Prema najavama iz Ine krajem kolovoza, projekt obrade teških ostataka u riječkoj rafineriji trebao bi postati operativan.

Nakon godina pomicanja rokova i podizanja vrijednosti investicije uslijed globalnih poremećaja, ova strateška investicija vrijedna oko 700 milijuna eura – DCU (Delayed Coker Unit) – ima za cilj povećati konkurentnost Rafinerije Rijeka i smanjiti hrvatsku ovisnost o uvozu dizela i drugih naftnih derivata, odnosno znatno povećati proizvodnju dizela.

Nakon nekoliko godina pripreme u 2019. donesena je konačna odluka o ovoj investiciji u Rafineriji Rijeka.

Projekt vrijedan približno četiri milijarde tadašnjih kuna, dobio je snažnu podršku hrvatske Vlade i MOL-a, a s talijanskom kompanijom KT-Kinetics Technology potpisan je ugovor o projektiranju, nabavi opreme i izgradnji vrijedan više od 3,3 milijarde kuna ili skoro pola milijarde eura.

Završetak projekta i puštanje postrojenja u rad prvotno su bili planirani za 2023. godinu, međutim, uslijed globalnih geopolitičkih događaja koji su poremetili lance nabave došlo je do rasta troškova materijala, opreme i izvođenja radova, a također su pomaknuti i rokovi.

Radi se o tehnološkim procesima koji do sada nisu bili dio poslovnih procesa riječke rafinerije i na inicijativu Sindikata gospodarstva (SING), najvećeg reprezentativnog sindikata u Ini, radnici su obučavani ne samo u drugim MOL-ovim rafinerijama, nego su iskustvo i znanje stjecali i u američkoj rafineriji koja koristi istu tehnologiju za obradu teških ostataka.

Teški uvjeti

Tim povodom, razgovarali smo s Jasnom Pipunić, predsjednicom sindikata o novom pogonu u rafineriji, ali i općenito o stanju u gospodarstvu s naglaskom na status radnika u privatnom sektoru.

Hoće li novo postrojenje početi s radom krajem kolovoza?

– Očekujem početak rada novog postrojenja krajem kolovoza, iako treba reći da su izgradnja i pokretanje novog DCU postrojenja zahtjevni procesi.

Vrijedi istaknuti da se pokretanjem novog postrojenja stječu uvjeti i za isplatu bonusa svim radnicima koji su odgovorno i stručno radili na ovoj zaista značajnoj investiciji. Tu smo inicijativu podnijeli još prošle godine i vjerujem da trud i rezultat treba nagraditi.

Puno ulažemo u obrazovanje naših članova i povjerenika – Jasna Pipunić / Ustupljena fotografija

Jesu li radnici spremni za novo postrojenje, nove tehnologije?

– Prije svega, treba istaknuti da su naši radnici ne samo spremni za pokretanje DCU-a, nego i inače imamo radnike sa značajnim znanjem i iskustvom u rafinerijskom poslovanju i procesima i u stanju su odgovoriti svim zahtjevima.

Kada govorimo o DCU-u, uprava je prihvatila prijedlog SING-a i naši su radnici osim teoretske naobrazbe bili poslani i u druge rafinerije u Europi i Americi kako bi iskusili i učili uživo o procesu koji do sada nije bio dio poslovanja naše rafinerije.

Stoga, što se tiče spremnosti radnika i tehnologije možemo reći da stvari idu kako treba. No, ono što me zabrinjava je da radni uvjeti koji bi trebali pratiti ovakvu investiciju ne idu planiranom dinamikom.

Važnost kolektivnog ugovora

Na što mislite, što još nije dovršeno vezano uz novo postrojenje?

– Ima više stvari koje kaskaju. Izgradnjom novog postrojenja došli su novi radnici što pozdravljamo, ali garderobe još nisu gotove. Problem je i nedostatak odgovarajućeg prostora za smještaj operatera, nedostatak uredskog prostora, skladišta.

A također, svjedočimo ovih dana toplinskim valovima koji su sve češći i dulji, a nemamo prostor za odmor i osvježenje, rashlađivanje.

Zamislite ljude koji danas rade na ovim temperaturama na platformama, vani je 40 stupnjeva, zamislite kada se zagrije željezo, beton i biti usred toga.

Stoga je nužno osigurati prostor gdje se mogu rashladiti. Razumijem problem konfiguracije kaskadnog zemljišta u Rijeci što u bitnome otežava projektiranje i izvedbu, ali rješenje moramo pronaći, na tome ćemo inzistirati.

Što ovo znači za riječku rafineriju?

– Radi se o novim proizvodnim kapacitetima, novim radnim mjestima i to je nešto što i kao sindikat u Ini, ali i kao dio Nezavisnog hrvatskog sindikata pozdravljamo i uvijek ćemo podržati na nacionalnoj razini – to čini i Hrvatsku otpornijom, manje ovisnom o uvozu, a našu rafineriju konkurentnijom.

To je pozitivan smjer, a tu se uklapa i novo, planirano postrojenje za zeleni vodik. Radi se o energetskoj industriji, što više proizvodimo u Hrvatskoj, što više znanja i iskustva naši radnici imaju, to je vjerujem bolje za cijelu Hrvatsku.

Kakva je danas situacija na sindikalnoj sceni?

– Otprilike slična onoj u društvu jer su sindikati na svoj način ogledalo društva u kojem djeluju. Danas je puno dezinformacija i lažnih vijesti, populizam je postao svakodnevna pojava. Čujemo radikalne pozive na ukidanje kolektivnog ugovora, davanje nerealnih obećanja, sve su to pojave koje podrivaju institucionalni rad i stvaranje boljitka.

Mi djelujemo već više od 35 godina i razumijemo vrijednost kolektivnog ugovora i pregovaranja, ali isto tako vidimo da u jednom dijelu na plodno tlo nailaze obećanja bez pokrića i razumijevanja što zapravo znači ukidanje kolektivnog ugovora. I tu smo mi vjerojatno podbacili u smislu da radnicima, pogotovo mlađima, nismo dovoljno aktivno i dobro pojasnili vrijednost kolektivnog ugovora i što on znači za radnike i njihov standard.

Kad govorimo o SING-u, puno ulažemo u obrazovanje naših članova, povjerenika, surađujemo aktivno sa sindikatima s kojima dijelimo konstruktivni pristup rješavanju problema, ne razbacujemo se olako obećanjima, ali korak po korak dižemo razinu prava radnika. Nismo radikalni, nismo možda dovoljno glasni ponekad, ali smo stalno na terenu i rješavamo svakodnevne probleme s kojima se naši radnici susreću. Mnogi pričaju o solidarnosti, a mi je živimo svaki dan.