ZAGREB – U Hrvatskoj su sve vlade, još od one koju je vodio Ivo Sanader, najavljivale da će donijeti zakon kojim će regulirati lobiranje, no to se nije dogodilo, a sada to u Strategiji za sprječavanje korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine najavljuje i Vlada Andreja Plenkovića. Izglasavanje takvog zakona bilo je predviđeno i u prethodnoj strategiji koju je 2015. godine izradila Vlada Zorana Milanovića, a potvrdio Sabor, ali ni ta Vlada do kraja mandata, ni Plenkovićeva Vlada u prvom mandatu nije po tom pitanju napravila ništa.

Ministarstvo pravosuđa i uprave sada je ipak, osim najava u strateškim dokumentima, otišlo i korak dalje i formiralo je radnu skupinu koja bi trebala pokrenuti izradu zakona.

– Cilj regulacije lobiranja je uspostaviti lobističko djelovanje kao transparentnu, legalnu, legitimnu profesiju prema najvišim etičkim standardima. Zakonsko uređenje rezultirat će većom transparentnošću, efikasnijim upravljanjem rizicima korupcije te će imati pozitivan utjecaj na kvalitetu donošenje propisa, odgovorili su nam iz Ministarstva uprave i pravosuđa na naš upit kako će se zakonski regulirati lobiranje.

Pristup podacima

Na pitanje hoće li se, kako se to spominje u prijedlogu Strategije, formirati i registar u koji će biti upisani svi lobisti, odnosno svi oni koji nastoje utjecati na vlasti, bilo na lokalnoj bilo na državnoj razini, kod donošenja određenih odluka ili zakona, iz Ministarstva odgovaraju da će radna skupina razmatrati i pitanja vezana uz uspostavu registra lobista. U strategiji se naglašava i mogućnost javnog pristupa podacima iz tog registra, što bi značilo da bi građani u trenutku kad se bude pripremao određeni zakon mogli znati tko zagovara pojedine interese i zakonska rješenja. Iz Ministarstva otkrivaju još i to da je upućivanje zakona predviđeno krajem sljedeće godine, što znači da će za njegovu izradu biti potrebno najmanje godinu dana, a to dovoljno govori o kako se škakljivoj temi radi.

U Strategiji je Ministarstvo pojasnilo kako je lobiranje nužno definirati jer se povećava broj donositelja javnih odluka, a istodobno se širi mogućnost utjecaja na njih.

– Lobiranjem se može pridonijeti boljem definiranju interesa i boljoj informiranosti vlasti, što u konačnici dovodi do kvalitetnijih odluka i propisa te efikasnije javne politike. Neregulirano lobiranje može dovesti do neprimjerenog utjecaja na procese donošenja odluka te ostvarenju posebnog i/ili privatnog interesa nauštrb javnog interesa, ističe se u Strategiji. Gotovo do u riječ ista napomena stajala je i u prethodnoj strategiji, ali zakon u šest godina nije donesen.

Utjecaj na odluke

Najveći zagovaratelj donošenja zakona, te formiranja registra koji bi jasno pokazao tko se bavi lobiranjem, je Hrvatsko društvo lobista (HDL) koje se za regulaciju zalaže od svog osnutka 2008. godine. Društvo koje okuplja lobiste, o kojima u javnosti vlada percepcija da najviše vole tajnost, tako najviše u državi lobira da javnost dobije uvid u to tko i za koga lobira.

Oni su čak prije osam godina i sami predložili zakon, a predsjednica toga društva Maja Pokrovac pozdravlja novu najavu Ministarstva pravosuđa i nada se da će zakon doista biti donesen jer je, kako kaže, odavno bilo vrijeme da se zna tko se bavi lobiranjem i čiji interes zagovara i nastoji utjecati na donošenje odluka, te koliko se novca vrti u toj djelatnosti.

– Mi smo u Hrvatskom društvu lobista sami uspostavili registar i u njega se upisalo pedesetak lobista iz Hrvatske, iako se u Hrvatskoj tom djelatnošću bavi barem još 450 pravnih osoba ili pojedinaca, to rade različite udruge, odvjetničke kuće, PR agencije… No, nitko ne potpisuje ugovore za usluge lobiranja, nego primjerice za konzultantske usluge ili usluge o suradnji. Čitava jedna industrija u Hrvatskoj zakonski ne postoji i nije transparentna i to ostavlja mogućnost za zlouporabe i trgovinu interesom, upozorava Pokrovac.

Napominje da je to društvo kojem je na čelu bilo prvo udruženje lobista u jugoistočnoj Europi, ali da su u zakonskoj regulativi Hrvatsku pretekle, primjerice, Srbija, Slovenija i Sjeverna Makedonija.

U sivoj zoni

– Kod nas je cijela jedna djelatnost u sivoj zoni, kad se donose odluke i kad se zagovaraju određena rješenja u parlamentu ili Vladi, kad se želi utjecati na to kakva će se odluka donijeti, to bi moralo biti transparentno. Osoba koja dolazi u Vladu ili parlament lobirati za nešto morala bi tamo transparentno doći kao lobist, javnost bi imala pravo znati čiji interes zagovara i onda ne bi bilo straha da se nešto događa ispod žita, napominje Pokrovac.

Na pitanje je li onda razlog za to što dosad Hrvatska nije donijela takav zakon među ostalima i to što takva situacija odgovara stotinama onih koji utječu na odluke i zapravo zarađuju na lobiranju, a da se ne moraju kao takvi izjasniti, Pokrovac kaže da bi državi i zbog smanjenja korupcije i sukoba interesa moralo biti u interesu da se zna da određena osoba ili tvrtka zagovara farmaceutsku, duhansku ili energetsku industriju. Pravo da to znaju, napominje ona, imaju i građani, koji će se onda i sami angažirati i nastojati što više utjecati na odluke vlasti.