Tijekom prošlog tjedna ćudljivi koronavirus proširio se u svaku treću državu u svijetu, pa nacionalne vlasti i međunarodne institucije naglo posežu za izvanrednim mjerama radi ograničavanja epidemije. Središnje banke od SAD-a do Japana i Australije spuštaju kamate, a najugroženije države počele su odobravati izvanredne rashode u proračunima kako bi pomogle posustalom gospodarstvu. Na taj način vlasti žele osigurati pomoć poduzećima kojima je pala prodaja zbog ograničenja putovanja i kretanja ljudi. Nastoje im pokriti gubitke zbog zastoja u poslovanju, zbog manjka dijelova za proizvodnju, prouzročenog pokidanim opskrbnim lancima u međuovisnom globaliziranom gospodarstvu.

Primjerice, ako stane jedna tvornica automobilskih dijelova u Kini ili Italiji, gotovo cijeloj autoindustriji u Europi i svijetu prijeti privremena obustava proizvodnje. Slično je u farmaceutskoj i ostalim industrijama. Teške posljedice širenja virusa među prvima su osjetile turističke, zrakoplovne i ostale prometne kompanije, koje su preko noći ostale bez glavnine putnika i gostiju. S takvim razmjerima neizvjesnosti – zbog koronavirusa koji remeti normalan život naroda i gospodarstava – države u svijetu nisu bile suočene još od izbijanja svjetske financijske krize u jesen 2008. godine.

​Neočekivani potez

Tako su šokirani američki komentatori zaključili da su stvari u gospodarstvu danas »gore nego što se čine« i da vodstvo američke središnje banke očito »zna više« od široke javnosti, inače ne bi posegnulo za dramatičnim potezom. Odjednom je svima postalo jasno da s koronavirusom nema šale i da razvoj zbivanja zaista miriše na globalnu recesiju.

Virus je Kini tijekom veljače prepolovio gospodarsku aktivnost, a njegovo nekontrolirano širenje po Južnoj Koreji, Japanu, Iranu, Italiji te ostatku Europe i svijeta pokazuje da će globalne ekonomske posljedice biti daleko veće od prvotnih očekivanja. To što je američki Fed srezao kamatnu stopu imat će pozitivnih posljedica. Barem neko vrijeme održat će se povoljni kreditni uvjeti s niskim kamatama te spriječiti pogoršavanje stanja u financijskom sektoru. Međutim, neočekivani potez Feda istodobno je pokazao i sve veću nemoć središnjih banaka u suočavanju s koronavirusom i rastućim ekonomskim prijetnjama.

Naime, rašireno je mišljenje da su središnje banke spuštanjem kamatnih stopa i monetarnim popuštanjem – pojednostavljeno nazvanim »tiskanje novca« – izvukle svijet iz recesije nakon 2008. godine. Natiskale su oko 20 tisuća milijardi dolara. Međutim, taj silan novac uglavnom se nije prelio u gospodarstvo i u džepove građana. Bio je namijenjen spašavanju posrnulih banaka i uglavnom se zadržao u financijskom sektoru. Investicije se nisu bitno povećale, a gospodarstvo je na Zapadu nakon 2009. godine usporilo tempo, gotovo prepolovivši stope rasta kakve je imalo prije krize. S druge strane, budući da su se kamatne stope već približile nuli, ili su pale ispod ništice, kao u Europi i Japanu, središnje banke više nemaju puno prostora za njihovo daljnje rezanje. Ispucavaju svoje oružje, sa sve manjim učinkom.

»Šok ponude«

Brojni komentatori ovih dana upozoravaju da središnje banke ne mogu zaustaviti koronavirus, koji je zatvorio mnoge tvornice, poremetio opskrbe lance među poduzećima, sasjekao trgovinu i putovanja po cijelom svijetu. Spuštanjem kamata centralne banke ne mogu natjerati poduzeća da ponovno prorade, ne mogu pokrpati pokidane opskrbne lance, niti natjerati građane da ponovno sjednu u zrakoplove i počnu putovati, upozoravaju sve brojniji kritičari.

Američki MarketWatch upozorava da središnje banke ne mogu puno napraviti zato što je danas riječ o »šoku ponude«, tipu ekonomskog udarca prouzročenog nedostatkom roba i usluga. Virus je natjerao tvornice na zatvaranje te smanjio promet i putovanja. S druge strane, monetarni i fiskalni poticaji u pravilu se izvode radi ublažavanja »šoka potražnje« – koji nastaje zbog oštrih rezova u potrošnji kućanstava, poduzeća i vlada, kaže taj portal.

– Šoku ponude u ekonomiji kamatne stope sada ne pomažu, upozorio je i ekonomist Art Hogan iz kuće National. Štoviše, dodaje, postoji zabrinutost da će se šok ponude preliti u šok potražnje. Hoganove riječi zapravo znače da će poduzeća zbog koronavirusa najprije izgubiti zaradu, što će ih nagnati na smanjenje potrošnje. Kad se ta logika kresanja troškova i štednje, poput začaranog kruga, proširi na cijelo gospodarstvo, doći će do smanjenja potražnje na tržištu i potaknut će se recesijska kretanja.

Sve je manje ekonomista koji očekuju brzi oporavak gospodarstva od učinka virusa. Iako u Kini epidemija jenjava, kuća Standard & Poors Global Ratings očekuje da će posljedice epidemije ta zemlja osjećati dva do tri tromjesečja tijekom ove godine. Slično se može dogoditi i ostatku svijeta. U najgorem slučaju – prema procjeni kuće Bloomberg Economics – ako posljedice virusa u ostalim zemljama budu slične kao u Kini u prvom tromjesečju, globalno gospodarstvo će se ove godine zaustaviti i doživjeti štetu od 2.700 milijardi dolara, čak i ako pandemija uskoro prođe.

Stoga nije čudno što je Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) iz Pariza početkom tjedna prognozirala da je svjetska recesija tijekom ove godine neizbježna, samo je pitanje koliko će ona biti duboka i koliko će trajati. Analitičari Deutsche Bank procjenjuju da će dionice na burzama u svijetu ove godine izgubiti 20 do 30 posto vrijednosti, dok ekonomist Nouriel Roubini vjeruje da će burze pasti čak 40 posto. OECD također vjeruje da su središnje banke uglavnom potrošile svoje oružje, te da spas poduzećima mogu donijeti ponajprije vlade i državna intervencija u gospodarstvo. Vodeću ulogu u borbi protiv koronavirusa trebaju preuzeti države putem njihovih povećanih izdvajanja iz proračuna.

– Vlade moraju smjesta djelovati kako bi ograničile epidemiju, podržale zdravstveni sustav, zaštitile ljude, potaknule potražnju i osigurale financijski pojas za spašavanje kućanstvima i poduzećima koja su najviše pogođena, poručila je Laurence Boone, glavna ekonomistica OECD-a, povlačeći zvono za uzbunu.

​Zvono za uzbunu

I zaista, tijekom proteklih dana naglo su se aktivirale vlade mnogih zemalja i međunarodne institucije. Svjetska banka je najsiromašnijim zemljama ponudila pomoć od 12 milijardi dolara za borbu protiv koronavirusa. Međunarodni monetarni fond je objavio kako je osigurao 50 milijardi dolara kredita, uglavnom beskamatnih, za pomoć zdravstvenim sustavima država, za povećana proračunska izdvajanja za gospodarstvo, kao i za osiguranje likvidnosti.

Vlada Južne Koreje, zemlje koja je koronavirusom pogođena najviše poslije Kine, osigurala je financijski paket od 13,7 milijardi dolara za ublažavanje posljedica epidemije. Zastupnički dom američkog Kongresa je odobrio osam milijardi dolara za akcije protiv virusa. Talijanska vlada će se zadužiti za 3,6 milijardi eura, kako bi suzbila epidemiju te pomogla tvrtkama pogođenima padom zarade.

Europska komisija je proteklog tjedna pozvala članice Europske Unije na zajedničku akciju. U pismu ministrima financija država upozorila je da Italiji i Francuskoj u prvom tromjesečju ove godine prijeti ekonomska recesija, prema pisanju Bloomberga. Komisija je procijenila da će virus pogoditi ponajprije poduzeća, ali je upozorila da se njihove nevolje mogu prelili u banke i državne proračune.

Kakvi će biti razmjeri šteta od koronavirusa, teško je sa sigurnošću predvidjeti. Jasno je da će epidemija jednoga dana posustati, ali razvoj događaja ovisi o tome koliko će biti intenzivna i koliko dugo će trajati. Primjerice, talijanske vlasti vjeruju da će 3,6 milijardi eura biti dovoljna pomoć poduzećima ako se epidemija uskoro zauzda, prema pisanju portala Politico. Međutim, čelnik oporbene Lige Matteo Salvini smatra da će vladin paket pomoći morati narasti na 20 milijardi eura. Na pitanje kada se može očekivati obuzdavanje epidemije, predsjednik talijanskog Instituta za zdravlje Silvio Brusaferro u ponedjeljak je izjavio: »Sljedećih sedam dana bit će odlučujući«.