domaćih tvrtki, u usporedbi s 37 posto na razini EU-a. Dosadašnji guverner HNB-a Boris Vujčić naglašava važnost razvoja znanja i vještina, dok potpredsjednik EIB-a Marko Primorac upozorava na zaostajanje u digitalizaciji. Ministar financija Tomislav Ćorić poručuje da Hrvatska mora ubrzati primjenu UI-ja. Ostaje pitanje koji su ključni razlozi za zaostajanje Hrvatske u primjeni umjetne inteligencije?


UI potencijal


Odgovore smo pronašli u razgovoru sa Stefanom Martinićem, odvjetnikom i članom Nadzornog odbora CroAI, udruge koja je sudjelovala u radnoj skupini za izradu Zakona o provedbi Uredbe o umjetnoj inteligenciji. Otkrio nam je što koči širu primjenu UI-ja u Hrvatskoj, koje vještine nedostaju na tržištu rada te u kojoj mjeri regulatorni okvir potiče, ili koči, hrvatske inovacije.




Čudi li vas podatak da tek petina hrvatskih tvrtki koristi UI?


– Ne čudi me da je postotak tako »malen«. Zapravo me više čudi da je relativno visok broj onih koji ipak koriste ove tehnologije. Zbog algoritama živimo u svojevrsnom »bubbleu«, pa mnogi od nas imaju dojam da je umjetna inteligencija sveprisutna i da je svi koriste. Naravno, njezina se primjena sve više povećava, ali mislim da je i dalje koristi manjina, osobito izvan tehnološkog i javnog sektora.


Što smatrate glavnim razlogom tome – nedostatak znanja, resursa, strah od rizika ili nešto drugo?


– Rekao bih da je riječ o kombinaciji svih navedenih faktora, ali ključan je nedostatak znanja i razumijevanja. Svakako bi pomogla dodatna edukacija – kako od strane države, tako i poslodavaca – kako bi pojedinci stekli osnovno razumijevanje umjetne inteligencije, a potom mogli educirati i svoje zaposlenike. Između ostalog, u tome Hrvatska udruga za umjetnu inteligenciju vidi svoju svrhu, organizirajući razne događaje na temu UI-ja: od pravnih i marketinških do inženjerskih i machine learning tema. Posebno su pravni događaji otvoreni široj javnosti, gdje se na općenitoj razini raspravlja o filozofiji, korisnosti i regulativi umjetne inteligencije.


Smatrate li da veća primjena UI-ja u tvrtkama povećava produktivnost i konkurentnost? Ako da, na koji način?


– Primjena UI-ja u tvrtkama može povećati produktivnost i konkurentnost tako što ubrzava i pojednostavljuje određene repetitivne procese. Primjerice, odvjetnici često trebaju pripremiti detaljne specifikacije sati za klijente – podatke koji su povjerljivi i podložni poslovnoj tajni, pa treba paziti koji se podaci unose u UI alate. Ipak, uz pravilno korištenje, taj se proces može znatno ubrzati i pojednostaviti. Također, korisno je istražiti sve aspekte zakonodavstva, kako hrvatskog tako i europskog, kao i sudsku praksu. UI može ubrzati takve zadatke, olakšati istraživanje propisa i sudske prakse te pružiti pregled argumenata iz akademske literature. Naravno, čovjek mora ostati »u petlji« – rezultate treba uzeti sa zadrškom, dvostruko ih provjeriti i osigurati njihovu točnost, kao i postojanje izvora. Vjerujem da u svakom poslu postoji barem jedan proces koji se može automatizirati ili unaprijediti korištenjem UI-ja, bez obzira na to radi li se o privatnom ili javnom sektoru.


Prestroga regulacija


Olakšava li ili otežava postojeći zakonski i financijski okvir u Hrvatskoj primjenu UI-ja?


– S regulatorne strane, postoji EU AI Act koji je donijela Europska unija, a države članice su do kraja kolovoza 2025. trebale donijeti nacionalne zakone za implementaciju pojedinih njegovih odredbi. Hrvatska to još uvijek nije učinila. Ključno je definirati tko će biti regulator, tko će nadzirati tržište i korištenje umjetne inteligencije, kao i postupke izricanja kazni te prava na obranu i žalbu. Također, važan su element tzv. regulatorni »pješčanici«, u kojima bi regulator mogao raspisivati javne pozive i omogućiti poduzetnicima da besplatno testiraju UI rješenja u kontroliranom okruženju. To je obveza predviđena europskim zakonodavstvom, ali još nije implementirana u Hrvatskoj. Uvođenje takvih mehanizama značajno bi povećalo pravnu sigurnost i olakšalo poslovanje. U tijeku je i zakonodavni proces tzv. Digitalnog omnibusa na razini Europske unije, koji bi trebao ublažiti određena pravila vezana uz GDPR, UI regulativu i druge digitalne propise. Primjerice, obveza vođenja evidencije obrade osobnih podataka – koja predstavlja značajan administrativni teret – mogla bi se ograničiti samo na društva s više od 500 zaposlenika, čime bi se rasteretili mali i srednji poduzetnici. Smatram da bi donošenje Digitalnog omnibusa, kao i nacionalnog zakona u Hrvatskoj, bilo iznimno korisno.


Kako postojeće kaznenopravne odredbe utječu na razvoj umjetne inteligencije u Hrvatskoj?


– U Hrvatskoj je uvedeno novo kazneno djelo kojim se kriminalizira dovođenje u opasnost uporabom umjetne inteligencije. Riječ je o vrlo široko postavljenoj normi – obuhvaća razvoj, korištenje, upravljanje i nadzor UI sustava – što praktično znači da bi gotovo svaka uporaba UI-ja mogla potpasti pod njezin opseg. Ako netko korištenjem UI-ja dovede u opasnost život, tijelo ili imovinu, može biti kažnjen zatvorom do šest godina. Problem je u tome što zakon sankcionira već samu opasnost, a ne nužno i nastanak štete. Primjerice, autonomno vozilo koje nekoga gotovo pregazi – ali do nesreće ne dođe – već bi moglo biti dovoljno za primjenu ove odredbe. Takva široka formulacija može imati odvraćajući učinak na investitore, inženjere, poduzetnike i zaposlenike jer nije jasno tko snosi odgovornost u lancu. Posljedično, to može negativno utjecati na inovacije u Hrvatskoj.


Smatram da bi primjerenije rješenje bilo da odgovornost nastupa tek u slučaju kršenja propisa i nastanka štete za život, tijelo ili imovinu. Time bi se povećala pravna sigurnost i smanjio strah od neopravdanog kaznenog progona. Drugim riječima, oni koji postupaju u skladu s pravilima ne bi trebali snositi kaznenu odgovornost. Takav pristup poticao bi razvoj umjetne inteligencije bez nepotrebnih prepreka.


Vještine ključne za sigurnost i učinkovitost


Imaju li zaposlenici vaše tvrtke potrebne vještine za implementaciju i korištenje UI-ja? Koje vještine smatrate ključnima?


– U mom odvjetničkom uredu svi imaju plaćene račune za različite UI alate. Ključno je razumjeti koji se podaci smiju unositi kako ne bi došlo do kršenja poslovne tajne, GDPR-a, zaštite osobnih podataka ili prava intelektualnog vlasništva. Važno je razviti vještinu prepoznavanja što se smije, a što ne smije unositi u UI alate, kao i znanje o njihovom pravilnom korištenju. To uključuje i kvalitetan prompt engineering – davanje jasnih i preciznih uputa – te sposobnost interpretacije i provjere dobivenih rezultata. Upravo su te vještine ključne za sigurno i učinkovito korištenje umjetne inteligencije.